Meter: Raste nemir u Kijevu u iščekivanju masovnih ruskih napada
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 31 Svibanj 2026 10:04
Iako ukrajinske vlasti na javnoj razini pokušavaju stvoriti dojam kako se ne događa ništa novo, da se rat nastavlja, da Ukrajina nanosi velike strateške gubitke Rusiji, a Volodimir Zelenski jučer čak nalaže svojoj vladi da se pripremi za rat koji će trajati još dvije, tri godine – stvarno stanje uopće nije takvo kakvim ga vlast želi prikazati.
Prije dva dana, 25. svibnja, službena Moskva je preko svog Ministarstva vanjskih poslova odaslala poruku građanima Kijeva i stranim veleposlanstvima i konzularnim predstavništvima o skorom početku ruskih sustavnih napada na odabrane ključne mete, te ih pozvala na evakuaciju.
Iako ukrajinske vlasti na javnoj razini pokušavaju stvoriti dojam kako se ne događa ništa novo, da se rat nastavlja, da Ukrajina nanosi velike strateške gubitke Rusiji, a Volodimir Zelenski jučer čak nalaže svojoj vladi da se pripremi za rat koji će trajati još dvije, tri godine – stvarno stanje uopće nije takvo kakvim ga vlast želi prikazati.
Naime, ne samo što su građani Kijeva svjesni onoga što predstoji (uostalom oni su još zimus proživljavali pravi pakao kroz učestale ruske zračne napade na energetski sustav ne samo Kijeva, već i velikog dijela Ukrajine, pri temperaturama zraka nižim od -15C), toga su svjesni i tamošnji i ključni zapadni političari, kao i analitičari koji se profesionalno bave tim poslom.
Zašto baš sada?
Naime, jasno je kako je Moskva krenula u prvu fazu postupne eskalacije rata, svjesna nemogućnosti daljnjeg vođenja istog na način na koji ga je do sada vodila. Rat je u međuvremenu prešao u novu visokotehnološku fazu, u kojoj sada potpuno dominira uporaba dronova i raketa što gotovo paralizira stanje na bojišnicama gdje nitko i ništa ne može proći neopaženo i ne biti uništeno.
Međutim, nije u tome glavni problem za Moskvu, jer dronove već dugo aktivno koriste i masovno proizvode obje strane. Problem za nju je taj što ih je Ukrajina, nekako paralelno s početkom američko-izraelskog rata s Iranom, počela sve češće i preciznije koristiti za napade u dubinu ruskog teritorija i na njene strateške objekte – prije svega rafinerije, ali i ne samo njih (sjetimo se samo napada dronovima na elitni kvart u središtu Moskve, svega nekoliko dana uoči vojne parade koja se na Crvenom trgu tradicionalno održava na ruski Dan pobjede i koji je prelio čašu strpljenja ruske javnosti).
Kijev je čak službeno rekao kako napade na ruska energetska postrojenja izvodi s ciljem da smanji neočekivani veliki profit koji Moskva ostvaruje zbog poremećene globalne opskrbe naftom iz Perzijskog zaljeva i ukidanja američkih sekundarnih sankcija za izvoz ruske nafte, a što joj pomaže voditi rat duže nego što bi to mogla zbog svoje rastuće unutarnje gospodarske krize.
Glavni cilj Moskve
Tom početnom fazom eskalacije, koja se uskoro očekuje pokretanjem kontinuiranih napada na Kijev, Moskva sada želi postići, kako sama kaže, otrežnjenje zapadnih političara – prije svega onih europskih.
Ti bi političari, prema željama Moskve, nakon pokretanja sustavnih napada na Kijev morali shvatiti u koliko se opasnom smjeru razvija ovaj rat i čime može završiti (ratom Rusije i zapada jer potonji sve snažnije i otvorenije pomaže Ukrajini svim mogućim sredstvima) ukoliko ne bude završen po uvjetima koje je Moskva obznanila, i koje predstavlja kao one koji su u određenom okviru usuglašeni između Donalda Trumpa i Vladimira Putina tijekom njegovog sastanka 15. kolovoza prošle godine na Aljasci. (Neću ih ovom prigodom ponavljati, jer su i više nego dobro poznati.)
Drugim riječima Moskva još uvijek želi izbjeći neposrednu vojnu eskalaciju s NATO savezom, samo što sada jasno prebacuje lopticu odgovornosti za to izbjegavanje na stranu zapada – prije svega Europe. Želi da se prekine agitiranje Kijeva na nastavak rata, dok se Europa ne naoruža, i da ga primora na pregovore po ruskim uvjetima, a što bi onda značilo da i Europa na iste mora pristati.
Je li Europa spremna čuti Putinovu poruku?
