Meter: Sirski je za Zelenskog bio nešto poput Željka Komšića za Bošnjake u BiH
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 23 Srpanj 2026 18:00
Zbog svega toga Fedorov ima i mogućnosti i hrabrosti za opiranje Zelenskom kroz neprihvaćanje svoje ostavke, a usput i kroz ozbiljne optužbe o korupciji u strukturama vlasti – prije svega u Ministarstvu obrane (kojem je bio na čelu pola godine) vezano uz nabavu.
Proteklih je dana europsku medijsku, ali i političku pozornost, zaokupljala vijest o smjeni vrlo popularnog ukrajinskog ministra obrane Mihaila Fedorova od strane predsjednika Volodimira Zelenskog.
Osim što je bio vrlo popularan u ukrajinskom društvu i među vojnicima – (tvorac je nove i učinkovite ukrajinske taktike, gotovo strategije – o napadima dronovima u dubinu Ruske Federacije koja je potonjoj zadala neočekivane brige i glavobolje kroz nanošenje neugodnih (i po ugled i po financijskim posljedicama) udara na energetsku i vojnu infrastrukturu, a odnedavno i civilnu logističku) – mladi i obrazovani ministar, školovanih zapadnih manira, je i svojevrsni miljenik zapada koji ga smatra reformistom i na kojeg računa – i to ne u tako dalekoj budućnosti gledano kroz njegov politički angažman u svojoj zemlji. Zato i ne čude upozorenja i kritike koje su proteklih dana po prvi put bile adresirane osobno Zelenskom od strane pojedinih europskih političara, uključujući i one iz Europskog parlamenta, ali i zapadnih medija – pa je jasno „kako vjetar puše“ po ovom pitanju.
Štoviše! Diljem ukrajinskih gradova pokrenuti su i tzv. kartonski prosvjedi potpore smijenjenom Fedorovu, vrlo popularnom među mlađim Ukrajincima i u obrambeno-tehnološkom sektoru zemlje (prije svega proizvodnji dronova) – onom sektoru u kojem Zelenski nema nikakvu kontrolu, za razliku od neprikosnovene ukrajinske obrambene privatne tvrtke Fire Point za proizvodnju, između ostalog, također osim dronova, i balističkih raketa poput popularnog Flaminga – u kojoj Zelenski ima duboko uronjene svoje prste.
Zbog svega toga Fedorov ima i mogućnosti i hrabrosti za opiranje Zelenskom kroz neprihvaćanje svoje ostavke, a usput i kroz ozbiljne optužbe o korupciji u strukturama vlasti – prije svega u Ministarstvu obrane (kojem je bio na čelu pola godine) vezano uz nabavu.
Štoviše! Nakon što mu je Zelenski nakon smjene ponudio zamjensko mjesto u Vijeću za nacionalnu sigurnost, Fedorov je isto odbio. I ne samo što je odbio. Zatražio je od Zelenskog i smjenu glavnog zapovjednika vojske Aleksandra Sirskog, inače nepopularnog među vojnicima, o čemu najbolje govori i njegov nadimak „Mesar“ (nadimak ne aludira na nekakvo činjenje ratnih zločina prema neprijateljskoj strani kako bi se možda na prvi pogled moglo pomisliti, već na masovno slanje ukrajinskih vojnika na dijelove bojišnica koje su efektivno već postale nemoguće za obranu odnosno izgubljene, čime su životi vojnika bacani uzalud).
Međutim, Sirski je Zelenskom odgovarao kao svojevrsna upravljiva “korisna budala” za razliku od njegovog prethodnika i sveukrajinski popularnog vojnog zapovjednika Valerija Zalužnog, koji je bio popularniji od Zelkenskog i prijetnja po pitanju predesjedničkih ambicija iako ih nikada javno nije isticao.
Sirski je, naime, etnički Rus (štoviše, školovan je čuvenoj Moskovskoj vojnoj akademiji, da bi po raspadu SSSR-a vojnu karijeru ipak odlučio nastaviti u Ukrajini) zbog čega je Zelenski bio siguran da će mu biti potpuno odan (Rus je danas teško biti u ukrajinskim strukturama vlasti i takvi su redovito veći Ukrajinci i od samih Ukrajinaca, pa je Sirski u tom smislu nešto slično što je etnički Hrvat Željko Komšić godinama za Bošnjake u BiH) i izvršavati sve ono što od njega bude tražio, što je i bilo.
Zelenski smijenio Sirskog
Kako god bilo, Zelenski je na kraju, sinoć, teškom voljom smijenio Sirskog .Pritisak je jednostavno bi prevelik. Na njegovo je mjesto odlučio postaviti Mihaila Drapatija.
