Tko će probuditi zagrebačku oporbu?
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 19 Travanj 2026 17:00
Ukidanje prava roditeljima odgojiteljima, financiranje ekstremno lijevih udruga bliskih Možemo, uvođenje zdravstvenog odgoja, zabrana Thompsona…Navedene teme obilježile su Tomaševićevu vlast, ili samovolju ako hoćete, proteklih pet godina.
Sredina je travnja, proljeće je kalendarski odavno stiglo, a preživjeli smo i tko zna koliko marčanih bura koje su se ove godine nešto posebno okomile na nas. Proslavili smo i Uskrs što znači da se malo ozbiljnije počinju planirati godišnji odmori, spajanje vikenda i slične stvari u kojima su Hrvati pravi maheri. Prije zasluženog odmora i nas novinara, političkih komentatora i svih onih koji profesionalno prate politiku očekuje nas špica političke sezone ovog dijela godine. Krajem travnja, u svibnju i lipnju, prije nego što sve zamre i postane jedino bitno koliko stoji kuglica sladoleda negdje uz more, očekuju nas obljetnice Bleiburga, Jasenovca, Trnjanski kresovi i još niz događaja koji će zasigurno potpaliti političku scenu.
U navedenom razdoblju održat će se i dobar dio Hodova za život koji od 2016. senzibiliziraju javnost i skreću pozornost na poštivanje svakoga ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Iako bi to trebale biti zdravorazumske vrijednosti oko kojih postoji stopostotni konsenzus, nažalost ima i onih koji na sve moguće načine pokušavaju opstruirati ovu plemenitu manifestaciju. Predvodnik takvih je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević koji, vidjeli smo to po tko zna koji put ovoga tjedna, čini sve ne bi li otežao, kad već ne može baš zabraniti, Hod za život u Zagrebu.
Svakom dobronamjernom je jasno
U ovom pregledu tjedna neću ulaziti u dubinu sukoba Tomaševića i Hoda za život jer vjerujem da je svakom dobronamjernom, nakon toliko prolivene tinte o toj temi, jasno što se zapravo događa. U nastavku ću ukazati na zanimljivu činjenicu koja je obilježila dosadašnjih pet godina Tomaševića i njegove ekstremno lijeve kamarile na vlasti, a koja nikako ne ide u prilog gradskoj oporbi svih boja, okusa i mirisa. Naime, situacija s ovogodišnjim Hodom za život podsjetila me da je Tomaševiću tijekom ovih pola desetljeća na vlasti najviše problema zadavala i najviše na njegove pogreške ukazivala jedna zaista nevladina udruga – U ime obitelji.
Osim ovogodišnjeg Hoda za život koji je po tko zna koji put objelodanio Tomaševićevu ideološku ostrašćenost, sjetimo se i ukidanja prava roditeljima odgojiteljima, afere s financiranjem Tomaševiću bliskih udruga, ekstremno lijevog zdravstvenog odgoja koji se planira… U svim tim stvarima UiO je bila, ako ne jedini, onda daleko najveći kamenčić u Tomaševićevoj cipeli.
Gdje je u cijeloj priči prava politička oporba kojoj je posao biti alternativa Tomaševiću?
Spora je, pasivna, slaba i neorganizirana.
Još su samo tri godine do novih lokalnih izbora…
Tomašević u strahu od Hoda za život
Ovaj je tjedan, bez ikakve dileme, najvažnija medijska tema bila sukob Tomaševića i Hoda za život.
Da skratim priču, Tomašević na sve moguće i nemoguće načine nastoji opstruirati Hod za život u Zagrebu.
Ni ove godine ne dopušta njihove zastave, odjednom prebacuje obilježavanje Dana Europe na Trg bana Jelačića kako bi imao kakav-takav izgovor da ondje ne bi mogli biti sudionici Hoda za život, organizatore traži popis izvođača i govornika što je nezabilježeno od 2016. kada se Hod po prvi puta održao u Zagrebu, oteže s dozvolama…
Hod za život i udruga U ime obitelji koja je organizator manifestacije i na ovom su primjeru, kao i toliko puta dosad, ukazali i dokazali Tomaševićevu samovolju i ideološku ostrašćenost zbog koje prezire i “šikanira” sve one koji se ne uklapaju u njegov ekstremno lijevi ideološki okvir.
Oporbene stranke su, pogađate, i u ovom slučaju bile manje-više pasivni promatrači koji nisu uspjeli iskoristiti servirane teme i zabiti pokoji gol u Tomaševićevu mrežu.
Tomaševiću najviše problema zadaje jedna udruga
Tomašević je u svojih dosadašnjih gotovo pet godina na vlasti, bez obzira na sve pogreške i probleme koje je stvorio u Gradu Zagrebu, uglavnom mirno plovio. To je rezultat ponajprije volje birača koja mu je, zajedno sa SDP-om, podarila apsolutnu većinu u Gradskoj skupštini, ali i nesposobnosti cijele političke oporbe koja se nije uspjela nametnuti u javnosti, a time posredno i među biračima.
