Rat protiv Irana mogao bi dovesti do najgore globalne prehrambene krize od 1970-ih
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 25 Travanj 2026 10:10
Iako trenutačno vlada krhko i produljeno primirje, američko-izraelski rat protiv Irana, uz obostrane blokade Hormuškog tjesnaca koje remete tokove nafte, otvara još jednu krizu koja prijeti i svjetskoj opskrbi hranom.
Nedavna analiza upozorava da aktualna vojna kampanja guši opskrbu gnojivima preko Hormuškog tjesnaca te bi mogla potaknuti najtežu prehrambenu krizu još od energetske krize 1970-ih.
Tibi Puiu, znanstveni novinar portala ZME Science, objasnio je u eseju od 31. ožujka kako moderna poljoprivreda ovisi o dušičnim gnojivima proizvedenima uz pomoć prirodnog plina, a gotovo trećina svjetske trgovine gnojivima prolazi upravo kroz Hormuški tjesnac.
Samo Katar sudjeluje s 15 posto u globalnoj proizvodnji ureje i kontrolira oko 50 posto međunarodno trgovane ureje, ključnog dušičnog gnojiva. Budući da je pomorski promet i dalje ograničen zbog djelovanja snaga s obje strane sukoba, te su isporuke uglavnom zaustavljene.
Posljedice su se osjetile odmah: tvornice gnojiva u Indiji, Bangladešu i Pakistanu zatvaraju se ili usporavaju proizvodnju zbog ovisnosti o uvoznom prirodnom plinu iz Perzijskog zaljeva.
Cijene ureje porasle su za približno 50 posto, amonijaka za 20 posto a dizela, ključnog za poljoprivrednu mehanizaciju i prijevoz za 60 posto.
„Postoji stvarna mogućnost da se ovo razvije u veliku krizu za siromašne i gladne ljude“, rekao je za New Scientist Matin Qaim sa Sveučilišta u Bonnu.
„Neizbježno je da će cijene hrane rasti“, možda i za 20–30 posto
Proljetna sjetva na sjevernoj hemisferi odvija se u najgorem mogućem trenutku. Američtki poljoprivrednici, koji se već suočavaju s vrlo nepovoljnim gospodarskim uvjetima, posebno su pogođeni. Prema podacima American Farm Bureaua, Sjedinjene Države uvoze oko polovice svojih potreba za urejom i 25 posto ukupnih potreba za gnojivima.
Neovisni analitičar Philip Coffin upozorio je: „S obzirom na to koliko je ekonomika proizvodnje već sada loša, potrebno je vrlo malo da se poljoprivredniku potpuno uruši račun dobiti i gubitka.“
Uzgoj soje donosio je gubitak od 138 dolara po acreu, a kukuruza 230 dolara po acreu i prije najnovijeg skoka cijena, pesenicadok je broj poljoprivrednih stečajeva 2025. porastao za 46 posto.
Sažimajući niz međusobno povezanih čimbenika, Puiu je napisao: „Sada, dok ulazni troškovi nezaustavljivo rastu, poljoprivrednici su suočeni s nemogućim izborom: sijati uz goleme gubitke, prijeći na kulture koje traže manje hranjiva ili uopće ne sijati.“
Stručnjakinja za gnojiva Deepika Thapliyal izjavila je otvoreno: „Neizbježno je da će cijene hrane rasti“, a Qaim procjenjuje da bi udvostručenje cijena gnojiva moglo povećati troškove hrane za 20 do 30 posto.
Ova se situacija znatno razlikuje od poremećaja izazvanih ratom Rusije i Ukrajine 2022., koji je pogodio izvoz žitarica. Sukob s Iranom pogađa same inpute potrebne za uzgoj usjeva bilo gdje u svijetu.
Zbog tih uskih grla na Bliskom istoku, Rusija i Bjelorusija stekle su dodatnu pregovaračku snagu kao dominantni izvoznici, dok je Kina ograničila vlastiti izvoz gnojiva kako bi zaštitila domaće zalihe.
Trumpova administracija pokušala je djelomično ublažiti pritisak popuštanjem sankcija na bjeloruska i venezuelanska gnojiva, no kako objašnjava Puiu, „zanemarena venezuelanska infrastruktura onemogućuje brzo povećanje proizvodnje“.
Europa „svakoga dana za biogoriva spaljuje oko 15 milijuna štruca kruha“
Prema riječima znanstvenog novinara, koji ima magisterij iz sustava obnovljive energije, opasnosti ove krize dodatno se gnojivapojačavaju time što bogate države hranu preusmjeravaju u proizvodnju goriva.
„Više od 5 posto svih kalorija iz hrane proizvedene u svijetu pretvara se u biogoriva za pogon vozila“, napisao je Puiu. „U Sjedinjenim Državama otprilike se jedna trećina cjelokupnog uroda kukuruza pretvara u bioetanol.“
„Ako gnojiva nedostaje, ne bismo li svaku proizvedenu kaloriju trebali dati prednost za prehranu ljudi?“ upitao je.
„U Europi svakoga dana za biogoriva spaljujemo oko 15 milijuna štruca kruha“, slikovito je rekao Paul Behrens sa Sveučilišta u Oxfordu. „To je sulud način proizvodnje energije.“
„Umjesto da tu hranu puste na tržište kako bi stabilizirale cijene u trgovinama, vlade se kreću upravo u suprotnom smjeru“, požalio se Puiu. „Sjedinjene Države i Australija nastoje povećati udio bioetanola u benzinu, nadajući se da će tako sniziti troškove vožnje.“
„Međutim, pretvaranje sve većih količina hrane u gorivo jedva da utječe na cijenu benzina, a nesrazmjerno snažno pogađa cijene namirnica“, dodao je.
Povijest pokazuje da skokovi cijena hrane potiču nestabilnost i revolucije
Klimatske neizvjesnosti također mogu dodatno pogoršati stanje ako u sljedećoj godini naruše prinose.
„Postoji velik prostor da se ovo otme kontroli i dovede do jednako teške, ako ne i teže krize“, rekla je Jennifer Clapp sa hormuzSveučilišta u Waterloou. „Ako dođe do velikih klimatskih poremećaja, situacija bi se doista mogla pretvoriti u nešto mnogo ozbiljnije.“
Anthony Ryan sa Sveučilišta u Sheffieldu naglasio je ozbiljnost situacije: „Kad bismo potpuno prestali koristiti mineralna gnojiva u cijelom svijetu, vjerojatno bismo svjedočili tome da polovica čovječanstva gladuje.“
Povijest pokazuje da skokovi cijena hrane potiču nestabilnost: od Francuske revolucije, preko europskih previranja 1848., do nemira povezanih s rastom cijena u razdoblju od 1990. do 2011. Stručnjaci ističu da kriza nije neizbježna, ali zahtijeva brzo djelovanje kako bi se ponovno otvorili opskrbni pravci.
Kako se sukob u Perzijskom zaljevu nastavlja, stvarno bojište moglo bi se preseliti na svjetska polja. Bez brzih diplomatskih ili logističkih rješenja, prehrambeni šokovi nalik onima iz 1970-ih mogli bi postati surova stvarnost, s višim računima za namirnice i produbljivanjem gladi, osobito na globalnom jugu.
