Zadnji komentari

„Naučio sam da je Eiffelov toranj najbolje promatrati izdaleka“

Pin It

Nastavljeni protesti u Francuskoj zbog policijskog ubistva tinejdžera |  Francuska Vijesti | Al Jazeera

Još gore, Champ de Mars zloglasan je po seksualnim napadima i silovanjima. Žrtve su najčešće turistkinje koje večernje svečanosti provode na prostranim travnjacima u podnožju tornja. Francuski mediji svake godine izvještavaju o šokantnim seksualnim napadima na Champ de Marsu. 

Kad sam se doselio u sedmi pariški arondisman, nisam očekivao da ću se zateći kako živim u jednoj od gradskih zloglasnih zona u koje se ne zalazi.

Moje susjedstvo, doduše, nije jedna od ozloglašenih četvrti koje se nalaze na popisima zabranjenih zona u sumornom sjevernom dijelu francuske prijestolnice, u kojima haraju kuće za uživanje cracka i kriminalne bande. Živim u jednom od najotmjenijih dijelova Pariza. paris champ de marsSedmi arondisman poznat je po svojim blistavim bulevarima i veličanstvenim spomenicima. Svakoga jutra šetam svoja dva psa po Champ de Marsu, u sjeni Eiffelova tornja.

Svjetski poznat po godišnjem vatrometu kojim se obilježava Dan pada Bastille, Champ de Mars ima slavnu prošlost. Kao što mu i samo ime sugerira, prizivajući rimskoga boga rata, nalazi se nasuprot École Militaire, među čijim je polaznicima bio i mladi časnik po imenu Napoleon Bonaparte. Stoljećima je Champ de Mars bio simbol reda i veličanstvenosti. Godine 1889. na tom je mjestu podignut Eiffelov toranj kao središnji objekt pariške Svjetske izložbe održane te godine. Tijekom protekloga stoljeća raskošni su vrtovi bili cijenjeni kao urbano utočište bukoličke ljepote, sa skladno oblikovanim travnjacima, slikovitim šumarcima i prskajućim fontanama. Na starim fotografijama Champ de Marsa vide se štandovi sa sladoledom, djeca koja drže šećernu vunu i majke koje guraju dječja kolica duž šetnica, dok se Eiffelov toranj uzdiže u pozadini.

To je ta sanjiva razgledničarska slika. Danas je Champ de Mars opustošena zona koja vrvi lopovima i predatorima. Nakon terorističkih napada 2015. godine oko Eiffelova tornja podignut je deset stopa visok zid od neprobojnoga stakla. U blizini okretnica kroz koje prolaze turisti koji kupuju ulaznice, džeparoši vrebaju lake žrtve. Prevaranti čuče na pločniku i namamljuju lakovjerne strance igrom sa školjkama i prijevarom s tri karte. Afrikanci koji ilegalno prodaju sitne suvenire prostiru svoju jeftinu robu na dekama, a pri prvom pogledu na policiju na brzinu ju pokupe i pobjegnu.

Još gore, Champ de Mars zloglasan je po seksualnim napadima i silovanjima. Žrtve su najčešće turistkinje koje večernje svečanosti provode na prostranim travnjacima u podnožju tornja. Francuski mediji svake godine izvještavaju o šokantnim seksualnim napadima na Champ de Marsu. Prije tri godine 35-godišnji muškarac iz pariškoga predgrađa uhićen je zbog toga što je, prijeteći nožem, silovao 23-godišnju britansku policajku koja je bila u posjetu Parizu. Prošle je godine maloljetnik iz Libije optužen za seksualni napad na Ukrajinku na istom mjestu.

Pod pritiskom, policija tvrdi da pojačava pješačke ophodnje. No malo toga može učiniti kako bi riješila temeljni problem: pretjerani turizam.