Ovo je sada ključno pitanje. Ukoliko je suditi prema prvim najavama niže pozicioniranih osoba iz sustava europske diplomacije, koji već dva dana govore kako ne namjeravaju evakuirati svoja diplomatska predstavništva iz Kijeva i kako „i dalje žele ostati s Ukrajincima“ te pozivaju Moskvu da „konačno sjedne za pregovarački stol“ – rusko upozorenje nije ozbiljno shvaćeno.
Međutim, ono što je u ovoj priči još važnije – čini se da je rusko upozorenja shvatio Washington.
Naime, nakon što je ruski šef diplomacije Sergej Lavrov nazvao američkog državnog tajnika Marca Rubia i izvijestio ga o novim ruskim planovima napada na Kijev uz zahtjev da o svemu izvijesti predsjednika Trumpa, nije se dogodilo ono što su željno očekivali u Kijevu i ključnim europskim metropolama.
Od onoga što je Rubio Lavrovu odgovorio bilo je zanimljivije „čuti“ ono što nije. Nije odgovorio u stilu da su navedeni ruski planovi po SAD potpuno neprihvatljivi, ili pak da će zbog toga pokrenuti novo snažno naoružavanje Ukrajine i opskrbiti je sredstvima protuzračne obrane koji joj kronično nedostaju (ruske rakete, kao i nedavno hiperzvučna balistička raketa srednjeg dometa Orešnik, sada se, za razliku od prošlih godina, lako probijaju do ciljeva u Kijevu i njegovoj regiji), a kamoli da će zbog toga napati rusku vojsku.
Upravo suprotno. Rubio je pred novinarima nakon razgovora s Lavrovom rekao kako svaki dugotrajni rat vodi eskalaciji, kao i to da su se Sjedinjene Države spremne vratiti pregovorima o završetku rata u Ukrajini ako se ukaže takva prilika.
Zapravo, ovakva retorika državnog tajnika već je postala prepoznatljiv stil američke diplomacije u svezi ukrajinskog rata. Iz njega se SAD formalno povukao i prepustio ga Europljanima, a za sebe uzeo dividende kroz prodaju svog oružja tim istim europljanima koji ga onda isporučuju Ukrajini, jednako kao što Ukrajinu moraju financirati svojim kreditima.
Kalkulacije Washingtona
Ulaziti SAD-u sada, dok još nije završio rat na Bliskom istoku (ali i ne samo tada) u katastrofalni neposredni sukob s Rusijom njemu ne pada na pamet. Tim više što Washington jasno uočava brzo rastuće nezadovoljstvo ruskih građana ratom, ali ne zbog želje za zaustavljanjem istog, već zbog poniženja koje Rusija dozvoljava od Ukrajine odnosno njihove želje za pobjedom koja se, kako smatraju, ne ostvaruje jer Putin iz nekog razloga ne želi koristiti vojna sredstva koja su mu na raspolaganju.
Washington je svjestan kako je Moskva podigla nervozu svojih građana na razinu zbog koje joj je sada puno lakše ići u eskalaciju sa svim popratnim rizicima i po Rusiju, a da to ne izazove masovne prosvjede svojih građana. Poglavito nakon nedavnog ukrajinskog napada na učenički dom u Starobilsku, u LNR-u, u kojem je poginulo više od 20, velikim dijelom djevojaka – nakon čega je čaša strpljenja očito bila prolivena i u Kremlju (a ne samo u ruskoj javnosti kroz gore spomenuti napad na središte Moskve). Upravo je nakon tog napada (za koji Kijev tvrdi da je gađao vojni objekt u njegovoj blizini a Moskva kako nikakvih vojnih objekata u širokom krugu tamo nije bilo) uslijedilo, očito dobro sinkronizirano upozoravajuće priopćenje ruskog MVP s početka analize.
Da je Washington suzdržan i da se neće suprotstaviti Moskvi u njenim planovima, svjedoči i činjenica da američki predstavnik pri UN-u nije podržao prijedlog Ukrajine kojim se osuđuju ruski planovi za napade na Kijev.
U međuvremenu, zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov izjavio je jučer kako je Lavrov nazvao Rubia i upozorio ga na potrebu evakuacije američkog veleposlanstva u Kijevu.
„Također mu je rečeno da, s obzirom na nadolazeće akcije velikih razmjera s naše strane, postoji potreba za evakuacijom osoblja iz diplomatskih misija SAD-a i drugih zemalja“, rekao je Rjabkov novinarima.
Hoće li se Moskva nakon svega ovdje rečenog, i toliko uloženog političkog i diplomatskog kapitala sada opet povući i početi kalkulirati s vođenjem rata „s jednom zavezanom rukom“ kako se ne bi nekome u svijetu zamjerila – odgovor prepuštam vama.