„Odlučio sam da će Mihailo Drapatij postati novi vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine. Zajedno s Mihailom, Jevhenom Hamarom i Pavlom Palisom utvrdili smo kako treba ažurirati strukturu Glavnog stožera Oružanih snaga Ukrajine“, izjavio je predsjednik. Također je jasno dao do znanja da će, osim Sirskog, biti smijenjen i načelnik Glavnog stožera Andrej Gnatov.
Drapatij je rođen 21. studenog 1982. u Kamjanec-Podilskom, Hmeljnicka oblast. Nakon završetka srednje škole upisao se u Harkovski institut tenkovskih snaga, gdje je diplomirao 2004.
Novi glavni zapovjednik vojske prvi put je postao poznat prije 12 godina, 9. svibnja 2014., zahvaljujući videu koji prikazuje borbeno vozilo pješaštva pod njegovim zapovjedništvom kako probija separatističke barikade u velikom lučkom gradu Mariupolju (prije rata je imao oko 500 000 stanovnika), na Azovskom moru – jednom od glavnih središta pobune u etnički većinski ruskom Donbasu protiv novih revolucionarnih vlasti u Kijevu 2014. godine.
U to je vrijeme zapovijedao bataljunom 72. zasebne mehanizirane brigade. Video je sada popularan, ali kako ukrajinski mediji danas pišu, rijetko se spominje kako su točno borbe u Mariupolju završile 9. svibnja. Završile su tako što su ukrajinske snage bile prisiljene napustiti grad, a on je ostao de facto pod kontrolom proruskih separatista do sredine lipnja 2014.
Ljeti te godine, Drapatiy se sa svojom postrojbom našao okružen u Izvarinskom kotlu na granici s Ruskom Federacijom, odakle je uspio pobjeći s 260 vojnika. O tome danas piše Strana, navodeći daljnju biografiju novog vojnog zapovjednika zemlje.
Stvarni je rat, tj. rusku invaziju 24. veljače 2022. godine dočekao kao zamjenik zapovjednika Združenih snaga Oružanih snaga Ukrajine za obuku postrojbi. Od ožujka 2022. – zamjenik zapovjednika Operativnog zapovjedništva “Jug” Kopnenih snaga i zapovjednik Operativne skupine snaga “Jug” (uključujući zaustavljanje ofenzive ruske vojske na Krivoj Rog). Potom je zapovijedao Hersonskom skupinom trupa, koja je sudjelovala u oslobađanju desne obale Hersonske oblasti.
Do početka 2024. godine stručni krugovi su ga smatrali jednim od najsposobnijih ukrajinskih vojskovođa, poslanog u najteža područja kako bi spasio situaciju. Naime, u svibnju 2024., tijekom pokušaja ofenzive ruske vojske u pograničnom području Harkovske oblasti, imenovan je zapovjednikom operativno-taktičke skupine snaga “Harkiv”, koja je zaustavila ofenzivu. Od studenog 2024. do lipnja 2025. – zapovjednik Kopnenih snaga Oružanih snaga Ukrajine.
Drapatij je dao ostavku usred kontroverzi nakon niza napada na centre za obuku, efektivno optužujući zapovjednike da nisu zaštitili živote vojnika. Također je tvrdio da postoji “međusobna odgovornost i nekažnjivost” u ukrajinskim oružanim snagama. Istovremeno, ljudi su počeli pričati o njegovom sve oštrijem sukobu s Aleksandrom Sirskim.
Međutim, Drapatij nije otpušten iz vojske. Dana 3. lipnja 2025., nakon razgovora sa Zelenskim, imenovan je zapovjednikom Združenih snaga Oružanih snaga Ukrajine. Također, 20. listopada 2025. postao je zapovjednik skupine snaga odgovorne za Harkivsku regiju.
Istodobno, njegov sukob sa Sirskim je ostao. Drapaty se smatrao neformalnim vođom unutarnje vojske koja je bila oporba glavnom zapovjedniku. Smijenjeni ministar obrane Fedorov je izjavio da je Drapatiy dobio tri opomene od Sirskog. Drapatiy se također ranije ove godine javno oglasio protiv Zelenskyjeve odluke o smjeni Malyuka s mjesta šefa SBU-a (ukrajinske služba sigurnosti).
Stoga nitko nije bio iznenađen kada je, nakon Fedorovljeve smjene s mjesta ministra obrane, Drapatiy bio jedan od prvih koji je podržao stav smijenjenog ministra.
Što ovo znači za Zelenskog i Ukrajinu? Ništa nije kako na prvi pogled izgleda
Ovo razdoblje vlasti Zelenskog smatra se najtežim od prošlogodišnjih događaja – zapravo njihovom preslikom – kada je bio na sličan način primoran odustati od zakona kojima se Nacionalni antikorupcijski ured Ukrajine (NABU) i Specijalizirano antikorupcijsko tužiteljstvo (SAPO) podređuju njegovoj vlasti. Na kraju je sve završilo po Zelenskog neželjenom smjenom njegovog šefa kabineta i najvećeg saveznika Andrija Jermaka i bijegom njegovog prijatelja Timura Mindiča.
