Hrvatska je vanjska politika postala zarobljenica dviju plitkih, gotovo plakatnih, javnih političkih orijentacija
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 21 Kolovoz 2026 10:52
Sada je došao do faze da s Izraelom gradi tvornicu dronova u Srbiji, u perspektivi je i korištenje ukrajinskih inovativnih, u ratu stečenih iskustava, koristi se Ukrajinom da ublaži kriterije EU-a za Srbiju... U konačnici, ostvaruje svoj primarni cilj: jača svoje vojne kapacitete koji podupiru neugašenu želju za ostvarenjem 'srpskoga sveta' na račun Hrvatske i osobito BiH.
Službeni posjet ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Srbiji i srdačan susret s domaćinom, srbijanskim predsjednikom Vučićem, i nije neko iznenađenje za one koji znaju kako funkcionira politika u vrijeme ratova i geopolitičkih preslagivanja. I bilo bi pogrješno samo iz tog susreta izvlačiti dalekosežne zaključke o strateškom zaokretu Srbije ili Ukrajine.
S obje je strane to više bilo ispunjavanje obveza prema zapadnim političkim sponzorima (EU, SAD). Ali taj susret jest slika slojevitosti i pragmatičnosti državnih politika u turbulentnim vremenima, u kojima i manje države nastoje pronaći nišu za promicanje vlastitih interesa.
Taj je susret i lekcija obojici sukreatora hrvatske vanjske politike: i premijeru Plenkoviću, koji se posljednjih godina pretvorio u najvećega javnog zagovornika Ukrajine na europskome tlu, i predsjedniku Milanoviću, koji je u istome razdoblju postao najveći ruski zagovornik na hrvatskome tlu.
A kao rezultat, hrvatska je vanjska politika postala zarobljenica tih dviju plitkih, gotovo plakatnih, javnih političkih orijentacija. A srdačni susret Zelenskog i Vučića usred Srbije, koja je 'proruskija' od hrvatskoga predsjednika, pokazao je koliko je ta plakatna vanjska politika u vrijeme geopolitičkih preslagivanja potencijalno štetna za dugoročne državne interese.
Primjer viza za ruske gimnastičare
Nisam ni na koji način obožavateljica Aleksandra Vučića, a osobito ne mislim da bi hrvatska državna politika trebala slijediti strateški smjer srpske nove nesvrstanosti i stvarne ovisnosti o više različitih geopolitičkih igrača (od Rusije i Kine mil pldo EU-a i SAD-a, sve više Turske). No Vučiću se i u vanjskoj politici mora priznati da ima političku strast, političku pragmu, kombinatoriku i spremnost na povlačenje vlastitih poteza, u areni s mnogo većim igračima od Srbije.
Ne mora to svaki put biti uspješno, i nije svaki put uspješno. Ali kad zbrojimo rezultate nakon dosadašnje faze rusko-ukrajinskog rata i bliskoistočnih ratova – Vučić je u plusu. Očuvao je svoje rusko-kinesko savezništvo, iz kojega zbog ovisnosti i nije mogao izići, ali također je od samoga početka rata opskrbljivao Ukrajinu oružjem, Izrael streljivom...
Sada je došao do faze da s Izraelom gradi tvornicu dronova u Srbiji, u perspektivi je i korištenje ukrajinskih inovativnih, u ratu stečenih iskustava, koristi se Ukrajinom da ublaži kriterije EU-a za Srbiju... U konačnici, ostvaruje svoj primarni cilj: jača svoje vojne kapacitete koji podupiru neugašenu želju za ostvarenjem 'srpskoga sveta' na račun Hrvatske i osobito BiH.
A što za to vrijeme rade dvojica hrvatskih sukreatora vanjske politike? Zoran Milanović svojom retorikom (izrazito antiizraelskom i proruskom) i praktičnim potezima (uskraćivanje suglasnosti za novoga izraelskog veleposlanika, blokada hrvatskoga sudjelovanja u Misiji EU-a za Ukrajinu) izbacuje Hrvatsku iz suradnje s dvjema vojno najinovativnijim vojnim silama na svijetu. I prepušta tu suradnju Srbiji.
Andrej Plenković svojim neumjereno vidljivim i ultimativnim javnim potporama Ukrajini, obećavajući kojekakve fikcije (poput korištenja hrvatskih iskustava u reintegraciji Donbasa!), bez ikakve potrebe zaoštrava odnose s Rusijom. Učinci takve pompozne i isprazne politike vidjeli su se i ovih dana kada je Hrvatska uskratila vize (time i sudjelovanje na Europskome prvenstvu u sportskoj gimnastici) nekolicini ruskih gimnastičara i gimnastičarki, uključujući višestruku hr greosvjetsku i olimpijsku prvakinju Angelinu Melnikovu, a onda ih pokunjeno odobrila. Dok Vučić u Srbiji gradi integrirani vojni sustav s najboljima na svijetu, hrvatska vlada potpomognuta SOA-om, koja već dvije godine nema izabranog ravnatelja, štiti Hrvatsku – od Angeline Melnikove.
Za Hrvatsku to nije bezopasno
Dok Vučić iskorištava globalno geopolitičko preslagivanje za regionalno pozicioniranje Srbije, Milanović i Plenković postaju javni tumači svjetske politike i misionari univerzalne pravednosti. Vučić ima političku strast i ideju, a i Plenković i Milanović klasični su, premda karakterno različiti, političari vlastodršci. I to znade biti dobro i dovoljno u mirnim vremenima. Tuđmanova Hrvatska ostvarila je i obranila svoju državnost u doba globalnog resetiranja zahvaljujući viziji, emociji i strasti. Za ovu epizodu resetiranja Hrvatska nema igrača koji će aktivno iskoristiti priliku. U prošloj epizodi Plenković je bio premješten u Bruxelles, Milanović na zagrebački sud. Vučić je bio u Glini, gdje je obećavao veliku Srbiju! I ovo što sada radi za vojno jačanje Srbije – za Hrvatsku nije dugoročno bezopasno.
Višnja Starešina
