Kako spriječiti lopovluk u javnim poduzećima: Zašto su u zadnjem slučaju bili toliko pohlepni?
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 12 Ožujak 2026 12:00
Koliko je hrabrosti potrebno da se čovjek upusti u lopovsko-koruptivni scenarij? Gledajući iz uloge onog običnog građanina koji nastoji raditi, zaraditi, platiti račune na vrijeme i ne počiniti kakav slučajni prekršaj pri tom kako ne bi bio kažnjen svaka nova koruptivna priča bilo da je riječ o javnoj bolnici ili državnom energetskom poduzeću nužno tjera na pitanje: Pa kako? Odakle im hrabrosti?
Fiktivni, prenapuhani radovi, potom ciljane donacije i odabrane manifestacije kroz koje se izvrte određeni milijuni eura kako bi se potom pretočili u privatne nekretnine, njihovo uređenje ili modne dodatke poput skupocjenih torbica ili satova ovisno o ukusu i potrebama aktera u aferama.
U posljednoj se raspravlja o tome kako je iz Hrvatske elektroprivrede izvučeno 1,5 milijuna eura, a pod sumnjom da su ih izvukli privedeni su do jučer gotovo pa ugledni ljudi. Ljudi koji su, dokaže li im se krivnja, bili dovoljno hrabri da nakon niza koruptivnih afera koje su završile uhićenjima zaigraju još jednu vjerujući da će se baš ovaj put izvući?
Ili tih uhićenja zapravo nema dovoljno? Odakle zaista hrabrosti za igranje u koruptivnim shemama? Teško bi bilo imati hrabrosti u nekom sustavu s nultom tolerancijom na izlijevanje novca iz državnih i javnih tokova u privatne stanove i njihova uređenja. Lakše je imati hrabrosti u sustavima koji su polupropusni za takve stvari.
Koliki su se izvukli?
No, koliko je sustav zaista prusan? Uhićenja u koriptivnim aferama već odavno nisu osobiti spektakularna, ali nisu niti rijetka pojava, no istina je da ne iznenađuju odviše. No, je li to otkriveno svako, svako drugo, svako peto, svako deseto ili svako pedeseto izvlačenje novca iz javnih i državnih sustava?
Razlika je velika. Kad bi se otkrivalo svako izvlačenje novca pa makar posljedično, a ne već u pokušaju zasigurno bi ih bilo manje. Jer bi hrabrost značajno opadala. Tko bi krao kad bi znao da su šanse kako će biti uhvaćeni značajne, ako ne i vrlo značajne?
Kada bi se okrivalo svako drugo izvlačenje novca pretpostvka je opet da bi pokušaja bilo manje. I zato je pravo pitanje zapravo koliko je izvlačenja novca prošlo sasvim neopaženo? Sasvim uspješno, rekli bi njihovi neotkriveni akteri, još uvijek ugledni sugrađani.
Zašto vjeruju da su sposobniji od drugih?
Bismo li trebali sumnjati u porijekla dizajnerskih torbica sa špice ili fotelja u stanovima čije se fotografije ponekad nađu u medijima? Hrabrost za izvlačenje novca u privatne džepove iz javnih i državnh tokova raste ako se pokaže da je rizik od bivanja uhvaćenim razmjeno mali. Koliki je zapravo taj rizik u Hrvatskoj? Jesu li oni koji su uhvaćeni jednostavno oni koji nisu imali sreće nasuprot nekoj većini koja negdje daleko od očiju grije ruke u kakvom rijetkom skupocjenom krznu?
Mašta doista može svašta, no pitanje hrabrosti za upuštanje u akciju izvlačenja novca preko donacija, manifestacija ili raznih organizacija pitanje je koje ne bi trebalo zanemariti. Kada bi rizik da budu uhvaćeni bio veći hrabrost bi svakako bila manja.
Ili uopće nije riječ o hrabrosti već o bliskoj joj ludosti i pohlepi? Ili pak prilika jednostavno čini lopova? Ako je ovo posljednje u pitanju, onda se mi moramo zapitati kako ukinuti priliku?
Dragana Radusinović/direktno.hr
