Zadnji komentari

Trumpov poraz otvara novi sukob: kamo demokrati vode Ameriku?

Pin It

Political Cartoons - State of the States - Democratic Socialists of America

Plavi tsunami koji je na međuizborima zahvatio SAD, osiguravši Demokratskoj stranci uvjerljivu većinu u oba doma Kongresa, nije samo neugodno iznenađenje i golem izazov za Trumpovu administraciju i Republikansku stranku uoči predsjedničkih izbora 2028. To je čak i veći izazov za pobjedničku, Demokratsku stranku.

Nakon grubog prizemljenja republikancima ostaje domišljati se kako u sljedeće dvije godine vratiti povjerenje birača, u uvjetima oštre konfrontacije između Trumopove izvršne vlasti i demokratske većine u zakonodavnoj vlasti, tj. Kongresu. Demokratima pak nakon izborne pobjede ostaje definirati što je zapravo njihov program kad mu se oduzme antitrumpovska orjentacija.

I što će zapravo postati Demokratska stranka: hoće li ostati lijevo-liberalni establishment, koji je tradicionalno političko utočište birača koji se smatraju urbanom i intelektualnom Amerikom?

Ili će postati stranka koja usvaja sadržaje i metode lijevih revolucionarnih pokreta u bliskoj suradnji s panislamskim programima i njihovom vrijednosno paradoksalnom bliskosti s progresivnim zelenim pokretima? O načinu na koji će Trump i republikanci u sljedeće dvije godine odgovoriti na plavi tsnami ovisi tko će pobijediti na američkim izborima 2028.

O načinu na koji će na izazov vlastite pobjede odgovoriti demokrati ovisi što će nakon sljedećih izbora biti Amerika.

Za AOC dolaze radikalniji od nje

Prvi demokratski tsunami dogodio se, zapravo, pola godine prije, na stranačkim izborima demokratskih kandidata za međuizbore, kada su kandidati krajnje lijevoga krila, koji sebe nazivaju 'demokratskim socijalistima', na mnogo mjesta pomeli kandidate demokratskog establishmenta.

Međuizbori na kojima su ti kandidati pomeli republikanske kandidate, čak i u tradicionalno republikanskim utvrdama, na izborima za mjesta u Kongresu, kao i na izborima za gradonačelnike i guvernere u dijelu saveznih država, bili su već drugi, vidljiviji čin te predstave. Rezultat: u četiri velika i politički iznimno važna američka grada, koja su tradicionalna uporišta demokrata, s ukupno oko 14 milijuna stanovnika – u New Yorku (otprije Mamdani), Los Angelesu, Washingtonu D. C.-ju i Seattleu – nakon ovih izbora na vlasti su gradonačelnici stranačkoga krajnje lijevoga krila koji su prije toga potisnuli kandidate stranačkog establishmenta. Voljom birača. Nije da im se establishment nije pokušao suprotstaviti – počevši od New Yorka. Ali bez uspjeha.

Kad se zbroje mjesta u Kongresu koja su na međuizborima osvojili pripadnici krajnje lijevoga krila, vidi se da oni statistički još ne dominiraju među novim demokratskim kongresnicima. Ali dominiraju novom energijom i više ne skrivaju ambiciju da preuzmu stranku. Prošlo je vrijeme kad je demokratski establishment izmislio svoje lijevo krilo i koristio se njime kao mamcem za siromašne birače, za latino (Alexandria Ocasio-Cortez – AOC) ili islamsku zajednicu (Ilhan Omar, Rashida Tlaib).

Danas je AOC gotovo demokratski mainstream i moguća kandidatkinja barem za potpredsjednicu SAD-a. A za njom dolaze radikalniji, čije su političke ideje suprotne naravi i ustavnim temeljima SAD-a, počevši od neprijateljskog stava prema kapitalizmu do​ nepovrjedivosti privatnog vlasništva i relativizacije državnih granica.

Promijenili bi geopolitičko pozicioniranje SAD-a, počevši sa zahtjevima za promjenu politike prema Izraelu, poništavajući dosadašnju američku ulogu kao lidera političkoga Zapada. Zahtjevima za apsolutnu zabranu podatkovnih centara doveli bi Kinu u statešku prednost u razvoju sektora umjetne inteligencije.

Sveopća 'priuštivost' – od priuštivog stanovanja preko 'besplatnog' zdravstva, školstva do 'besplatnog' špeceraja – postala je ideološka mantra koja potire racionalne ekonomske temelje sustava. Tu više nije riječ o razlikovnim političkim nijansama, a ni o onome političkom klatnu koje se klati lijevo-desno, a u tom ograničenom međuprostoru demokrati i republikanci vode oštru političku bitku u poznatim granicama.

Rukavica u lice demokratima

Personifikacija toga presudnog izazova za demokrate, povratka klatna u granice američkog poretka, novi je senator Michigana – Abdulrahman Mohamed El-Sayed. Izazova uopće ne bi bilo da je El-Sayed samo prvi musliman u američkom Senatu, kao što ga predstavljaju mediji. Bio bi to pokazatelj snage američkog melting pota. No on, dolazeći u Washington, drsko poručuje: – Znam da se nalazimo u Washingtonu D. C.-ju, koji je, dakako, glavni grad Amerike. Ali Michigan je glavni grad arapske Amerike.

Znamo što o toj 'arapskoj Americi' misle republikanci. Ali rukavica je bačena u lice demokratima. 

Višnja Starešina

Lider/hkv.hr