Od Snježne kraljice do kraljeva offshora, evo kako 12 godina nitko ništa nije primijetio
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 02 Travanj 2026 08:42
Svojedobno je u jugoslavenskoj državnoj zajednici postojala stanovita vojna vježba znakovitog, ujedno i zlokobnog, naziva ‘Ništa nas ne smije iznenaditi’. Glavešine velmože Broza pored svog opreza ipak je nešto uspjelo iznenaditi. Čak do razine da su ostali i bez vojske i bez domovine, međutim, čini se kako je faktor iznenađenja trajna opsesija geopolitike ovih prostora.
Dok su hrvatski skijaši po cijeloj Europi lovili bodove i sekunde, u Zagrebu su neki predatori lovili milijune eura javnog i sponzorskog novca namijenjenog upravo skijašima, njihovim pripremama, treninzima i općenito budućnosti skijanja.
Presumpcija ili predmnijeva nevinosti važan je demokratski standard, međutim ako se USKOK-ove sumnje pokažu točnima bez sumnje će se moći zaključiti kako nije u pitanju obična korupcija, u pitanju je pljačka državnog ranga, provedena pred nosom svih koji su trebali nadzirati a ništa nisu vidjeli.
Snježna kraljica, osim što je bila utrka, bila je i paravan za najdužu i najprofitabilniju pljačku u povijesti hrvatskog športa. A najgore od svega činjenica je da je sustav šutio. Revizori su davali čista mišljenja, HOO je gledao svoja posla, Ministarstvo je poput čuvenog Srećka Šojića bilo ‘iznenađeno’, svi su bili slijepi dok se netko slučajno nije okliznuo sa 120 tisuća eura u torbi na granici. Dakle, slučajno!
Milijuni eura
Trideset milijuna eura. USKOK pretpostavlja kako je toliko ukradeno iz Hrvatskog skijaškog saveza. Ne u nekoj mutnoj privatnoj firmi nego u udruzi koja je financirana javnim novcem i koja nosi ime hrvatskog športa. Dok su naši skijaši trenirali na tuđem snijegu, njihovi ‘čuvari’ gradili su paralelnu državu od keša, offshore računa i lažnih faktura. Ovo nije krađa. Ako se USKOK-ove sumnje potvrde nažalost će se moći zaključiti kako nije riječ o lopovluku u športu, ovo je zapravo izdaja športa! No, krenimo redom.
Prvi izvor financiranja
Tri izvora financiranja Hrvatskog skijaškog saveza
Hrvatski skijaški savez primarno se financira iz tri glavna izvora.
Prvi izvor državni je proračun. Riječ je o javnim sredstvima preko Ministarstva turizma i športa, putem izravnih dotacija za programe, natjecanja, funkcioniranje saveza i velike projekte. Zatim i preko Hrvatskog olimpijskog odbora, izdvajaju se milijunska sredstva za javne potrebe u športu, uključujući plaće trenera, pripreme i putovanja reprezentacije. Lokalna samouprava, posebno Grad Zagreb i Zagrebački holding, godinama su ključni za utrku Snježna kraljica, putem izravne potpore i logistike financirana je iz gradskog proračuna.
Drugi izvor financiranja državne su i javne tvrtke poput HEP, Odašiljači i veze, telekomi, Banke i sl. Svi oni uključeni su putem sponzorstava ili donacija. Osim navedenog postoje još i sponzorstva i donacije od privatnih i trgovačkih društava, komercijalni sponzori, osiguravatelji, banke, telekom i sl. Dio se financira i putem igara na sreću Hrvatske lutrije.
Treći izvor financiranja međunarodni su izvori i vlastiti prihodi. Međunarodna skijaška federacija (FIS) financira savez putem nagrada i potpora ovisno o rezultatima, broju natjecatelja i organizaciji utrka. Postoje još i prihodi od inozemnih vlada i međunarodnih organizacija, zatim i vlastiti prihodi od prodaje roba, usluga, članarine i organizacije natjecanja, kao i prihodi od povezanih neprofitnih organizacija.
Proračun saveza
Prema javno dostupnim financijskim izvješćima proračun Hrvatskog skijaškog saveza kretao se u rasponu od sedam do osam milijuna eura godišnje, konkretno za 2023. godinu prihodi su bili oko 7,54 milijuna eura, a 2024. godine oko 7,33 milijuna eura. Članarine su zanemarive, svega 11–16 tisuća eura na godišnjoj razini. Najveći rashodi idu na materijalne troškove poput organizacija utrka, putovanja, priprema, skijanje je, naime, izuzetno skup šport jer reprezentativci provedu i do 200 dana godišnje u inozemstvu.
Nadzor zakazao
Obzirom na USKOK-ovu istragu i javno dostupne informacije većina hrvatskih građana ovih dana postavlja jedno jedino pitanje: Kako je moguće da se gotovo 30 milijuna eura, točnije najmanje 29,895.815,32 eura, izvlači dvanaest godina a da su nadležna tijela snom pravednika spavala zimski san. Pokušali smo doći do odgovora temeljem onoga što je USKOK službeno objavio i što su mediji istražili.
