Tri ključna momenta

Detalji: Objavljeno: Ponedjeljak, 07 Siječanj 2019 17:10

Idemo redom. Narod na ulice izaći neće. Referendum nema smisla jer će nam ga opet ukrasti. Pisati o svemu ovome nema efekta, jer napisane su stotine izvrsnih tekstova a ništa se promijenilo nije. Izbore možemo zaboraviti sve dok APIS broji glasove. Što nam je ostalo? Vojni puč po uzoru na banana republike? Ni to ne pali, jer su i u vrhu vojske i policije instalirani njihovi ljudi.

Ušli smo u Novu 2019. sa starim problemima. I to je činjenica. Osim nove brojke na kalendaru, ništa se promijenilo nije. Da će nam ova godina biti gora od prošle, je nedvojbeno. Ne postoji apsolutno ni jedan jedini parametar koji nam daje nadu za optimizam. I uopće ne mislim da sam pesimističan. Samo pokušavam biti realan. Stvarno bih volio da me netko demantira, ali argumentirano. Bilo bi mi izuzetno drago da sam u krivu. Holjevac ima jedan izvrstan izraz: “fenomenalne budale“. E da smo svi tako fenomenalno blesavi, onda bi mogli gajiti lažnu nadu bez pokrića.

Nama treba LIDER. Netko s autoritetom, koga će narod slijediti. Netko kao Orban. Sposoban i bez mrlje u karijeri. I što je najvažnije, mora biti DOMOLJUB a ne profesionalni karijerist. Ima takvih ljudi, ali su pod medijskom blokadom. A svi znamo da onaj tko drži medije – drži i vlast.

Osobno smatram da imamo dva čovjeka koji bi mogli mobilizarati marginalnu većinu. Generala Glasnovića i Tomislava Karamarka. Nisam zaboravio ni genijalnog gosp.Hasanbegovića, ali pitanje je mogu li ga svi pratiti? Ne bih želio nikoga uvrijediti, ali treba priznati da u RH (kao i svugdje) postoji određen postotak ljudi slabije naobrazbe. I nisam siguran da bi baš svaka njegova riječ bila pravilno shvačena. Ali je zato Zlatko kao ministar (bilo čega), idealno rješenje.

Do šireg biračkog tijela ne možeš doprijeti preko nekolicine (još uvijek) naših portala. Gdje su TV i tisak? U rukama partizana. I dok je god tako, većina pučanstva će biti neinformirana. Svakodnevno ispiranje mozga Goebbelsovom propagandom i te kako ima efekta. Uzmimo samo zadnji primjer oko nabavke vojnih zrakoplova. Pravi mađioničarski trik za skretanje pozornosti sa važnijih tema.

Pošto nema tko sve nije komentirao spomenuti posao, mogu i ja dodati par riječi. Neodlučnost oko terminala na Krku, nesudjelovanje u Višegradskoj skupini i inicijativi 3 mora, svrstavanje na stranu globalista i dozvola Sorošu da radi što hoće…….Treba li možda tu tražiti razlog zašto Ameri ne daju avione? Bitno je da se oko toga digla tolika prašina da cijela nacija sada gleda u nebo i traži avione. A za to vrijeme nam ispred nosa neprimjećeno podvaljuju puno gore stvari.

Samo ove godine vlada će izdati 65.100 radnih dozvola!? Dok u isto vrijeme tisuće Hrvata napušta Domovinu u potrazi za poslom. Genijalno, nema što. Svaka veza sa Marakeškom je slučajna.

Na jednom od brojnih progresivnih portala, već prave ankete: treba li u RH priznati 3. spol? Garantiram da će nas vrlo brzo “ugledni stručnjaci” uvjeravati kako je to neophodno. Svaka veza sa Istambulskom je također slučajna.

Kako smo nakon 90-ih i razdoblja ponosa i slave, došli u ovakvu situaciju? Da se osjećamo kao stranci u vlastitoj zemlji? Po meni su bitna 3 ključna momenta:

1. Nikada nismo do kraja porazili neprijatelja. Pobijedili smo četnike i JNA ali su iza njih ostale tisuće “spavača”.

2. Prevrat 3.siječnja.2000. i pobjeda Račanovih komunjara na izborima (uz pomoć D. Budiše). Dolazak Mesića a poslije njega i Josipovića, za predsjednika Republike Hrvatske. U prijevodu, “spavači” dolaze na vlast.

3. Rušenje Karamarka uz pomoć Mosta i crvene Dalije, koje je ujedno značilo i kraj HDZ-a kao stranke desnog centra. Slijedi potpuno udaljavanje od svih vrijednosti koje nam je Dr.Tuđman ostavio. A bilo ih je dovoljno da izgradimo suverenu i naprednu državu.

Kada god napišem nešto pozitivno o Karamarku, jave se Plenkijeve internet brigade i počnu sa šupljim pričama o nekim “aferama”, “udbaštvu” itd. Za koliko je tih afera Tomo proglašen krivim? Niti jednu! Što znači da je čovjek čist ko’ suza. Ali to sada nikoga ne zanima, jer šteta je već napravljena. Umjesto demanta, citirati ću jednog bivšeg partizančinu, udbaša i zlikovca pod imenom Josip Boljkovac: “Karamarko je ostatak tamne prošlosti. I kad je bio policijski doušnik prije rata, zapravo je radio za ustaše.”

Sada je predaja Domovine u ruke stranim gospodarima i službena, jer su potpisane sve moguće deklaracije, konvencije i ugovori. Više ne možemo govoriti: “nismo znali” ili “to nas ne obvezuje”. Sad sve lijepo piše crno na bijelo. Narod kao i obično, nitko ništa nije pitao. Na čelu vlade nam je formalno “dječak sa slabom krvnom slikom”. Ali u principu je obični potrčko koji marljivo izvršava sve zapovijedi.

Je li sada sve ovo barem malo jasnije? Kako kome. Oni što misle svojom glavom, to već odavno znaju. Većina na žalost još uvijek vjeruje YUtelu i upija mudre riječi dragog vođe i ostalih velikana.

Sve dok se taj odnos ne promijeni, nemamo se čemu nadati.

“ZA DOMOVINU SPREMNI”

Urbani desničar

Zadnji komentari

Tri ključna momenta