Meter: Odnos EU-Rusija u kontekstu Ukrajine: dogovor ili fatalni scenarij
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 12 Studeni 2026 15:03
U Abu Dhabiju je danas završio dvodnevni trojni sastanak ruske i ukrajinske delegacije uz posredništvo Sjedinjenih Država. Primarna tema razgovora bilo je osiguranje ukrajinske i ruske sigurnosti, i općenito strateške sigurnosti europskog kontinenta.
Kratko ću ih okarakterizirati: razgovori su bili ozbiljniji nego prije, uključuju novu temu koja se odnosi i na buduću europsku sigurnosnu arhitekturu, bude neku nadu, ali put do kraja je dug i neizvjestan.
Ono što je konkretno postignuto bio je samo dogovor o razmjeni velikog broja zarobljenih vojnika (po tisuću sa svake strane), što je svakako dobra vijest ali nedovoljna, čak i beznačajna u kontekstu onoga do čega bi ovi pregovori trebali dovesti prema zamisli triju strana. Također se ostvarilo (barem za sada) i ono na što sam već davno upozoravao u svojim analizama: europske dužnosnike o tijeku pregovora u Abu Dhabiju informirao je ukrajinski predstavnik Umarov s obzirom kako europskoj delegaciji nije bilo omogućeno sjediti za pregovaračkim stolom.
Kad smo već kod ukrajinske delegacije, prije nego se posvetim detaljnijoj analizi objavit ću riječi Davida Arakhamie na medijskoj konferenciji skupa s članovima američke delegacije, koji je rekao da bi se konačna odluka o donošenju nekog rješenja mogla donijeti do kraja godine. Rekao je da je ovaj krug razgovora “bio jedan od najtežih” i da su “Rusi došli s vrlo strogim direktivama, pa je bilo vrlo teško ublažiti raspravu“. Pozvao je posebne Stevena Witkoffa i Jareda Kushnera da se dogovore o novim pregovorima “što je prije moguće”.
Istom brifingu, Kirylo Budanov, šef Ureda ukrajinskog predsjednika, odbio je odgovoriti na pitanje jesu li strane razgovarale o povlačenju ukrajinske vojske iz Donbasa. Izjavio je da sadržaj i rezultat razgovora neće biti objavljeni dok se ne utvrdi ishod. “Važan je samo rezultat. Kad ga postignemo, bit će javno objavljen“, uvjeravao je Budanov.
Europske najave se nisu obistinile
Ono što je u svezi ovih pregovora nekoliko dana ranije privlačilo medijsku pozornost bile su izjave pojedinih europskih dužnosnika (francuskog i njemačkog ministra vanjskih poslova), a onda i najviših dužnosnica Europske unije – predsjednice Europske komisija Ursule von der Leyen i čelnice EU diplomacije Kaje Kallas – o slanju europske pregovaračke delegacije u Abu Dabhi iako je prvotno dogovoreno između Washingtona, Moskve i Kijeva kako se radi isključivo o trojnom formatu.
Francuski šef diplomacije Jean-Noël Barrot, 8. studenog, u intervjuu za RTL, izjavio je kako će Francuska, kao i Europa sudjelovati na trilateralnom sastanku. Štoviše! Na izričit upit novinara hoće li pritom sjediti za pregovaračkim stolom odgovorio je „apsolutno“. Dodao je kako su europske zemlje posljednjih tjedana jasno dale do znanja svoj stav američkom posredniku, naglasivši kako nijedna rasprava o budućnosti kontinenta “ne može ignorirati europska očekivanja i zahtjeve”.
I sve bi to bilo u redu s europske točke gledišta da Moskva nije ustrajala na svom stavu, prema kojem na ovom sastanku za europske predstavnike nema mjesta. „Oni mogu kupiti zrakoplovne karte“ i „oni mogu doći u Abu Dhabi i biti u hotelu“ – citirani su izrazi visokih ruskih dužnosnika dan uoči sastanka. Konkretno ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova i njegovog zamjenika i jednog od najjačih ruskih diplomata uopće Sergeja Rjabkova. Potonji predvodi department po SAD-u i osoba je koja je zadužena za teme strateškog naoružanja odnosno strateške sigurnosti koji je prije nekoliko godina vodio pregovore s Amerikancima po tim pitanju u siječnju i veljači 2022. godine. Upravo je Rjabkov sada, po prvi put uključen u sastav proširene ruske delegacije koja je stigla u UAE, a što je bilo jasno nakon prošlotjednog sastanka ruskog Vijeća sigurnosti pod predsjedanjem Vladimira Putina koji je potvrdio pregovarače i naložio im okvire preko kojih u pregovorima ne smiju ići.