Ukidanje prava roditeljima odgojiteljima, financiranje ekstremno lijevih udruga bliskih Možemo, uvođenje zdravstvenog odgoja, zabrana Thompsona…
Navedene teme obilježile su Tomaševićevu vlast, ili samovolju ako hoćete, proteklih pet godina.
Koja je stvar koja je svima njima zajednička?
Na braniku pravde i zdravorazumskih vrijednosti najjasnije od svih aktera u društvu (političkih i nepolitičkih), nasuprot Tomaševićevom ljevičarenju, uvijek je kao predvodnik bila udruga U ime obitelji.
S takvom se ocjenom složio i sam gradonačelnik Tomašević koji je suočen s medijskim interesom, braneći svoje financiranje bliskih udruga, ovako govorio početkom godine:
“To je krenulo još u kampanji, od Željke Markić, U ime obitelji. Ja bih volio čuti po kojem su to kriteriju ‘naše’ udruge.”
Ovo nije oda udruzi koja je pokretač i ovog portala koji iz dana u dan, između ostalog, ukazuje na sve propuste Tomaševićeve vlasti, nego zapravo upozorenje gradskoj oporbi, onima koja ne rade svoj posao kako treba i koji će, nastave li biti uspavani i tek se povremeno “uštekavati” na teme koje je u javnosti pokrenula udruga U ime obitelji, još neko vrijeme biti u oporbi.
Nevladine udruge (stvarno neovisne od politike) poput UiO ili Članak 64. iznimno su korisne, ali ne mogu same, niti im je to posao i uloga.
Pa gdje je onda oporba, ona prava, politička?
Tko će probuditi zagrebačku oporbu?
Uskoro će proći prva godina drugog Tomaševićevog mandata u kojem je nastavio utabanom stazom ideološke isključivosti i nametanja ekstremno lijevih vrijednosti.
Bez obzira na Tomaševićevu dokazanu nesposobnost i potencijalnu ranjivost u mnogim segmentima dojma sam, a sigurno nisam manjina, da skupštinska oporba to zasad nije uspjela kapitalizirati te da bi rezultat izbora, da su kojim slučajem sutra, bio sličan onom iz 2025.
Od zagrebačke političke oporbe u porteklih godinu dana čuli smo premalo konkretnog, pamtljivog, medijski zanimljivog, a još smo manje vidjeli strateško djelovanje i pripremu za izbore 2029.
Skupštinari iz stranke Drito koju predvodi Marija Selak Raspudić ponekad imaju zapažene govore u Gradskoj skupštini, ali u njihovom se radu ne vidi sustavnost i strategija. Kao da su se zadovoljili onime gdje su sada, a na ruku im ne ide ni zauzetost poslom strukturiranja stranke u drugim dijelovima RH.
HDZ kao HDZ, u Zagrebu ne rade ozbiljno već 25 godina. Čini se da dolazak na čelo gradske organizacije Ivana Matijevića nije ništa pokrenuo. Ako nije dosad, teško da i hoće.
Trpimir Goluža kao da se ugasio, Dina Dogan je aktivna, ali teško da bez neke stranačke infrastrukture može do zapaženijih rezultata. Jonjić i Hasanbegović imaju svoje teme, ali to je premalo.
Od onih izvan Skupštine Ivica Lovrić se tu i tamo se ukaže javnosti, Pavle Kalinić snima videe za društvene mreže u kojima progovara o nekim problemima Zagreba, Davor Bernardić očito se posvetio akademskoj karijeri i uopće ga nema u javnosti. Ponekad se u neku raspravu uključe Krešimir Rotim i Igor Peternel, ali ni to nije neki spektakl.
KGK neće, a tko hoće?
Ako kažemo da je u posljednje vrijeme najglasnija i medijski najvidljivija kritika na račun Tomaševića, od političkih krugova sadašnjih i bivših, došla od Kolinde Grabar Kitarović, dovoljno smo rekli.
Bivša predsjednica ukazala je na neodvoženje otpada ispred njezine zgrade u Bauerovoj ulici što je neke medije potaknulo na spekulacije hoće li se baš ona suprotstaviti Tomaševiću (ili nekom iz Možemo) na lokalnim izborima u Zagrebu 2029. godine.
Nažalost ili nasreću, ovisno o vašim preferencijama, to se neće dogoditi. Grabar Kitarović je jasno demantirala glasine.
Tko će se onda suprotstaviti Tomaševiću?
Jaki kandidat zasad se ne nazire, a ako ga netko poznaje nekog potencijalnog neka mu javi da kasni gotovo godinu dana.
Poznata je stvar u politologiji da kampanja za buduće izbore počinje s trenutkom objave rezultata izbora.
Ipak, moramo biti optimisti.
Iduće tri godine su ključne…