Kako je, dakle, operacija tehnički izvedena? Prema navodima medija i samog USKOK-a, unutar HSS-a mala grupa ljudi, prije svega Pavlek, Damir Raos i računovotkinja Božena Hrvoj Meić, odobravala je fiktivne fakture od 15-ak inozemnih offshore tvrtki iz Austrije, Lihtenštajna i Slovačke. Sumnja se kako su tvrtke ispostavljale račune za nepostojeće usluge poput ‘savjetovanja’, ‘organizacija’, ‘marketinga’, sve što se može lako dokumentirati na papiru.
HSS je plaćao fakture s računa saveza, novac je odlazio na račune stranih tvrtki a sumnja se kako je dio zadržan kao ‘provizija’. Također se sumnja kako je ostatak, preko 10,5 mil. eura, vraćen na Pavlekove račune u Monaku i Austriji ili isplaćen u gotovini ili na kartice. Sredstva su navodno išla i masovnim gotovinskim isplatama, npr. 600 tisuća eura keša kao i 500 tisuća eura na kartice tri žene. Sve je izgledalo ‘legalno’ na papiru, izvješća su prošla mnoge revizije.
Sustav nadzora
U cijeloj priči ključan je sustav nadzora. Koji je trebao kontrolirati transakcije, a izgleda kako nisu. Pokušali smo temeljem javno dostupnih podataka analizirati i odgonetnuti zašto je sustav zakazao i gdje leže glavni problemi neučinkovitosti. Unutar sustava postoje tijela nadzora koja trebaju nadzirati, a nisu. Prvo odgovorno tijelo svakako je ‘Nadzorni odbor HSS’.
To tijelo treba nadzirati i odobravati godišnja izvješća i financije. Sastavljeno je od ljudi bliskih upravi, pretpostavlja se kako u konkretnom slučaju nisu tražili dokaze o stvarnim uslugama.
Drugo važno tijelo revizorska je kuća, navodno je riječ o PricewaterhouseCoopers, skraćeno PwC. Oni su trebali raditi godišnje revizije financijskih izvješća. Ako se sumnje pokažu točnima čini se kako niti oni nisu primijetili nezakonitosti. Kuloari šuškaju da su davali bezuvjetna čista mišljenja 12 godina, provjeravali su samo dokumentaciju, ne stvarnost usluga, što je klasična praksa kod muljanja s fiktivnim fakturama. Treće tijelo nadzora je Hrvatski olimpijski odbor.
Oni, po logici stvari, moraju kontrolirati namjenska trošenja javnih sredstava. Kako sada stvari stoje niti oni ništa sumnjivo nisu primijetili, navode tek kako plaćaju za programe ali ne nadziru sve prihode i rashode saveza. Nisu vidjeli offshore transfere jer nisu imali ovlasti za dubinsku provjeru.
Nadalje, tijelo kontrole je i Ministarstvo turizma i športa. To ministarstvo je trebalo raditi nadzor dodjele proračunskih sredstava preko HOO-a, dojam je kako niti oni ništa sumnjivo nisu primijetili. Navodno se ministar Glavina pravda kako Ministarstvo nije dobilo nikakvu prijavu nepravilnosti od HOO-a.
Osim spomenutih tijelo nadzora svakako je i Porezna uprava, odnosno Državna revizija, koja je trebala provjeravati poreze i javna sredstva. Čini se kako niti oni ništa sumnjivo nisu primijetili, pravdaju se kako nisu imali konkretnu dojavu ili redovitu dubinsku kontrolu saveza. Uglavnom, summa summarum, zaključuje se kako je ključni razlog taj što je cijeli sustav bio formalan i odveć ‘papirnat’.
Dok su fakture bile ‘uredne’ i netko ih je odobrio unutar saveza, nitko nije išao na teren provjeravati ‘je li ta offshore tvrtka stvarno organizirala nešto za Snježnu kraljicu ili Svjetski kup’. Offshore kompanije i međunarodni transferi dodatno otežavaju praćenje.
Što je otkrilo aferu
Slučajni okidač dogodio se u veljači, tijekom Zimskih olimpijskih igara u Cortini. Stanoviti Nenad Eror, jedan od osumnjičenih, zaustavljen na granici s 120 tisuća eura neprijavljene gotovine s popisom imena kojima taj novac treba biti isplaćen. To je pokrenulo PNUSKOK i USKOK i onda se sve raspalo.
Zaključno, nije da ‘nije postojao sustav nadzora’, on je postojao, ali je bio slab, fragmentiran i lako zaobiđen. Zbog čega? Upravo zbog činjenice da su ga kontrolirali ljudi iznutra! A kako ide ona priča ‘o vrani i kopanju očiju’?!
