Naknada koja se sve češće provodi u djelo: Hoćemo li uskoro plaćati razgledavanje trgovine?
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 26 Veljača 2026 10:17
Hoćemo li zaista plaćati svaki ulazak u trgovinu kako bismo razgledavali i isprobavali odjeću, obuću i druge stvari?
Naknada za 'showrooming', savjetovanje i razgledavanje odjeće i obuće u trgovinama kao ideja koja se sve češće provodi u djelo više ne zvuči ni osobito odbojno zna li se da potrošači u potrazi za što povoljnijom kupnjom u trgovinama isprobavaju odjeću i obuću
a potom u bespućima internetskih trgovina traže financijski najpovoljniju opciju za kupnju. Ulazak u trgovinu stoga bi se, što su neki u Njemačkoj već počeli prakticirati, mogao naplaćivati i do 25 eura po ulasku.
Postane li slučajni razgledavač i kupac iznos će se odbiti od računa, a ne dođe li od kupnje trgovina će zadržati unaprijed naplaćeni iznos kao naknadu za prodavačicu i njezino stručno savjetovanje. Naplaćivanje ulaska u trgovinu dio je još jednog prodajnog modela, onog u kojem uopće nema prodavača već se kupac poslužuje na samonaplatnim blagajnama, a polog koji se plaća na ulasku u trgovinu u tom slučaju služi za identifikaciju i sprječavanje krađa. Ne dođe li do kupnje trgovina vraća novac, ali tek za nekoliko dana, a u slučaju kupnje iznos će se odbijati od ukupnog računa.
Dakle, bilo prodavačice ili je ne bilo, za sam ulazak u trgovinu uskoro bi nam mogao biti potreban novac. Oba modela imaju neku svoju logiku. U ovom prvom u kojem se kupci u fizičkim trgovinama okoriste isprobavanjem robe i savjetima prodavača pa onda kupuju putem interneta zaista ima logike naplatiti rad prodavača. Istini za volju prodavači u brojnim trgovinama sve manje znaju o onome što prodaju, ali ako ništa drugo tamo su i slažu odjeću i obuću te donose tražene primjerke iz skladišta. Oni koji nešto i znaju o onome što prodaju zasigurno se osjećaju prilično loše nakon što po pola sata nekoga poslužuju, a taj im netko onda mahne na pozdrav i ode bez kupnje.
Što ako smo platili naknadu, a ne nađemo ništa?
No, što ako ulazimo u trgovinu kako bismo nešto zaista i kupili, ali ne nađemo ništa što nam se sviđa? I platili smo naknadu za razgledavanje, a nismo našli ništa ili nam nakon isprobanih modela ništa nije odgovaralo? U tom slučaju plaćanje naknade ispadne ne samo nepravedno, nego se kupac opravdano može osjećati dvostruko loše. Prvo zato što je potrošio svoje vrijeme na trgovinu u kojoj nije našao ništa za sebe, a drugo zato što je to iskustvo platio.
U drugom modelu u kojem plaćamo ulaznicu u trgovinu bez prodavača pa nam taj iznos vraćaju nakon nekoliko dana ako ne kupimo ništa opravdano je pitati se zašto bismo ‘kreditirali’ trgovinu na nekoliko dana samo zato da bismo vidjeli što ima u njoj? Potreba ljudi da ono što žele kupe što jeftinije, potom potreba trgovaca da tu potrebu kupaca zadovolje i potom otkriće da netko mora izgubiti da bi netko profitirao pa nastojanje da se vrati ravnoteža ciklus je koji se u potrošačkom društvu uvijek iznova ponavlja.
Naplaćivanjem ulaska u trgovinu moguće da je ulazi u svojevrsno stanje paradoksa, ono u kojem je nužno zapitati se je li veća potreba prodavača da proda ili kupca da kupi ? Ili smo zahvaljujući društvenim mrežama toliko otupavili da ćemo se za koju godinu umjesto rasprodajama radovati onom tjednu kada je ulazak u trgovine besplatan?
Dragana Radusinović/direktno.hr