Ukrajinski medij Strana daje krajnje zanimljiv pregled dvaju događaja i njihovu međusobnu poveznicu, tvrdeći kako je krajnji cilj prošlogodišnjih akcija bio lišiti Zelenskog stvarne kontrole nad državom i pretvoriti ga u “govoreću glavu” koja iznosi odobrene argumente.
„U tu svrhu, glavna pokretačka snaga ovog procesa – strukture dodjele jamstava koje su prethodno bile povezane s američkom Demokratskom strankom, a sada su pod pokroviteljstvom Europe, zajedno s medijima i političarima saveznicima s njima, plus Nacionalni antikorupcijski ured Ukrajine (NABU) i Specijalizirano antikorupcijsko tužiteljstvo (SAPO) – promovirali su paket zakona koji bi predsjedniku učinkovito oduzeli kontrolu nad sigurnosnim snagama i sudovima.
Međutim, Zelenski i njegov unutarnji krug (u kojem David Arahamia, šef frakcije Sluga naroda, igra sve važniju ulogu, dok Jermak također zadržava utjecaj) jasno su dali do znanja kako neće usvojiti ove zakone i pokušali su ojačati svoju poziciju uklanjanjem Mihaila Fedorova, koji se previše zbližio s financijerima dodjele grantova, s mjesta ministra obrane ostavkom vlade.
U konačnici, dobili su protunapad (Fedorovljeva pobuna, kartonski Majdan, objave u zapadnim medijima itd.) – isti kao u srpnju 2025., i također ga nisu mogli izdržati. Očito je Europa još jednom jasno dala do znanja da su potrebne prilagodbe politike.“ – zaključuje ukrajinski medij.
Ovdje bih dodao kako u Europi, iako daleko od svjetala pozornice, dio političkih elita postaje svjestan, bit ću blag – ne baš tako povoljnog razvoja scenarija za Ukrajinu uslijed sukoba s Rusijom – i to neovisno i o politički i medijski iznova promoviranom narativu o ukrajinskoj pobjedi, potaknutog po Rusiju neugodnim napadima dronovima u dubinu njenog teritorija, ali koji su ipak nedovoljni da bi doveli do stvarne prekretnice u ratu (nada zapada se prije svega polaže u primoravanje Putina da sjedne za pregovarački stol).
To dokazuju dvije stvari:
Prvo, sve masovniji i razorniji ruski napadi, osim na Kijev, sada već i na crnomorsku lučku infrastrukturu zemlje i trgovačke brodove (što se do sada nije činilo) što prijeti od Ukrajine napraviti isključivo kopnenu zemlju, bez mogućnosti korištenja ključnih lučkih kapaciteta i za izvoz poljoprivrednih proizvoda i ruda, ali i za uvoz oružja;
I drugo. Europska unija ne uspijeva usvojiti 21. paket proturuskih sankcija zbog otvorenih neslaganja po pojedinim bitnim pitanjima unutar članica (info Bloomberg). Danas, 22. srpnja, posljednja je šansa za njegovo usvajanje, makar i u krnjem obliku.
Europska unija planira raspraviti o najmanje tri moguća scenarija za rješavanje zastoja oko novog paketa sankcija protiv Rusije. Mogućnosti uključuju odgodu ograničenja za 24 mjeseca, ukidanje određene mjere ili ukidanje cijelog paketa – piše ukrajinski TOP news pozivajući se na američku agenciju.
Istodobno, rastu cijene plina zbog rata na Bliskom istoku i veće potražnje azijskih tržišta, što postaje sve neugodnije po Europu – žednu energenata.
Što se pak tiče narativa Zelenskog kako je njemu u smjeni njegovog generala Sirskog važno samo da njegov zamjenik održi stabilnost bojišnice duge 1200 kilometara (to mu je bio kao uvjet da ga pristane smijeniti), ovdje treba dodati i najnoviju izjavu Sirskog da svom nasljedniku ostavlja „vojsku u ofenzivi“, da je ona ove godine oslobodila 700 km2 i da očekuje da će se to nastaviti.
Međutim, tko je još u ratnim vremenima, bilo kada i bilo gdje u svijetu, mijenjao vojno zapovjedništvo kada je ono postizalo vojne uspjehe i bilo u perspektivnoj ofenzivi prema neprijateljskim snagama? Naravno – nitko i nikada!
