Meter: Trump o trijumfu AfD-a: ‘Učinimo Njemačku opet velikom’
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 10 Rujan 2026 15:57
AfD se potpuno razlikuje u pojedinim ključnim politikama u odnosu na vladajuće strukture u Njemačkoj posljednja dva desetljeća (blok CDU/CSU, SPD, FDP, Zeleni): prije svega po pitanju ilegalnih migracija, a onda i u odnosu na ukrajinski rat koji itekako utječe na unutarnje stanje u Njemačkoj – prije svega na gospodarstvo, a onda i socijalne prilike.
Još se zbrajaju posljedice „potresa“ u Njemačkoj zvanog Alternativa za Njemačku – AfD. Naravno, riječ je o nedavnim izborima u Saskoj-Anhaltu, na kojima je potonja, brzo rastuća nacionalistička stranka (radije koristim taj, u medijskom diskursu gotovo zaboravljeni politološki izraz umjesto izraza radikalna desnica, jer nije uvijek sve što je nacionalistički ili domoljubno (patriotski) obojeno istodobno i radikalno – ovo potonje bi bio šovinizam) osvojila uvjerljivu pobjedu, samo mali korak do apsolutne većine za samostalno formiranje vlade.
AfD se potpuno razlikuje u pojedinim ključnim politikama u odnosu na vladajuće strukture u Njemačkoj posljednja dva desetljeća (blok CDU/CSU, SPD, FDP, Zeleni): prije svega po pitanju ilegalnih migracija, a onda i u odnosu na ukrajinski rat koji itekako utječe na unutarnje stanje u Njemačkoj – prije svega na gospodarstvo, a onda i socijalne prilike.
To pak nipošto ne znači kako se nužno radi o radikalizmu. Naprotiv! Primarno je riječ o zakonskom pravu na drugo i drugačije političko mišljenje, stavove, ako hoćete i nacionalne strategije. Dakle, radi se o programskom političkom otklonu, koji je, istina, u potpunoj suprotnosti u odnosu na aktualni politički smjer zemlje po navedenim pitanjima. Ali to je posve legitimno, jer ulazi u sferu prava na političku utakmicu ili političku borbu, što je pak temelj rada i sam smisao političkih stranaka. To je ujedno i temelj demokracije, jer građanima ostavljeno pravo da o stranačkim političkim programima i obećanjima političara daju svoj konačni sud na izborima (ponekad i na referendumima, što je pak najviši oblik demokracije i obično se primjenjuje u ključnim pitanjima za budućnost zemlje).
O radikalizmu bi se radilo isključivo onda kada bi stranka u svom djelovanju prema zacrtanim političkim ciljevima pozivala na nasilje ili njemu pribjegavala. U konkretnom slučaju (AfD), pozivanje na čvrstu zaštitu njemačkih državnih granica od ilegalnih migranata, ili pak deportacije onih koji u Njemačkoj nemaju službeno reguliran status boravka iz bilo kojeg razloga (pravnog, sigurnosnog) nikako ne predstavljaju radikalizam u svom temeljnom obliku. Zašto onda uopće postoje granice i granične službe? Zašto se zakonske mjere za ulazak u zemlju na obične ljude strogo primjenjuju, a drugima (migrantima) se gleda kroz prste? To je čista diskriminacija, reći ću čak i otvoreni radikalizam, jer ne samo što destabilizira sigurnosno stanje u zemlji i utječe na njenu sigurnost (sigurnosne provjere ilegalnih migranata gotovo i ne postoje!), već podiže i političke tenzije i otpor domicilnog stanovništva, koje, u nedostatku ili nedovoljnom intenzitetu reakcije pravne države po pitanju javne sigurnosti nerijetko “stvar uzima u svoje ruke”.
Dakle, u slučaju AfD-a može se govoriti isključivo o radikalnom promijenjenom stavu u odnosu na aktualne politike – i ništa više od toga.
Zanimljivo je pritom ukazati kako upravo Njemačka predvodi europsku politiku pune potpore Izraelu u njegovom obračunu s radikalnim elementima i terorizmom – uključujući i u Pojasu Gaze, dok u svojoj kući ne čini baš ništa (ili najblaže rečeno ne čini dovoljno) za provjere onih koji u zemlju ulaze baš s tih, krajnje nestabilnih područja kakvo je Bliski istok, Sahelska Afrika, ili Srednja Azija.
Dvostruka mjerila ili dvostruki kriteriji su ono što vladajuće elite više ne uspijevaju prikriti. Rekao bih da se to više i ne trude. Ponašaju se kao da im je sve dozvoljeno, odnosno da im nitko ništa ne može. Zato i ne čudi što je AfD već dugo na tzv. crnom spisku i da ga se posebno motri od strane njemačke protuobavještajne službe, a nerijetko stižu i prijetnje iz redova navedenih – tzv. sistemskih stranaka, koje pozivaju i na njegovu zabranu.
