“Kapetan” Dragan kao ministar?

Detalji: Objavljeno: Ponedjeljak, 13 Siječanj 2020 13:02

Jednog lijepog svibanjskog dana u 15:05, javiše nam tužnu vijest. KREPO TITO! Stade sve, od vlakova do utakmica. Cijela juga suze roni pa čak i Hercegovina. Ali od sreće. Malo po malo, sve dođe na svoje. Raspade se umjetna tvorevina i sve puče kao mjehur od sapuna. JER SVE JE BILA LAŽ! “Bratstvo i jedinstvo” je bila krilatica za srpsku dominaciju nad svima ostalima. A nas i Albance su posebno mrzili. Patološki.

Bilo je to davno u jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu. Na vlasti bijaše mali Joško. Narodi i narodnosti ga od milja prozvaše tito. Trgovine su bile pune svega a redovi su bili nepoznanica. Redukcije struje su bile samo mjera za povećanje nataliteta a benzina je bilo i za izvoz. Mogao si voziti auto skoro svaki 2. dan. Sve je u toj zemlji funkcioniralo idealno.

Ljudi su bili sretni i veseli a antidepresivi su skupljali prašinu na policama. “Mnogo smo se voleli” i svi smo bili braća. Neprijatelja nismo imali, jer je mudri bravar stotine tisuća njih skratio za glavu. Uglavnom Hrvata. Ako mu je koji i promakao, tu su bili udba, ozna, kos i narodna milicija. Njih nitko nije mogao zajebat. Sve su znali. A u slobodno vrijeme su čitali misli. Tko god nije bio član partije, bio je “element” i budno oko drugova je motrilo na svaki njihov korak.

Ali ne dadoše se ‘RVATI tako lako.

Utekoše mnogi preko sedam mora i “okeana” sa jugoslavenskim pasošem koji je otvarao sva vrata. Oni koji su zakasnili na brod, dobiše krov nad glavom, tri obroka dnevno i “letovanje zabadava’. Na popularnom nudističkom odredištu zvanom “Naked Island”. Breoni su tada bili rezervirani za egzotične životinjske vrste poput: žirafa, lavova, slonova i komunjara. Danas od životinjskog carstva imamo samo Stazića i Šerbeđiju.

Shvatiše mnogi da se živilo od stranih kredita i deviza “gastarbajtera”, a ne od proizvodnje i radničkog samoupravljanja. I da je KRVAVI BRAVAR bio među 10 najvećih svjetskih masovnih ubojica. I da su “nesvrstani” potpuno nebitna šaka jada. I još puno, puno toga….

Svi (osim srba) poželješe stvoriti svoje države. Pogotovo Hrvati, koji su najviše i najebali. Ali nebeski narod ne mišljaše tako. Navikli su živiti od tuđeg rada i upravljati svim, svačim i svakim. Upravo zato nas napadoše i kvalitetno popušiše. Satrali smo ih ko’ bubašvabe i tako im sjebali još jedan mit o srpskoj nepobedivosti. Oni su i danas 25 godina poslije rata, jedna od najsiromašnijih zemalja Europe. Kako to, kako to? Zato što osim otimačine i laži, ništa drugo “ne umeju”. Opljačkali su sve živo a rat i razaranja na svome tlu nisu ni osjetili. Nismo se ni mi baš pretrgli, ali smo za njih još uvijek Švicarska (Швајцарска).

Razdoblje od 1990. do 2000., možemo nazvati SLAVNIM. Bili smo slobodni, jedinstveni i spremni podnijeti svaku žrtvu za Domovinu. I imali smo Dr. Tuđmana. Najvećeg među najvećima.

Što se poslije toga desilo s nama, ostat će vječna misterija? Nakon “3. januarskog” prevrata, više ništa nije isto. Od 4 Predsjednika države, izabrali smo troje teških komunjara i jugoslavenčina.

A jugonostalgičari i deca vojnih lica ne da nisu nestali, nego ih nikada nije bilo više. Neka nova juga se priziva sve glasnije. Ovaj put pod novim imenom – “REGION”. Branitelji postaju građani 2. reda, dok partizančine i četnici uredno primaju mirovine i ponašaju se kao u bivšoj državi. BAHATO I AGRESIVNO. Ne bi me čudilo da “kapetan” Dragan nakon izlaska iz zatvora, postane Ministar sigurnosti. Sve u svrhu njegovanja “različitosti i tolerancije”. Postoje dijelovi Hrvatske koji nikada nisu oslobođeni i na koje čizma Hrvatskog vojnika nikada nije kročila. A trebala je….

Dok smo mi oslobađali “krajinu” i ostale okupirane krajeve, “nejač” se kotila diljem lijepe naše. Sam pogled na jednu Rijeku govori sve. Bastion jugokomunizma gdje se i danas veličaju crveni zlikovci i totalitarni režim. A Rijeka je nažalost samo jedan od gradova gdje se jugovići osjećaju kao svoji na svome.

