Tomo sretno, i znaj da nisi sam!
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 08 Veljača 2020 13:08
Tomislav Karamarko nikada nije znao pričati viceve. Kao drug Mesić. Zvani IDIOT. To je ovih dana službeno potvrdio i Ustavni sud. Tomo ne zna lagati na pet svjetskih jezika kao Plenki. Zvani JUDA. Pubertetske doskočice partizana Zorangutana, su mu također nepoznate. Dakle Tomo ne zna pričati šuplje priče i prodavati muda pod bubrege. Je li mu to mana? U današnjem sustavu izopačenih vrijednosti, izgleda da je.
Ljudi vole slatkorječitost, lažna obećanja, prazne floskule…..Zašto? Jer tako sebi daju lažnu nadu u bolje sutra, koja uopće nije realna. Nažalost većini političara to prolazi i zato i jesmo to što jesmo. Crna rupa Europe. Narod koji je visoko kvalificiranog IDIOTA dva puta birao za Predsjednika , nikako ne može biti normalan. Da je samo Stevan u pitanju, bilo bi dobro. Sjetimo se Lignjuna, Ćaće, rahmetli Račana, drugarice Jace i ostalih izdajnika roda svoga.
Dakle Tomo nije rođeni orator i ne priča puno. Ali zato odradi ono što obeća. A djela su jedino mjerilo uspjeha. Upravo zato nam u ovome trenutku baš on treba. Da nas pokrene i da konačno počnemo nešto konkretno raditi. Panika među “njima” je i te kako prisutna, pa i lijevi i Plenkijevi mediji (uopće nema razlike) sad pišu da će Karamarko odustati od kandidature!? “Ne vjeruj ljudima koji lažu”, mudro je rekao Sokrat dok je kao mali čuvao ovce.
Ipak, nedavno je Karamarku preminuo otac i normalno da mu nije lako. Jer obitelj je uvijek na prvom mjestu. Samo mogu reći: “Tomo izdrži, skupi snage i kandidiraj se!” Po prirodi sam “anti-protivan” i nisam, niti ću ikada biti član neke stranke. Na prste jedne ruke mogu nabrojati političare protiv kojih ništa nisam pisao. Tomo je jedan od njih. Tako da ovaj tekst nije nikakva jeftina propaganda, nego moje osobno mišljenje.
Od smrti Dr. Tuđmana pa do danas, jedino svijetlo razdoblje je bilo onih par mjeseci njegove Vlade. Kažem njegove, ali formalno nije bilo tako. Karamarko se radi stabilnosti iste, ODREKAO PREMIJERSKE POZICIJE. Pogledajmo današnju vladajuću “elitu” i crvenu oporbu, i zapitajmo se koliko bi njih bilo spremno podnijeti ovu žrtvu? NITI JEDAN! U ovo sam 100% siguran, jer im su im ego, fotelja i pun džep kuna – smisao života. Interesi Hrvatskog naroda? Zajebi to kume. Boli njih neka stvar za ovu državu i narod. Koji stalno traži neka prava i misli da živi u demokraciji. Ta riječ više ništa ne znači, još od boljševičkog prevrata, 3.1.2000. Trenutno smo u nekom polu-totalitarnom sustavu, gdje nam se nameće globalističko-ljevičarska ideologija. Na primjeru “Evropske Reke” smo mogli vidjeti što nas otprilike čeka.
Zašto nam je uspjeh Karamarka na unutarstranačkim izborima od izuzetne važnosti? Jer se Domoljubna vlast NE MOŽE formirati bez HDZ-a. Ovaj današnji je skrenuo totalno u lijevo i napokon su i zadnji slijepci progledali. Sad se odjednom javljaju neki igrači koji misle da su bitni? Kovač, Stier, Brkić…. Tko su oni? Već četiri godine slijepo slijede dragog vođu i s vremena na vrijeme ponešto dobace iz pozadine. I sad su se sjetili “izać’ iz ormara”? Ima li još netko? Penava mi je drag i ne čini se loš, ali je već u startu odustao od utrke za Predsjednika. Prema tome, nemojte me ljudi zajebavat.
Sad dolazimo do glavnog problema. Zašto bi partijski drugovi rušili Plenkija, kad im nikad nije bilo bolje? Jer ne zaboravimo, Predsjednika HDZ-a ne bira narod nego članstvo stranke. Koje je od dolaska druga tite na vlast, temeljito pročišćeno od Domoljuba. Možda im je koji slučajno promakao, ali su uglavnom ostali sami poslušnici i uhljebi.
Ali postoji i druga strana medalje. Koja miriše na blagi optimizam. Zašto bi se Tomo uopće kandidirao ako zna da u startu nema šanse? Nešto se tu događa iza kulisa, o čemu mi obični smrtnici pojma nemamo. Želim vjerovati u to, jer mi ništa drugo nije ostalo. Priče o masovnim prosvjedima i smjeni vlasti već odavno nemaju smisla. Dokazano je (i to ne jednom) da smo u miru, fenomenalno pasivan narod.
