‘Oće li taj Dnevnik?
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 05 Studeni 2019 13:01
Znam za ljude što su do jučer gledali u mikrovalnu i čekali kad će početi Dnevnik. Nije zajebancija, nego živa istina. Danas ih mediji nazivaju “elitom”. Mutilo se i kralo a pretvorba im je došla kao kec na jedanaest. Po nepisanom pravilu, članstvo u KPJ su zamijenili stranačkom iskaznicom SDP ili HDZ i preko noći postali bitni “čimbenici”. Kriteriji za upis su i dalje isti. Dvije slike, rodni list i tuba Vazelina.
Kad sve to uzmemo u obzir, postaje jasnije zašto skoro svi političari prodaju dušu vragu. Jer ih većina dolazi iz redova privilegiranih. A kad njihovo vrijeme prođe, tu je potomstvo iliti zlatna mladež koja je odgajana da cijeni samo tri stvari: vlast, novac i osobne interese. Taj fenomen se zove: “GLADNE OČI”. Imaš i više nego što ti treba, ali hočeš još.
Takav mentalni sklop i pohlepu nikada neću razumjeti. U ratu sam shvatio jednu stvar. Da nam materijalne stvari nikada NE SMIJU biti prioritet. Sretan sam što sebi i svojoj obitelji mogu priuštiti relativno pristojan život i više od toga mi ne treba. Svatko bi više volio imati 1000 kn u džepu a ne 100. I to je logično. Ali po koju cijenu? Ako zbog toga trebaš izdati sve principe i gaziti preko leševa, neka hvala. Obitelj, zdravlje, vjera i Domovina se ne mogu kupiti novcem. I u tome je cijela poanta.
Tako otprilike izgleda meteorski uspon većine današnjih poduzetnika, privrednika, diplomata iliti hrvatskog jet seta. Svaka čast rijetkim izuzecima. Dobar auto, ogromna kućetina i skupa garderoba, ne mogu sakriti činjenicu da su ta gospoda u dubini duše bili i ostali teški papci. Ovo se ne odnosi samo na političare, nego na društvo u cjelini. Koje svakim danom tone sve dublje a o totalnoj degradaciji ljudskih i moralnih vrijednosti da i ne pričamo. I kako onda među takvima pronaći pravoga političara kojemu bi interesi Hrvatske države i naroda bili prioritet? Teško ili gotovo nemoguće. Jer ni ja kao ni svi vi koji ovo čitate, nemamo nikakve šanse ući u to probrano društvo nedodirljivih za koje bi trebali glasovati.
Kažu da previše šutimo i da smo sami krivi za za ovu situaciju. Slažem se. Ali koja je alternativa? Da se skupi nas nekoliko i izađemo vanka vikati “DOLE VLADA“! Pokupili bi nas u “maricu”, dok si rekao Šeks. Za neki masovni otpor jednostavno nemamo snage. A ni volje. Jer dok se god Kolindini i Škorini glasači svakodnevno časte uvrijedama, to je znak da smo totalno politički nezreli. Možda zvuči preoštro, ali je tako. Samo pišem ono što mislim i nikada nikome nisam išao niz dlaku. A kad pišeš istinu, logično je da češ steći neprijatelje. Ali to me se apsolutno “ne smatra”. Nisam član nikakve stranke, niti ću ikada biti (iz principa). Bogu hvala nikome nisam dužan i mogu čiste savjesti pisati što hoću. Taj osjećaj slobode je neprocijenjiv.
Osim svoga bloga, imam i tu privilegiju da sam dobio kolumnu na Dragovoljcu. I na tome sam im beskrajno zahvalan. Apsolutno mi nikada, nitko iz redakcije nije sugerirao o čemu bi (i kako) trebao pisati. Možda će izgledati malo subjektivno ali to je po meni daleko najslobodniji portal u RH. Svijeća koja na naslovnici gori za našega Generala Praljka, govori više od od bilo kojeg teksta.