Drugim riječima, europski su predstavnici, opet, kao i u više navrata dosad kada je bila riječ o sastancima pod posredovanjem SAD-a ostali izvan stola.
Šarolika europska delegacija ukazuje na veliki problem
Pretpostavljam kako su europski dužnosnici ovog puta od Washingtona dobili instrukcije da mogu (vjerojatnije moraju, jer i SAD je u interesu jači pritisak na rusku delegaciju) doći, ali da neće sjediti za stolom jer bi to automatski miniralo sastanak s obzirom na navedeni ruski stav. SAD se ionako o svemu konzultira s europskim saveznicima, kao što se o svemu s njima konzultira i Ukrajina koja se isto tako o svemu konzultira i sa SAD-om. S druge strane, stav europskih dužnosnika da žele nazočiti pregovorima za pregovaračkim stolom je potpuno razumljiv, jer nama u Europi nikako nije svejedno da se o sigurnosti europskog kontinenta razgovara, a kamoli postižu dogovori bez naših predstavnika.
Tako je u Abu Dhabi na kraju stigla šarolika europska delegacija, koja se sastojala od savjetnika za nacionalnu sigurnost Njemačke, Francuske, Italije i VB, savjetnika za nacionalnu sigurnost EU-a, predstavnika Vijeća EU-a (možda sam koga i izostavio). Međutim, nije sjedila za pregovaračkim stolom kako je to novinaru RTL-a obećao Jean-Noël Barrot. Zato mi nije teško zamisliti njihove osjećaje dok su u posebnoj dvorani, kao izopćenici, čekali informacije ili „mrvice sa stola“, o čemu to „velika trojka“ razgovara i hoće li ih baš o svemu precizno izvješćivati ili će europljanima raditi „o glavi“.
Naravno, u svemu je tome poražavajuće što Europa (EU+europske članice NATO-a) već gotovo godinu dana nije u stanju pronaći svog zajedničkog predstavnika od povjerenja za razgovore ove vrste odnosno za razgovore s ruskim čelnikom Vladimirom Putinom, a na što je nedavno, u svom pismu upozorila i talijanska premijerka Giorgia Meloni. U svojoj nedavnoj analizi podsjetio sam na izjavu Henriya Kissingera „koga da nazovem kad želim nazvati Europu“, koja se sada najbolje potvrđuje u praksi.
Ona jasno pokazuje koliko su različiti interesi i samih država Europe kada je riječ o ukrajinskom ratu, o budućim odnosima s Rusijom, ali i o odnosima sa SAD-om što u konkretnom slučaju nije tema ali ona itekako snažno egzistira.
Uopće ne isključujem kako ova europska „pregovaračka“ šarolikost (koja kao takva nikada neće sjesti za pregovarački stol jer bi on, u prenesenom značenju rečeno trebao biti vrlo dugačak) upravo odgovara i SAD-u i Rusiji. SAD-u, jer lakše drži Europu za šiju, a Rusiji – kao potvrda njene teze da je Europa nesposobna za pregovore i da uopće ne želi mir.
Merz gori od Trumpa
Državni tajnik Marco Rubio rekao je dan uoči sastanka u UAE kako bi Europa trebala sjediti za pregovaračkim stolom u određenoj fazi pregovora koji se tiču strateške sigurnosti (ne precizirajući kada), a isto je stav i Donalda Trumpa.
Amerikanci su pozvali europske predstavnike na odvojene razgovore iza kulisa – oni će igrati ključnu ulogu u svim poslijeratnim sigurnosnim aranžmanima. SAD također želi uspostaviti treći kanal pregovora između europskih zemalja i Rusije kako bi se pronašli novi načini za smanjenje napetosti i sprječavanje sukoba. Neke europske zemlje oprezne su prema toj ideji, bojeći se slabljenja NATO-a.
Pritom mislim kako je riječ o potezu kojim Trump, između ostalog, želi osujetiti nove napade ojačalih demokrata nakon njihove nedavne velike pobjede na međuizborima, a koji bi – da to nije učinio išli i smjeru optužbi da Trump Ukrajinu želi prodati Putinu i izdati europske saveznike i njihove interese. Naime, Trump sadašnju vodeću europsku političku elitu smatra dogovorno nesposobnom i jednaku američkim demokratima (u potonjem je u pravu jer su, između ostalog, svi odreda glasno navijali za demokrate na nedavnim izborima i nisu skrivali oduševljenje njihovom pobjedom) i čeka izborni pomak Europe udesno kako bi s novim snagama dogovarao budućnost Europe i svijeta onako kako to odgovara američkim interesima (mislim da to nisu samo njegovi osobni interesi, već strategija SAD-a koja se neće previše mijenjati čak ni u slučaju pobjede demokratskog kandidata na predsjedničkim izborima za dvije godine, tj. da ono što Trump sada „osvoji“ od Europe njoj vratiti neće ni budući predsjednik tko god on bio).
