Tko je Benjamin Aličić, neokomunist i ‘queer zabranitelj’ Thompsona u Frankfurtu?
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 29 Kolovoz 2026 11:07
Aličić je 20-godišnji lokalni političar ekstremno lijeve i neokomunističke njemačke stranke Die Linke, izabran u frankfurtsku gradsku skupštinu nakon izbora u ožujku 2026. godine. Pripada izrazito lijevom dijelu njemačkog političkog spektra, a u javnom djelovanju naglašava „socijalnu pravdu, antifašizam, antiratni aktivizam, prava migranata i zaštitu queer osoba“.
Dok se u Njemačkoj podiže politička i medijska prašina oko koncerta Marka Perkovića Thompsona u frankfurtskoj Jahrhunderthalle, vrijedi postaviti pitanje tko je Benjamin Aličić i zašto upravo on traži zabranu Thompsonova koncerta, potpomognut svima onima koji su nasjeli na priču o „neonacističkom“ i „proustaškom“ pjevaču, što je kampanja u koju su već godinama uključene razne strukture iz Hrvatske, ali i one u inozemstvu s balkanskim korijenima.
Aličić je 20-godišnji lokalni političar ekstremno lijeve i neokomunističke njemačke stranke Die Linke, izabran u frankfurtsku gradsku skupštinu nakon izbora u ožujku 2026. godine. Pripada izrazito lijevom dijelu njemačkog političkog spektra, a u javnom djelovanju naglašava „socijalnu pravdu, antifašizam, antiratni aktivizam, prava migranata i zaštitu queer osoba“.
Benjamin Aličić – ‘queer’ i za Palestinu
Dijete je migrantske obitelji. Majka mu je u Njemačku stigla kao gastarbajterica, dok je otac, kao bosanski musliman, tijekom rata u Bosni i Hercegovini pobjegao u Njemačku. Aličić je odrastao u frankfurtskom Griesheimu, a vlastito djetinjstvo opisuje kroz iskustva siromaštva, pretrpanih škola i nedostatka prostora. Upravo ta iskustva, kako sam navodi, usmjerila su ga prema politici. Iz tog životnog i obiteljskog okruženja potom se oblikovao njegov politički put – od antiratnog i propalestinskog aktivizma i Linksjugend solid do Die Linke i njezinih „queer“ struktura.
Prema dostupnim podacima, povezan je s omladinskim strukturama Die Linke i queer krilom stranke. U kampanji je isticao socijalnu pravdu, antiratne teme te „stvaranje sigurnih prostora i savjetovališta za queer osobe“.
Uoči izbora pojavile su se i optužbe za antisemitizam koje je protiv Aličića i još dvoje kandidata Die Linke iznijela lokalna političarka Jutta Ditfurth, povezavši ih s njihovim sudjelovanjem na Kampu za Palestinu na Goetheovu sveučilištu 2024. godine. Die Linke je optužbe odbacila kao difamacijsku kampanju i naglasila “razliku između kritike izraelske politike i antisemitizma”.
Politički profil mu je, dakle, prilično jasan: riječ je o predstavniku mlađe generacije ekstremne njemačke ljevice koju obilježavaju LGBT ideologija i zagovaranje neovisnosti Palestine u granicama „od rijeke do mora“ dok se istovremeno vlastitu državu i društvo žestoko kritizira, često neopravdano. Ne samo kritizira već i otvoreno prezire, što se često vidi u odnosu prema zastavi i granicama vlastite države.
Što Aličić govori o Thompsonu?
O samom Aličiću govore i njegove izjave koje su prenijeli njemački mediji. Iz njemačkih i frankfurtskih medija te službenih objava Die Linke može se prilično precizno rekonstruirati što Benjamin Aličić doista javno govori.
U priopćenju Die Linke u frankfurtskom Römeru od 20. kolovoza Aličić Thompsonu ne pristupa kao izvođaču oko kojega postoje povijesne kontroverze, nego ga izravno smješta u politički okvir fašizma. Njegova ključna rečenica glasi: „Mit Faschismus macht man keine Geschäfte“ – „S fašizmom se ne posluje.“ U nastavku tvrdi da Thompson „godinama“ izaziva kritike zbog „nacionalističke i fašističke simbolike“ te kao primjer navodi „Bojnu Čavoglave“ i pozdrav „Za dom spremni“, koji opisuje kao pozdrav „fašističke ustaške vlade“.
Aličić ide i korak dalje. Tvrdi da se u Thompsonovu stvaralaštvu „uvijek iznova“ pojavljuju poveznice s idejom takozvane „Velike Hrvatske“, koju povezuje s teritorijalnim pretenzijama prema Bosni i Hercegovini i politikom potiskivanja bošnjačkog stanovništva. Upravo zato zaključuje: „Jemandem, der so eine Ideologie romantisiert und vertritt, darf keine Bühne gegeben werden“ – odnosno, „nekome tko romantizira i zastupa takvu ideologiju ne smije se dati pozornica“.
Aličićev zahtjev treba promatrati u tom političkom kontekstu. Riječ je o zahtjevu da se zabrani javni nastup umjetnika s kojim se politički razilazi. Kada se traži zabrana, onda bi kriteriji morali biti jasni, jednaki i dokazivi. Aličić i njemu slični nude vlastito tumačenje temeljeno na vlastitim ekstremnim politikama i nedosljednim ideološkim stavovima.
HSK: Određene političke kvalifikacije predstavljaju se kao činjenice
Hrvatski svjetski kongres u Njemačkoj upravo je na to upozorio. Kongres ne traži nekritičko izvještavanje o Thompsonu niti tvrdi da je svaki njegov potez izvan kritike. Naprotiv, navodi da su kritika umjetnika, njegovih političkih izjava i povijesnih referenci legitimne. Problem vide u tome što se u dijelu njemačkih medija određene političke kvalifikacije predstavljaju kao činjenice.
Posebno su prozvali medij Hessenschau zbog nazivanja Thompsona „desnoekstremističkim pjevačem“. Ako je riječ o ozbiljnoj političkoj kvalifikaciji, javnost ima pravo znati na temelju kojih činjenica i kriterija je donesena. Jer nije isto napisati da netko jest ekstremist i napisati da ga određeni političari ili stručnjaci smatraju ekstremistom. Prvo je činjenična tvrdnja, drugo je pripisana ocjena.
Još je problematičnije kada se preko Thompsona počne govoriti o čitavoj hrvatskoj zajednici. Koncert u Frankfurtu rasprodan je za samo dva sata. Tisuće ljudi hrvatskog podrijetla kupile su ulaznice. Jesu li svi oni ekstremisti? Naravno da nisu. Hrvati u Njemačkoj nisu politička sekta. Među njima ima ljevičara, liberala, konzervativaca, ljudi koji vole Thompsona i onih koji ga ne podnose. Svoditi ih na jednu političku etiketu nije samo površno nego i uvredljivo.
