Mladen Pavković: S klimavcima i poltronima nema budućnosti
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 04 Studeni 2026 06:07
Znanstveni rad, stručnost i moralna dosljednost temelji su napretka svake države. Naša stvarnost ove ključne vrijednosti zamjenjuje političkom podobnošću. Nekada se otvoreno govorilo da partija donosi privilegije. Danas svjedočimo sličnoj matrici. Politička odanost ponovno otvara sva vrata i osigurava nedodirljivost.
Ipak, povijest nas uči važnoj lekciji. Ni tada, kao ni sada, nisu svi s pravim vezama imali stvarne privilegije. Sustav uvijek koristi većinu kao pješadiju. Uži krug na vrhu grabi sve. Ceh te prividne odanosti na kraju plaća cijelo društvo. Razvijeni svijet bije bitku za tehnološki napredak i privlačenje mozgova. Kod nas se ključne pozicije i dalje dijele po principu bezuvjetne poslušnosti vladajućoj garnituri. To vrijedi za sve institucije, od bolnica do sveučilišta.
Zašto se kod nas znanstvena djela i stručne kompetencije omalovažavaju? Razlog je jasan sam po sebi. Stručan čovjek drži do svojih načela. Pojedinac s čvrstom moralnom uspravnošću misli svojom glavom i postavlja pitanja. Za autoritarne i klijentelističke sustave takav pojedinac nema vrijednost. On predstavlja prijetnju. Podobnost se cijeni jer jamči tišinu. Ona osigurava provođenje odluka bez pogovora. Postavljanje ljudi bez legitimiteta na čelo institucija stvara opasan mehanizam. Takav sustav ne proizvodi rezultate. On isključivo održava samu vlast. Znanost i struka zahtijevaju godine odricanja. Podobnost zahtijeva samo jedno. Zahtijeva savijanje kičme.
Potpuno slično danas prolaze hrvatski branitelji i udruge proizašle iz Domovinskog rata. Oni koji su stvarali ovu državu i krvarili za njezinu slobodu ponovno su podijeljeni na podobne i nepodobne. Istinski heroji, privrženi idealima poštenja i pravde, gurnuti su na marginu. Prednost imaju politički poslušnici unutar veteranskih redova. Sustav favorizira one udruge koje šutke klimaju glavom na svaku odluku aktualne vlasti. One organizacije i pojedinci koji se usude kritizirati nepravdu, korupciju ili izdaju ideala za koje su se borili, odmah bivaju sankcionirani. Vlast im reže proračunska sredstva. Opstruiraju im se projekti. Politički ih se izolira i proglašava problematičnima. Umjesto zasluženog poštovanja, branitelji koji misle svojom glavom suočavaju se s ignoriranjem i tihim progonom.
Najbolji dokaz tom cinizmu vidi se u raspodjeli plijena. U nadzornim odborima državnih tvrtki, gdje se dijele velike naknade baš za ništa, nema nijednog branitelja. Pogotovo ondje nema nepodobnog branitelja. Ta unosna mjesta rezervirana su isključivo za poslušnike i tehnokrate bez dana ratnog ili profesionalnog legitimiteta. Istinski stvaratelji države bore se za preživljavanje ili društveno priznanje. Politička elita masnim honorarima nagrađuje isključivo slijepu lojalnost. Za nerad u tim odborima podobni dobivaju bogatstvo. Za doprinos domovini nepodobni dobivaju marginalizaciju.
Sustav tako na posve identičan način poništava i znanstvenu pamet i povijesnu zaslugu. Znanstvenici koji stvaraju budućnost i branitelji koji su obranili prošlost dijele istu sudbinu ako odbiju poslušnost. Vladajuća kasta jednako strahuje od kritičkog uma doktora znanosti i od moralnog autoriteta prevarenog ratnika. Obje ove skupine predstavljaju opasnost za režim jer posjeduju ono što se novcem i funkcijama ne može kupiti, istinsko poštenje i karakter. Kažnjavanjem onih koji misle i onih koji su krvarili za slobodu, sustav šalje poruku da mu država uopće nije bitna. Bitno je samo očuvanje fotelja.
Hrabrost za kritiku trenutačne vlasti dolazi s visokom cijenom. Sustav će deklarativno klicati demokraciji i slobodi govora. Praksa donosi tihu odmazdu kroz neformalne crne liste. O postojanju tih lista se šapće. Njihovo postojanje se krije iza birokratskih fraza o reorganizaciji ili nedostatku sredstava. Mehanizam je potpuno jasan. Kritičari korupcije, nepotizma i nesposobnosti brzo završavaju na marginama. Sustav im uskraćuje projekte i financiranja za znanstveni rad ili društveno djelovanje. Blokira im se napredovanje u karijeri pod izlikom proceduralnih nedostataka. Izloženi su medijskim i profesionalnim pritiscima s ciljem diskreditacije. Cilj ovih lista nije samo kazniti pojedinca. Cilj je poslati jasnu, zastrašujuću poruku svima ostalima. Poruka glasi da svi vide što se događa onima koji govore istinu.
Najveća zabluda svake političke elite jest iluzija vlastite besmrtnosti. Vladajući su opijeni trenutačnom moći. Okruženi su klimoglavcima, svaka čast iznimkama, koje su sami postavili kako im nitko ne bi proturječio. Zbog toga zaboravljaju temeljnu povijesnu zakonitost. Nitko nije ostao na vlasti zauvijek. Povijest je groblje političkih sustava koji su mislili da su nedodirljivi. Svaka vlast utemeljena na progonu kritičara završila je na isti način. Sustavi koji uzdižu nepismene poltrone uvijek propadaju. Vlastodršci su na kraju prisiljeni na sramotno povlačenje ili su brutalno otjerani od vlastitog naroda. Ti se sustavi u konačnici uruše. Njihovi podobni kadrovi nestaju preko noći. Oni su do jučer provodili teror osrednjosti, a iza sebe ostavljaju opustošene institucije. Društvo koje kažnjava pamet i moral osuđeno je na propadanje. Nagrađivanje poslušnosti vodi u propast. Krajnje je vrijeme da se suočimo s bolnom istinom. Koliko još znanstvenih djela, mladih umova i povijesnih zasluga mislimo žrtvovati na oltaru političke podobnosti? S poltronima ne možemo zakoračiti u budućnost.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