Ne treba zaboraviti da su predsjednički izbori u Francuskoj već krajem travnja iduće godine i da za sada uvjerljivo vodi kandidatkinja krajnje desnice Marine Le Pen, sličan scenarij bi se mogao dogoditi i u Španjolskoj, u Poljskoj stanje vrije između probriselskog ljevičarskog premijera i proameričkog desničarskog predsjednika, dok su u Njemačkoj izbori tek 2029. ali je popularnost kancelara Friedricha Merza na katastrofalnih 13 %, dok njegov rad ne podržava čak 82 % Nijemaca. (Usporedimo to s 32 % Trumpove sadašnje popularnosti u SAD-u za koju ga i mediji i suparnici ismijavaju da je povijesno niska pa će vam biti jasan Merzov položaj.)
Ukrajini gori pod nogama
Međutim s druge strane teško je vjerovati da Ukrajina ima vremena čekati politička preslagivanja u Europi. Rat razara njeno gospodarstvo i energetsku i prometnu infrastrukturu, a dolazi zima. Rusi su prije par dana pogodili Sjeverni most u Kijevu, kojem su od ukupno četiri – za promet onesposobljene tri vozne trake što stvara neviđene gužve u gradu, i kako je jučer izjavio izvjesni zastupnik u Verhovnoj radi – napadi na gradske mostove prijete podjelom Kijeva na dva dijela, dok nikakvi planirani pontonski mostovi neće moći previše pomoći. Poglavito ako se zaustavi promet metra između lijeve i desne obale tromilijunske metropole.
S druge strane Trump definitivno želi završiti ukrajinski rat kako ne bi u povijesti ostao upamćen kao pokretač tragičnog rata s Iranom koji je SAD doveo u neviđene geopolitičke probleme i – zašto to ne reći (iako rat još uvijek nije završio) – do poraza SAD-a s obzirom na prvotno postavljene ciljeve od kojih nijedan nije postignut. Od poraza Trumpa i SAD-a u tom ratu mogao bi ih spasiti samo neki sporazum s Teheranom oko sprječavanja ili barem stroge kontrole razvoja iranskog nuklearnog programa. Toga se pak teško može dogoditi bez pomoći Rusije.
Zato mi se čini kako se jučerašnji i današnji pregovori u Abu Dhabiju vode s nikad većom dozom ozbiljnosti i želje za napretkom, iako će to sigurno iziskivati još puno vremena i truda.
Evo i zašto.
Europa tvrdo na svojim pozicijama koje Moskve ne želi niti raspravljati; Ukrajina ostaje na svome
Stav europskih dužnosnika uopće nije ni malo promijenjen u odnosu na one ranije, od prošle godine i Trumpovog prvog mirovnog prijedloga. Oni (formalno i Kijev podržava takvu poziciju) navode kako je najprije potrebno postići primirje, a onda se može postići dogovor o svemu ostalom – o završetku rata, o sigurnosnim jamstvima i sigurnosnoj arhitekturi.
„Stav Europe je da ne može biti pregovora s Rusijom o budućnosti onoga što se naziva ‘sigurnošću u Europi’ dok se u Ukrajini ne sklopi primirje i ne dođe do mira“, rekao je spomenuti francuski šef diplomacije Barrot.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen uoči samih pregovora u Abu Dhabiju rekla je kako se EU opirati raspravama o novoj europskoj sigurnosnoj arhitekturi dok se ne potpiše sporazum o prekidu vatre u Ukrajini.
Ruski stav je također odavno poznat: nikakvo primirje, već sporazum o potpunom završetku rata i sigurnosnoj arhitekturi. Primirje bi, kako navode ruski dužnosnici, Kijevu dalo samo predah a Europi priliku za novo naoružavanje Ukrajine do slijedeće faze rata. Što se tiče sigurnosne arhitekture na kontinentu, Moskva odbacuje tvrdnje EU-a da Europa sama oblikuje svoju sigurnosnu arhitekturu i da joj za to ne treba Rusija (UvdL. Kaja Kallas) jer je ta arhitektura, koju oblikuju NATO i sama EU, ionako usmjerena na sprječavanje Rusije.