Zapravo je u čitavoj ovoj priči jasno kako nikakve stvarne, spomena vrijedne ofenzive ukrajinskih snaga na terenu nema – barem se tako može zaključiti iz teksta tamošnjeg medija Strana u kojem se navodi da, ako se ova “ofenziva” dalje ne razvije, Sirski, a moguće i Zelenski, mogli bi optužiti Drapatija za “neuspjeh u vođenju vojske”. Dalje medij piše kako „postoje mnoga kontroverzna pitanja u vezi s „ofenzivom ukrajinskih oružanih snaga“.
U nastavku ću citirati tekst ukrajinskog medija i time ću završiti ovu analizu, svakom dajući mogućnost da o svemu dobro razmisli, jer u Ukrajini i vezano uz ukrajinski rat uistinu ništa nije onako kako na prvi pogled izgleda. Tamo se odvija otvoreni geopolitički (i vojni) rat između Rusije i zapada, i to je je jedino njegova ispravna karakteristika. Sve ostalo, s jedne i druge strane barikada, samo su političke igre za mase, politikantski igrokazi i obična propaganda pomiješana s golemom količinom osobnih, i interesa političko-poslovnih grupacija. Ti su interesi toliko isprepleteni u gustu mrežu zakonitog i nezakonitog, da se u njoj više nitko ne može snalaziti sve i da hoće.
Ali evo što kaže ukrajinski medij.
Zelenski ne želi izgubiti kontrolu nad vojskom. Glavno je što će reći Europa
„Prvo, čak i neki ukrajinski stručnjaci smatraju kako se trenutno ne radi o bilo kakvoj aktivnoj ofenzivi ukrajinskih trupa. Najviše se radi o blagom napretku (do 10-20 km) u određenim područjima unutar taktičke sive zone – područjima gdje nijedna od zaraćenih vojski nema stabilnu kontrolu. Drugo, … Ukrajinske oružane snage imaju vlastitu “vojnu oporbu” koja smatra kako je ofenziva trenutačno štetna za ukrajinske snage, jer dovodi do iscrpljivanja ukrajinskih snaga zbog nedostatka ljudstva i minimalnih rezultata. Ova “opozicija” će dobiti na značaju nakon ostavke Sirskog, što bi moglo dovesti do revizije ofenzivnih planova.
Međutim, sudeći po trenutnoj situaciji, predsjednik i dalje pokušava manevrirati. Da, za vrhovnog zapovjednika imenovao je Mihaila Drapatija, čovjeka kojeg podržavaju Fedorov, krugovi grantova, prosvjednici i Zapad (a i sam Drapatij podržao je Fedorova na dan njegove ostavke). Međutim, Zelenski je u svom obraćanju jasno dao do znanja kako ne namjerava ponovno imenovati bivšeg ministra obrane na njegovu prethodnu dužnost. Na toj će dužnosti zadržati vršitelja dužnosti ministra obrane Jevhena Khmaru. A Fedorovu je ponuđena pozicija, koju je, prema medijskim izvješćima, već odbio.
Drugim riječima, predsjednikov plan je sasvim jasan. S jedne strane, želi ispuniti zahtjeve prosvjednika i pokazati da “sluša društvo i svoje zapadne partnere”. S druge strane, želi spriječiti Fedorovljev povratak u Ministarstvo obrane i pokušati zadržati kontrolu nad vojskom putem vodstva ministarstva i Glavnog stožera, čak i pod Drapatijem.
Stoga je također važno razumjeti kako će Fedorov, njegova skupina podrške i Europa reagirati na sve ovo. Hoće li prihvatiti Zelenskijev predloženi plan (“Drapati minus Fedorov”) ili će inzistirati na povratku bivšeg ministra u Ministarstvo obrane kako bi trajno uklonili Zelenskog s mjesta zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine?
Ali čak i ako se Fedorov ne vrati u Ministarstvo obrane, aktualni događaji već su pokrenuli procese političkih promjena u vojsci. Svima je jasno kako Zelenski nije imao namjeru smijeniti Sirskog i to je učinio samo pod pritiskom. To znači da će novi vrhovni zapovjednik i drugi visoki časnici shvatiti kako postoje snage koje mogu prisiliti predsjednika da promijeni svoj stav o vojsci.
Posljedično, i oni će se sve više početi fokusirati na te snage. Iako će predsjednik vjerojatno nastaviti pokušavati pokazati kako i dalje kontrolira situaciju, što bi zauzvrat moglo izazvati ozbiljan sukob unutar vojnog bloka. To je posebno istinito ako utječe na komercijalne interese onih koji troše ogromni obrambeni proračun, a koji su već dugo u ogorčenom rivalstvu.”
Ipak ću dodati svoju završnu rečenicu: Zelenski je morao smijeniti odanog mu Sirskog, a na njegovo mjesto naznačiti Drapatija s kojim se odranije sukobio i koji je već danas otvoreno podržao Fedorova kojeg je s mjesta ministra obrane nekidan smijenio Zelenski jer ga je smatrao politički opasnim.
Snađite se ako možete!