Kako je Budiša svojom veleizdajom omogućio kmerima da 2000. dođu na vlast, tako je Most smijenio Karamarka, spriječio lustraciju i doveo anemičnog grobara na čelo HDZ-a. I prije toga je stranka srljala u propast zahvaljujuči likovima poput Dr. Ive, Jace i mnogih drugih, ali nitko nije uspio ono što je ostvarila naša Andreja. Uništiti stranku iz temelja i dati zemlju na upravljanje stranim gospodarima. SOTONJARAMA!

Danas Hrvatska ima dva bravara. Jednog blijedog i jednog rumenog. Savršeno će se slagati, jer služe istim gazdama. Velika je greška što su neki pobrkali Predsjedničke izbore sa Parlamentarnim. Imali smo izbor između statusa quo ili koraka unatrag. Izabrali smo ovo drugo i pošteno se zajebali. Samo smo dali vjetar u leđa “velikoj koaliciji”, koja je neminovna.

Za razliku od dijela birača, ne mislim da smo imali ikakav izbor za korak naprijed. Puno je razloga za ovaj moj stav, ali neću elaborirati jer je odnos među Domoljubima i ovako katastrofalan. Samo znam da sam se nakon prvog sučeljavanja 11 kandidata, zapitao: “Zašto ovdje nema Hrvata?”. Jer uz dužno poštovanje svima, nisam primjetio niti jednoga. Apsolutno najbolji komentar Predsjedničkih izbora, napisao je gosp. Ivica Marijačić iz “Hrvatskog tjednika”. Odmjeren, realan, logičan i bez vrijeđanja bilo koje strane. Zato nema potrebe da i ja pametujem. Maestro je sve rekao.

Neki su mislili da će padom Kolinde, pasti i Plenki. Pogrešno. Desit će se upravo obratno. Na unutarstranačkim izborima u HDZ-u, dragi vođa SIGURNO pobjeđuje, jer nema pravog suparnika. Njegova pozicija nikad nije bila jača a pobjedu mahnitog Nerona će iskoristiti da ponovo glumi domoljuba i “brani” nas od svojih boljševičkih partnera.

Velika koalicija odgovara svima, samo ne Hrvatima. Ali njih se već odavno ništa ne pita. Mir, mir, nitko nije kriv. Tako otprilike izgleda reakcija glavnih aktera na Milanovićevu pobjedu. Svi sad peru ruke, a nama valja slijedećih 5 godina gledati njegovu fenomenalno odvratnu facu u medijima.

76 ruka je dovoljno za sastavljanje Vlade. Kmeri i jude će ih zajedno imati preko 100. O kakvoj desnici onda uopće pričamo i zašto? Kad nema ni teoretske šanse da nas se za bilo što pita. Kad bi sve bilo idealno (a neće) i svi izađu skupa na izbore, mogu maksimalno računati na 15-20 zastupnika. Što to mijenja? Apsolutno ništa.

Zato svo ovo medijsko guranje Mosta kao “desne” opcije, pada u vodu. Jednostavno ne mogu zamisliti Dr. Hasanbegovića ili Generala Glasnovića u istom bloku sa Grmojom i Petrovom. Nema teorije. Jer ako je Most ZA, ja sam PROTIV. Pojavit će se tu još puno drugih igrača i kokošara koji će odjednom pronaći davno izgubljeno Domoljublje. Očito je da iza plana razbijanja desnice stoji netko moćan. Netko jako moćan.

Tračak nade daje najava da bi se Karamarko mogao kandidirati za Predsjednika HDZ-a. Koliko u tome ima istine, ne znam. Ali to bi bila daleko najbolja opcija koju u ovome trenutku imamo. Jer koalicija Tominog HDZ-a sa desnicom, i te kako ima smisla i rješava puno toga. Nažalost, nisam siguran da je u stranci ostalo dovoljno hrabrih koji bi mu dali svoj glas? Već 4 godine tito jr. provodi čistku svih nepododobnih kadrova i bojim se da su ostali uglavnom poslušnici.

Sjeme zla među Domoljubima je posijano i male su šanse za kompromis. Svakodnevno svjedočimo specijalnom ratu, u kome plaćeni DNOvinari i internet bojne čine sve da situacija još više eskalira.

Zato drugovi i drugarice Hrvati (tako se sad kaže), IZDRŽITE i NE VJERUJTE U BAJKE.

Osim perioda od 12. lipnja do 12. srpnja (kad je EP u nogometu), Uskrsa i Božića, ostatak godine treba proglasiti danima žalosti.

A za iduću Predsjednicu RH predlažem Ellu Dvornik, mater joj, Maju Šuput ili Košutu Februar. Jer kad već tonemo, činimo to sa stilom i ubrzajmo malo taj proces.

Tek kad dotaknemo dno, možda počnemo razmišljati ispravno i logički?

Ako do tada ostane itko normalan…..

“ZA DOMOVINU SPREMNI”

Urbani desničar

Zadnji komentari

“Kapetan” Dragan kao ministar?