Moskva pritom govori kako Rusija čini znatan dio europskog kontinenta i da je k tome i nuklearna velesila, pa ako se neće uvažavati ruski strahovi i interesi o nikakvoj sigurnosti Europe ne može biti ni riječi. Moskva podsjeća da su to čak shvatili i SSSR i SAD u vrijeme hladnog rata, znajući kako će uporno ustrajavanje isključivo na svojim interesima prije ili kasnije dovesti do trećeg svjetskog rata – te su zato osnovani formati koji se tiču zajedničke sigurnosti. Poput Helsinške konferencije o suradnji, Bečke konferencije, OESS-a.
Ukrajinski dužnosnici pak navode svoje prioritete za pregovore: prekid vatre u energetskom i pomorskom sektoru i organiziranje trilateralnog summita na kojem će sudjelovati Trump, Putin i Zelenski. Također, ne žele razmatrati odustajanje od svog teritorija.
Rjabkov upozorio Europu; oglasio se norveški premijer
Dan uoči pregovora u Abu Dhabiju navedeni ruski zamjenik ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov rekao je, sudjelujući na okruglom stolu pod nazivom “Militarizacija Europe: Što dalje?” održanom pod pokroviteljstvom Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), da zapadne zemlje raspravljaju o mogućnosti vojnog sukoba u Europi kao da je “gotovo unaprijed određen i neizbježan”. Rekao je kako Rusija ne predstavlja prijetnju nikome i nema planove napasti bilo koju zemlju u bliskoj, srednjoročnoj ili dugoročnoj perspektivi, dodajući da će Moskva biti “prisiljena odgovoriti” ako bude izložena agresiji.
Štoviše, govoreći o europskim prijetnjama ruskim interesima u Baltičkom moru, ruskim trgovačkim brodovima, vojnim vježbama pod egidom blokade enklave Kalinjingrad – Rjabkov je upozorio Europu da se zaustavi ili „prijeti fatalni scenarij“.
U međuvremenu, u srijedu se oglasio norveški premijer Jonas Gahr Støre rekavši za tamošnju televiziju NRK kako ne isključuje mogućnost da on i finski predsjednik Alexander Stubb obave novi telefonski razgovor s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i da mu je „jako drago što su Norveška i Finska prihvatile ovaj izazov“
Prethodni razgovor održan je 27. listopada, nedugo nakon sastanka Trumpovih izaslanika u Oslu sa Zelenskim, spomenutim nordijskim dužnosnicima i pojedinim predstavnicima Europske unije o novoj inicijativi američkog predsjednika za završetak rata. Pojedini europski dužnosnici kritizirali su nordijske kolege zbog tog razgovora – između ostalih danska premijerka i njen švedski kolega.
Ono što je pritom meni upalo u oči, o spomenutom telefonskom razgovoru, za razliku od ratoborne Danske i Švedske – nisu se oglasili London, Pariz i Berlin.
Očito je kako ova velika šahovska bitka oko ukrajinskog rata, koja traje već skoro pet godina, ulazi u svoju odlučujuću političku fazu. Pritom Moskva očito ne namjerava zaustavljati svoje napade što znači da i Ukrajinci neće svoje. Na kraju će se, prije ili kasnije sve završiti na realizmu, htio to netko ili ne. Alternativa realizmu je treći svjetski rat odnosno kataklizma. Apsurd leži u tome što to svi i u Europi dobro shvaćaju ali pomaka nema.
Sama Europska unija je pak na sebe još u ljeto prošle godine dragovoljno i olako – “bez ispaljenog metka” – navukla plašt sile koja se sve dublje uvlači u ukrajinski rat, preuzevši ulogu glavnog financijera i opskrblj9ivača Ukrajine američkim oružjem koje pritom sama kupuje. Time je zaplesala opasni ples, na samom rubu ulaska u neposredni rat s Rusijom, a sve bez bilo kakvog čvrstog jamstva da će joj u tom slučaju SAD pružiti odgovarajuću zaštitu odnosno zbog nje zaratiti s Rusijom.
Ali zato već sutra Steven Witkoff i Jared Kushner stižu u Rusiju na pregovore s Putinom koji će se održati već prijepodne, pa je jasno kako će Washington i Moskva o svemu ovom što se dva dana događalo u Abu Dhabiju nastaviti samostalno pregovarati – daleko od očiju zabrinutih europskih mudraca. Njih će, ako mu se to omili, kasnije o svemu informirati Zelenski.
I usput, naravno, zatražiti od EU-a nova financijska sredstva za ukrajinski proračun koji se za za Europu ubrzano pretvara u “crnu rupu”. Ali rupu, koju je ona i dalje spremna pokušavati ispuniti novim i novim kreditnim zaduženjima, što već otvara i novi unutarnji razdor između kancelara Merza i istočnih članica Unije – Češke, Mađarske, Slovačke i Bugarske.
Ali to je već jedna posebna tema.