U bespućima interneta potražim velikosrpsku arhivu njihovih huškaćkih medija, pred i u tijeku rata. Evo samo nekih od naslova: “Ustaše su terale srbe da jedu jedni druge!“, “Ustaše su bacale srpsku decu lavovima u zoološkim vrtovima“, “Ustaše su creva dece okačile po plafonu, kao ukrase“… i da dalje ne nabrajam. Normalna osoba po pravilu ne komentira njihove laži, tako da smo na FB od toga napravili dobru zajebanciju. Ali ne baš svi…
Žalosno je ovo priznati, ali među nama ima najmanje 5-10% KOMPLETNIH IDIOTA. Ne kmera, nego “naših”. Ljudi koji nikada nisu čuli za riječ SARKAZAM. I to je u redu. Zlatno pravilo kaže: “ako nešto ne znaš pitaj”. Ili jednostavno šuti. Nažalost u praksi to ne funkcionira i upravo su takve osobe najglasnije. Napadoše me i “ubiše’ maloumnim komentarima. Preko noći postadoh četnik i šešeljevac, a jedan me čak pita koliko me masoni plačaju da pišem!? Na sve ovo sam navikao, jer sam nedavno bio nazvan i balijom. Samo zato jer sam se usudio dirnuti u lik i djelo Dragana Čovića, i napisati da se dotični do rata izjašnjavao jugoslavenom i potpisivao čirilicom. Titotejebo, da mi je ovo netko pričao ne bi vjerovao……
Skoro da nema dana a da u svom inboxu ne dobijem “spontane” poruke glede raznih predsjedničkih kandidata, ne bi li im dao besplatnu reklamu. Kad se meni kao marginalcu to događa, mogu misliti pod kakvim su pritiskom pravi novinari kojima je to profesija i kruh? I tu se točno može viditi tko se prodao a tko još uvijek misli svojom glavom. Ovi drugi zaslužuju duboki naklon.
Slušajuči Splitske i Riječke orjunaše kako plaču za YUgoplastikom i FK. Rekom, nameće se pitanje što to nama treba? Otprilike 30% Spličana i najmanje 50% Riječana, još uvijek smatraju Beograd glavnim gradom. Rješenje? Humano preseljenje. Dajte nam Hrvate iz Vojvodine i Srednje Bosne koji su tamo građani 3. reda, a ove hrvatske četnike preko Bajakova podhitno “transferujte” u smrdiju. Svakako su migracije danas u modi i protive im se samo krezubi ljubitelji Thompsona, koji “uopšte ništa ne razumeju”.
Nisam jedini koga je Kolinda razočarala. Ali njene izjave o željeznoj zavjesi i NK. Rijeci su apsolutno točne. Žalosno je gledati kako “veliki domoljubi” brane jugu. Što to u praksi znači? Da je protivnik puno brojniji od onih 30% za koje odavno znamo. Kad im dodamo i one podkapacitirane sa početka teksta ( kojima svatko može manipulirati), ta brojka je puno, puno veća. Pitanje je, jesmo li više uopće u večini? A najviše me žalosti mentalni sklop pojedinih Branitelja, koji pate za jugom? To ni medicina ne može objasniti.
Kod kmera ništa novo. Zorangutan i dalje valja gluposti u stilu Alan Forda ali mu to nitko ne zamjera. Pričao ili šutio, 1/3 glasova ima u svakom trenutku. Kad tu dodamo naše “intelektualce” koji i dalje potpaljuju vatru u bratoubilačkom ratu, ne bi me čudilo da postanemo prva zemlja na svijetu koja će imati Predsjednika sa poteškoćama u razvoju. Tračak optimizma nudi činjenica, da je isfrustrirana baba zvana V. Rudan najavila suicid. Ipak nismo mi te sreće, jer će nas “poznata spisateljica” izraditi poput Drageca Pilsela. Dobri ljudi su skupili pare za benzin i fajercag ali se drug Carlos u međuvremenu predomislio. Ipak nas izgleda previše mrze, da bi nam dali povod za slavlje.
Izbori za Predsjednika RH me ostavljaju potpuno ravnodušnim. Nisam protiv nikoga od “naših”, ali nisam ni za. Totalna apatija. Biće da je do mene. Uz dužno poštovanje svima, još nisam vidio ni jednog kandidata kome 100% vjerujem i za koga bi stavio ruku u vatru. A situacija je toliko loša, da bi trebalo resetirati cijeli sustav a ne samo samo mijenjati stanare Pantovčaka. Za neupućene: Predsjedničke ovlasti se mogu promijeniti samo uz suglasnost Sabora, a tamo sjedi 4/5 “njihovih”. Ova brojka se temelji na glasovanju o Istambulskoj. Čemu onda sve ove priče za malu djecu, kad je jasno da su naša očekivanja nerealna?
Zato pratim svaki korak Predsjednika Trumpa u njegovoj borbi protiv neo-komunjara (demokrata). Po mome skromnom mišljenju, sudbina naše Domovine se kroji upravo u Bijeloj kući. Može bit da griješim, ali samo pišem ono što mislim i stojim iza svakog slova. Globalisti i antife imaju nepresušno vrelo novih sljedbenika a baza im je među kompleksašima i miševima. Čitav život si “donji” (nitko i ništa), i onda ti odjednom netko da lovu i odriješene ruke da radiš što hoćeš. Nema gore kombinacije od križanca kompleksaša i glupana. A takve je danas vrlo lako naći.
Gore navedeni naslovi o crevima, nejači, lavovima i prehrani mi još ne izlaze iz glave. Ne znam zašto ali odjednom mi se otvorio apetit.
Rekao bi Homer Simpson: “Mmmm… Leskovačka mućkalica”
“ZA DOMOVINU SPREMNI”
Urbani desničar