Očekivana medijska hajka na Karamarka je počela onoga trenutka, kad se počelo pričati o kandidaturi. Zašto me to ne čudi? Državom nam već odavno upravlja Soroš. Aco ili Đorđe, nije bitno. Prva u nizu laži je ona, da je Tomo Plenkijev igrač i da se kandidira samo kako bi naštetio Kovaču!? “Šok, neverica i pokoja veverica”, rekao bi legendarni Trava sa Splitske TV. Koji komad budale moraš biti da bi povjerovao u ovu bedastoću? A još nije ni počelo……
Tek sad slijedi aktiviranje “vjerodostojnih” internet brigada i Portala, sa zadaćom diskreditacije Karamarka i njegovog tima. Bit će tu svega i svačega, jer samo im je nebo granica. Njih nitko ne cenzurira (za razliku od nas). Čitam ovih dana kako su Američki kmeri (Demokrati) rekli, da će Trump vratiti Aljasku Rusima ako pobijedi na izborima?! Slične imbecilnosti očekujem i od domaćih izdajnika.
Vratimo se malo unatrag i podsjetimo se što su sve UDBAŠI radili da bi srušili Tomu i njegove ministre. Uz “malu” pomoć orjunaša iz glavnog grada doline Neretve. Crnoja je smijenjen zbog obične drvene barake. Zlatko je “pao” jer je jugokomunjarama zavrnuo pipu. Nije više bilo kuna za prutuhrvatske djelatnosti, pa su tkz. “Kulturnjaci” počeli da “protestvuju i kukaju kako nemaju leba da jedu”. Dolaskom anemičnog na vlast, vastaški ministar biva smijenjen a na njegovo mjesto dolazi drugarica Obuljen. Koja bi bi bila idealna za organizaciju “Dana mladosti” ili “Sleta na stadionu JNA”. Na njihovu žalost, bravar im je odavno krepo.
A Tomo je posebna priča. Tom časnom čovjeku i Domoljubu su mediji svojim lažima, bukvalno uništili život. Pogotovo odkad je počeo spominjati zabranjenu riječ “LUSTRACIJA”. Preko noći je postao: udbaš, lopov, Tuđmanovac (to ni danas nije popularno). Ženina firma je trgovala sa Rusima, nestali su “meleoni” kuna, oštećen je proračun…..I da ne nabrajam dalje. Na sudu su sve te lažne optužbe pale u vodu i pokazalo se da je Tomo ČIST KO’ SUZA! Je li mu se ikada itko ispričao zbog toga? Ni govora. Posao je odrađen, drug iz Brisela je instaliran, idemo dalje. Preko vode do slobode….
Umalo da zaboravim “družbu Bože Kvržice” ili popularnu Ćupriju. Nakon postizbornog koaliranja lijevo-desno, u pet do ponoći sklopiše koaliciju sa HDZ-om. “To su pravi Domoljubi!” – povikaše naivčine iz mase. Jer kad u svojim redovima imaš velikane tipa: Petrine, Kovačića, Vlahe iz Kardeljeva, delije iz Vrgorca…, što si drugo nego ‘Rvat. I to sa velikim H.
Ucjene su počele od prvoga dana i malo po malo, ispalo je da je Most sa svojih 300 tisuća glasova pobijedio na izborima? Ali Karamarkovih 800 tisuća je ipak “malo” više, zar ne? Osim prepuštanja Premijerske pozicije Oreškoviću, pristao je Tomo još na puno toga, sve u cilju očuvanja koalicije. Ali sve ima svoje granice. Kad su ORJUNAŠI počeli inzistirati da SOA i MUP budu pod njihovim nadzorom, dalje nije išlo. Kao iskusni obavještajac, Tomo je vrlo dobro znao što se tamo događa i bio je spreman započeti lustraciju upravo u tim institucijama. Jer riba se čisti od glave. Samo je svastikar Ostoja u svome mandatu zaposlio 2400 “provjerenih” kadrova, koje do dana današnjeg nitko nije dirao.
I to je bio kraj priče, jer dalje nikako nije moglo. “HDZ i ja smo osobno uložili velik trud i učinili smo dosta ustupaka za ovu konfiguraciju s Mostom. Ne možemo više s nekim tko definira program na pisanju žute štampe.”- rekao je Karamarko, prije raspuštanja Vlade.
Zato se danas većina ognjištara, marginalaca, Domoljuba, Branitelja i svih onih koji se osjećaju IZDANIMA, nada njegovoj kandidaturi i pobjedi.
Što će na kraju od svega toga biti, ne znam. Ali mu barem možemo poručiti:
“Tomo sretno, i znaj da nisi sam!”
“ZA DOMOVINU SPREMNI”
Urbani desničar
