Spoznaja o istinskoj naravi i političkoj orijentaciji nove srbijanske vlasti tek slijedi
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 06 Studeni 2026 11:01
Iz svega proizlazi da će energetska politika Srbije, koja je danas politika svih politika, biti praktički u rukama Rusije, SAD-a i Kine te rezultat njihova međusobnog balansiranja, više nego u rukama nove vlade, ma kako složena ona bila.
Za početak, nakon izbornog poraza Aleksandra Vučića budućoj srbijanskoj vlasti dobrosusjedski i iskreno želim miran prijenos vlasti i mnogo sreće u ostvarivanju onih ciljeva na kojima je dobila izbore. A to su ponajprije srbijanski unutarnjopolitički ciljevi: jačanje institucija, smanjenje korupcije i autoritarne režimske kontrole svih pora političkog i društvenog života.
Uistinu mnogo sreće trebat će joj za ostvarenje barem nekih od najavljenih ciljeva. A sada slijedi proces prepun izazova za aktere, kao i spoznaja o istinskoj naravi i političkoj orijentaciji nove srbijanske vlasti.
Ne budimo naivni
Prvi i vjerojatno najlakši izazov bit će formiranje vlade. Izbor premijera i ministara barem će donekle pokazati tko većinski politički upravlja onime što se dvije godine uspješno predstavljalo kao studentski prosvjedni pokret koji je prerastao u masovni pokret, a bez političkog programa, bez političkih vođa i bez vidljive strukture.
Ne budimo naivni, bez te pozadinske strukture ili, ako želite, strukture (dijela) duboke države ne može se ni osvojiti vlast ni formirati vlada, a kamoli održati vlast i napraviti promjene.
S obzirom na europski i svjetski geopolitički kontekst, u kojem dominiraju što hibridni, što klasični ratovi za nove sfere utjecaja, i s obzirom na srbijansku višestruku povezanost sa svim glavnim akterima tog sukoba (Vučićeva politika sjedenja na svim stolicama), realno je očekivati da su i dvogodišnji srbijanski prosvjedi bili i ostat će poligon i za strane utjecaje.
Od kandidata koji se zasad spominju kao izgledni mandatari nove vlade – kardiolog Ilija Srdanović i ekonomist i bivši guverner narodne srbijabanke Srbije Dejan Šoškić – izgledno je tek da ovaj potonji zna što je državni proračun i da poznaje međunarodne ekonomske odnose, koji će biti jedan od ključnih testova nove vlade.
Ta buduća vlada nasljeđuje dosadašnje srbijanske aranžmane i obveze. Kao glavnoga političkog pokrovitelja nasljeđuje Putinovu Rusiju, uz koju je vežu energetska ovisnost i zajedničke hibridne akcije (ruskog i srpskog svijeta) u srbijanskom susjedstvu – BiH, Crnoj Gori, na Kosovu, u Hrvatskoj.
Ugovor s Gazpromom o isporuci plina po povlaštenim cijenama istječe 31. prosinca. Nad naftnim sektorom, odnosno NIS-om, zbog ruskoga upravljačkog utjecaja stalno vise američke sankcije. Vjerojatno će nakon izbora biti još jedna odgoda. S SAD-om Vučićeva je Srbija ljetos ušla u strateško partnerstvo, a ono podrazumijeva diverzifikaciju opskrbe plinom, koja uz opskrbu preko LNG-a na Krku uključuje i gradnju plinovoda prema grčkom i bugarskom LNG terminalu. Kina je duboko uključena u srbijansku politiku investicijama u infrastrukturne projekte.
Osim toga, Vučićeva je Srbija opskrbljivala oružjem Ukrajinu i Izrael, s kojim je započela i zajedničke projekte u vojnoj industriji, a uz EU vezivali su je najviše financijski interesi.
Iz svega proizlazi da će energetska politika Srbije, koja je danas politika svih politika, biti praktički u rukama Rusije, SAD-a i Kine te rezultat njihova međusobnog balansiranja, više nego u rukama nove vlade, ma kako složena ona bila. Pitanje deklarativnoga srbijanskoga geopolitičkog svrstavanja pritom ne će biti prioritet. Uostalom, ni tzv. studentski pokret nije pokazao previše entuzijazma prema EU-u, a osobito ne prema NATO-u.
Razumljiv je oprez susjeda
Za susjede, uključujući Hrvatsku, a osobito za Crnu Goru, BiH i Kosovo, važan je odnos nove vlasti prema doktrini srbijanskoga regionalnog hegemona – nekad uobličenog u projektu 'velike Srbije', a danas u projektu 'srpskoga sveta'. Nije realno očekivati da će zbnova srbijanska vlast od njega odustati. I kao prosvjedna oporba nerijetko je iskazivala simpatije za velikosrpstvo i četništvo, što i nije iznenađenje, jer to je već tri desetljeća srbijanska državna doktrina. Zato je oprez susjeda i daljnjih susjeda razumljiv i razuman.
Realno, ako dolazi samo iz Beograda kao samostalni akter, uz politički i strukturno slabu srbijansku vlast, 'srpski svet' nije poguban destabilizacijski čimbenik. Ali postaje ozbiljna prijetnja kao produžena ruka ruske politike na Balkanu ili kao rezultat sukoba globalnih aktera.
Osobito ako je u sprezi s domaćim akterima u BiH, na Kosovu, Crnoj Gori, pa i Hrvatskoj. Zato mi se vrlo korisnim sigurnosnim filtrom, ali i ispitom za novu srbijansku vlast, čini zahtjev slovenskog premijera Janeza Janše da europski put Srbije uvjetuje predajom Sloveniji svih arhiva bivših jugoslavenskih tajnih službi koje se odnose na Sloveniju i njezine državljane. Za Hrvatsku bi sigurnost to bilo još važnije.
Višnja Starešina