Pariz je najposjećeniji grad na svijetu, s više od 40 milijuna posjetitelja godišnje. Sedam milijuna njih posjeti Eiffelov toranj. Preplavljeni turistima, izgaženi travnjaci Champ de Marsa pretvoreni su u gole površine zemlje i blata. U mraku prije zore mogu se vidjeti štakori kako jure između prepunih koševa za smeće. No Go ZoneČini se da posjetiteljima ništa ne funkcionira kako bi trebalo. Malo je javnih zahoda, a nema ni slavina s pitkom vodom. Mnoge stare kamene klupe napuknute su i raspadaju se. Fontane i bazeni iz razdoblja Belle Époque, toliko korisni za vrijeme toplinskoga vala, suhi su kao barut. No turisti i dalje dolaze, nose gotovinu i noću se opijaju na travnjacima – lake mete za sitne kriminalce i seksualne predatore. Ugled Champ de Marsa toliko je loš da je časopis Le Point primijetio kako je „Francuska osramoćena stanjem Champ de Marsa“.

Čini se da je Pariško gradsko vijeće ravnodušno prema tom propadanju. Zapravo, ono namjerno pridonosi tom propadanju i potiče ga. S golemim dugom od 10 milijardi eura (8,5 milijardi funti), grad upravlja Champ de Marsom poput golemoga zabavnoga parka kako bi maksimalno povećao prihode. Jedan od izvora prihoda jesu priredbe i spektakli. Od ožujka do listopada Champ de Mars praktički je pod neprekidnom okupacijom stalnog niza događanja – rock koncerata, navijačkih zona za nogometne utakmice, modnih revija i konjičkih natjecanja u preponskom jahanju. Uoči Olimpijskih igara u Parizu prije dvije godine, vrtuljci i dječje marionetsko kazalište na Champ de Marsu uklonjeni su kako bi se napravilo mjesta za stadion s 8.000 sjedala. Često su potrebni tjedni da se ta događanja pripreme uz pomoć buldožera i golemih kamiona, a zatim još tjedni da se sve ukloni nakon što se mnoštvo raziđe. Lokalni stanovnici, nepoželjni uljezi u vlastitom susjedstvu, potisnuti su na uske, ograđene pojaseve uz rubove vrtova kako bi se ondje mogli šetati i izvoditi svoje pse.

Posljedice takva lošega upravljanja bile su katastrofalne. Grad je posjekao stotine starih stabala oštećenih neprekidnim gaženjem i održavanja velikih događanja. Pariško gradsko vijeće objavilo je plan preuređenja koji je predviđao sječu 42 stabla, među njima i jednoga staroga dva stoljeća, radi izgradnje objekata za prodaju ulaznica, spremišta za prtljagu, suvenirnica i ugostiteljskih objekata s hranom za van za turiste koji posjećuju Eiffelov toranj. Taj projekt vrijedan 72 milijuna eura, koji je izradio londonski ured Gustafson Porter & Bowman, otkazan je nakon vala prosvjeda.

Za lokalne stanovnike potrebna je stalna budnost kako bi onemogućili takve nepromišljene planove gradskih birokrata i angažiranih arhitekata. Udruga pod nazivom Friends of the Champ de Mars osnovana je kao građanski nadzor nad neumoljivim narušavanjem vrtova.

Predložena su mnoga konstruktivna rješenja – primjerice, više policijskih ophodnji, ograđivanje travnjaka, više javnih zahoda i bolje upravljanje odvozom otpada. Iznad svega, umjesto zida koji okružuje Eiffelov toranj, na prilazima Champ de Marsu trebalo bi postaviti ulazna vrata kako bi se nadzirao ulazak i uvela, kao i u drugim pariškim parkovima, strogo određena vremena posjeta te noćno zatvaranje.

No pritužbe su naišle na gluhe uši u gradskom vijeću kojim upravljaju socijalisti. Oni znaju da imućni stanovnici sedmoga arondismana velikom većinom glasuju za konzervativne stranke. Politika kao i obično. Predstava se mora nastaviti.

Kad me pitaju, moj je savjet posjetiteljima da se klone Champ de Marsa. Nema nikakve potrebe promatrati Eiffelov toranj iz neposredne blizine – i doživjet ćete neugodan šok. Iz dugogodišnjega iskustva života u Gradu Svjetlosti naučio sam da je Eiffelov toranj najbolje promatrati izdaleka.

Matthew Fraser

The Spectator/hkv.hr