Ali AfD ima jednog važnog – možda je pretjerano reći zaštitnika ali simpatizera svakako. I on se nalazi izvan Njemačke.
Oglasio se Trump
Riječ je prije svega o američkom predsjedniku Donaldu Trumpu i općenito pripadnicima MAGA Amerike.
Danas se na nedjeljnu pobjedu AfD-a u Saskoj-Anhaltu – koja je, kako sam rekao u uvodnoj rečenici dupkom potresla njemačku političku scenu, poglavito vladajuću koaliciju na čelu s kancelarom Friedrichom Merzom – reagirao i sam Donald Trump osobnim priopćenjem na društvenoj mreži Truth Social.
Trump je rekao kako je uspjeh stranke posljedica činjenice da su Nijemci siti “imigracijskih pravila i propisa”.
„Vau! Populistička stranka u Njemačkoj upravo je imala stvarno uspješnu večer. Konačno im je dosta apsolutno užasnih imigracijskih pravila i propisa koji su toliko naštetili Njemačkoj. U usponu su i više to neće trpjeti! Učinimo Njemačku ponovno velikom!!!“ – napisao je američki vođa.
Podsjećam kako je kancelar Merz nakon izbora izjavio da su on i njegova stranka duboko šokirani njihovim rezultatom. Možda je on iz nekog, samo njemu znanog razloga stvarno istinski šokiran, ali sve su posljednje ankete ukazivale na uvjerljivu pobjedu AfD-a i kolaps vladajuće koalicije, dok su ankete o popularnosti samog Merza među Nijemcima uistinu poražavajuće. Ne vjeruje mu ili je s njim nezadovoljno čak njih 80%. Na temelju čega je onda Merz šokiran bilo bi ga zgodno upitati?
Jučer je predsjednica stranke Alternativa za Njemačku, Alice Weidel, obećala promjenu smjera njemačke politike prema Ukrajini i Rusiji, a također je podržala i Trumpovu diplomaciju usmjerenu na završetak ukrajinskog rata. Na društvenoj mreži X, komentirajući današnji telefonski razgovor američkog i ruskog predsjednika Donalda Trumpa i Vladimira Putina, napisala je slijedeće:
„Vrlo dobro! Tako bi diplomacija trebala funkcionirati. Neka uspiju što prije stati na kraj ovom strašnom gubitku života. Nažalost, njemačka savezna vlada svojom politikom potpune eskalacije radi upravo suprotno umjesto da olakšava mirovne pregovore. S nama će se to promijeniti.“.
Istodobno je supredsjedatelj AfD-a Tino Chrupalla u emisiji Markusa Lanza na televiziji ZDF pozvao na ukidanje sankcija protiv Rusije. Na upit hoće li ukinuti sve sankcije protiv Rusije odgovorio je slijedeće:
„Da. Vjerujem da su sankcije u bilo kojem obliku besmislene i, prije svega, prouzročile su ogromnu štetu samom njemačkom gospodarstvu.“
Drugi supredsjedatelj stranke, Ulrich Siegmund, rekao je kako je glasovanje u Saskoj-Anhaltu pokazalo da ” Nijemci ne žele biti uvučeni u rat u Ukrajini“.
Radikalizam ili real-politika procijenite sami.
I za sam kraj, DW sinoć navodi kako bi krajnje lijevi Savez Sahra Wagenknecht (BSW) mogao pomoći Alternativi za Njemačku u formiranju vlast u Saskoj-Anhaltu.
Dodao bih: ako do toga dođe bio bi to savez iz nužde između dvaju antagonista – bivših komunista i njemačkih nacionalista. Hitler i Staljin bi se vjerojatno okretali u grobu, ali to samo najbolje ukazuje koliko je zapravo trulo stanje u današnjoj Njemačkoj u koje su ga dovele – ne AfD (on je posljedica) – već višedesetljetne politike vladajućih elita i sistemskih stranki pod njihovim nadzorom, prije svega u sferi liberale, ljevičarske ideologije. Stoga i ne čudi što je ne mali broj onih koji govore kako su, nedvojbeno, i pojedini simpatizeri CDU-a glasovali za AfD – nezadovoljni skretanjem ulijevo nekadašnje ikone njemačkog demokršćanstva i koje ime još službeno nosi (svaka sličnost s HDZ-om u Hrvatskoj nije slučajna).
Istodobno ne bih isključio da u svemu ovome što se sada događa u Njemačkoj i Trump i Putin imaju upletene svoje prste. Iako onaj prvi sigurno daleko više. Jer zna se dobro pod čijom je kontrolom Njemačka i njena strateška politika od kraja Drugog svjetskog rata i pada Berlinskog zida.
