HSS je dobio novu priliku: Hoće li privući najpopularnijeg gradonačelnika i bivšeg predsjedničkog kandidata
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 26 Travanj 2026 08:47
Dok se ljevica iscrpljuje beskonačnim traganjem za neoustašama u Hrvatskoj, desne političke opcije nikako ne uspijevaju otrgnuti se temama iz prošlosti i internim sukobima oko liderstva i postati značajnija politička snaga.
Na hrvatskoj političkoj sceni nikad nije dosadno. Upravo svjedočimo još jednom u nizu sukoba u Domovinskom pokretu. Nebitno je je li Josip Dabro dao ostavku ili ga je Ivan Penava smijenio.
To je u kratkom roku već treći sukob u toj stranci, koja je turbulencijama i unutarnjim razlazima nastavila lošu tradiciju pravaštva u modernoj Hrvatskoj i ne bi bilo čudno kada bi uskoro ugledali i Domovinski pokret 1991. kao novu političku stranku.
Šalu na stranu. Dok se ljevica iscrpljuje beskonačnim traganjem za neoustašama u Hrvatskoj, desne političke opcije nikako ne uspijevaju otrgnuti se temama iz prošlosti i internim sukobima oko liderstva i postati značajnija politička snaga.
Sve se svodi na HDZ i to tko bi HDZ-u eventualno nakon idućih izbora trebao postati manjinski partner. I dok u Zagrebu simpatizera Možemo za tren prepoznate po tome govori li, primjerice, pozitivno o promašenom i preskupom projektu gradskih bicikala Bajs, simpatizeri desnice šute ili tek uglavnom zapjevaju domoljubne pjesme. No mnogima i to smeta. Cijelom nevladinom sektoru, zaštitnicima ljudskih, ženskih i manjinskih prava, ne smeta međutim kada gradska vlast u Zagrebu spomenute bicikle, u stvari vrlo nalik rikšama, reklamira čak i na način da uz pakete u teretni dio možete smjestiti i punice. A da je neki desničar to rekao?
No HDZ Andreja Plenkovića ne miruje. Ima već 79 ruku u Saboru. Povratak Hrvatske seljačke stranke i njeno približavanje HDZ-u možda je najzanimljiviji događaj trenutačno, a ujedno i medijski ipak dosta podcijenjen. O novom čelniku HSS-a Darku Vuletiću, kao i cijela hrvatska javnost, znam premalo. Ipak, o njemu ovisi hoće li HSS ponovno postati značajan čimbenik na hrvatskoj političkoj sceni ili će ostati tek alat u rukama HDZ-a.
Zbog duge tradicije HSS se neće nikad do kraja, kao neke druge strančice, utopiti u HDZ-u. No može nastaviti vegetirati kao u vrijeme Kreše Beljaka. Potencijal HSS-a je velik. Podsjetimo, na legendarne HSS-ove slogane iz doba Stjepana Radića: 'Vjera u Boga i seljačka sloga ili ' Hvaljen Isus i Marija, dolje popovi'.
Zašto to spominjem? Dok se neke stranke na hrvatskoj desnoj političkoj sceni uzdaju u vjerski sentiment birača, ne treba zaboraviti kako su Hrvati nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana čak pet od šest puta za predsjednika države izabrali ljevičara. Što nam to govori?Hrvatski birači su tradicionalni, ali nisu vjerski isključivi. Uostalom i tzv. desni političari nerijetko svojim bračnim i izvanbračnim statusima, dokazuju kako i oni baštine moderna vjerovanja i ne robuju vjerskim uvjerenjima kada im to ne odgovara. Tu je stoga i prilika za HSS, koji tradicionalno promovira odmak od crkvene hijerarhije, što može biti privlačno dijelu birača centra.
Vuletiću su potrebni napadači
Vuletić je krenuo dobro. Suradnjom s HDZ-om i planiranim povratkom nekadašnjih HSS-ovaca je nogometnim rječnikom ojačao obrambenu liniju momčadi. Povratak Stjepana Kožića i nekadašnjih HSS-ovaca šalje dobar signal postojećem malobrojnom članstvu. No široj javnosti to je premalo.
Vuletiću je nogometnim rječnikom potreban novi vezni i napadački red. Ako nastavi putem povratka ljudi koje je otjerao Beljak, koji je istodobno davao jednak broj autogolova kao i zgoditaka i neuspješno HSS gurao prema ljevici, u HSS-u bi uskoro trebali vidjeti i saborsku zastupnicu i bivšu europarlamentarku Marijanu Petir, a možda i nekadašnjeg glasnogovornika HSS-a Nenada Matića. Podsjetimo, od obnove HSS-a '90-tih šira javnost je tu stranku vezala uz Ivana Zvonimira Čička, Josipa i kasnije Božidara Pankretića i Zlatka Tomčića, da bi Beljak sve to unazadio. HSS je lutao od HDZ-a do SDP-a, no nikad nije bio biračima tako nebitan kao u vrijeme Beljaka.
Vuletić stoga mora prije svega pronaći jaka imena koja će probiti led na medijskoj sceni i koja će biračima nešto značiti. Mora jednostavno pojačati napadačku liniju želi li osvajati glasove. Iako zasad nemam informacija da se o tome razmišlja, ali kao potencijalna rješenja nameću se dva imena.
Trenutačno najpopularniji gradonačelnik Oroslavja Viktor Šimunić, koji razotkriva korupciju u sportskim savezima ili bivši kandidat za predsjednika Niko Tokić Kartelo, koji proteklih mjeseci igra ulogu "poslovnog anđela" za male poduzetnike i poljoprivrednike, promovira poduzetništvo i donira brojne hrvatske poljoprivrednike.
Želi li Vuletić uistinu preskočiti izborni prag s HSS-om mora svladati lekciju koju brojni hrvatski političari nisu. Bez političara koji je barem toliko popularan da ne može popiti kavu, a da ga drugi gosti kafića ne primijete, nema uspjeha na nijednim izborima.
