Kunem se titom i Jovankom
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 11 Travanj 2020 13:02
Ove godine je medicina jako napredovala. Više nitko ne umire od: raka, infarkta, moždanog udara…, nego isključivo od corone. Još kad se pojavi cjepivo za ovaj virus, bolnice nam uopće neće trebati. Njih ćemo pretvoriti u hotele sa 5 zvjezdica i u njih smjestiti “maloljetne” migrante, koje je naš humani Premijer pozvao u goste.
Za neupućene, kod njih postaješ punoljetan čim navršiš 30. Neki vele da nam fali radne snage, pogotovo sad kad će tisuće Hrvata ostati bez posla? Ova glupost nije vrijedna komentara. Ali što će jadan Plenki, nije on kriv. On je jedno jako dobro odgojeno dijete i duša mu je pomagati svima. Osim: marginalcima, Braniteljima, seljacima, radnicima, Domoljubima, i svima onima koji se ne uklapaju u njegove globalističke planove.
Ima li kakvo cjepivo protiv Soroševog “naučnika” Đikića? Prvo je 2 godine prijetio da će otići iz Hrvatske, i kad smo ga se konačno riješili, eto ti ga nazad. Izgleda da se i njima popeo na neku stvar? Sad opet svakodnevno prosipa bisere po medijima, i malo mu fali da nadmaši Severinu i Karleušu. “Planetarno poznati znanstvenik” je postao fenomenalno dosadan. Ko’ proljev. Toliko mu je stalo da bude u medijima, da to već ukazuje na simptome ozbiljnog psihičkog poremećaja. A stavove mijenja kao čarape. Svaki dan druga priča. S druge strane imamo ozbiljnog i respektabilnog stručnjaka, gospodina Miroslava Radmana. Ali ga moraš svijećom tražiti, ne bi li čuo i njegovo mišljenje. Razlog? Đikić je podoban i nametljiv, a gosp. Radman je sušta suprotnost tome.
Ja definitivno nisam normalan. Dobro, time nisam rekao ništa novo, ali ovo je prešlo sve granice. Uhvatila me neka manija pisanja i ne znam stat’. Ako ovako nastavim, postat’ ću dosadniji od Đikića i Elle Dvornik zajedno. Odem jutros na Blog i počnem brojati. Današnji dan (10.4), je 101. u ovoj godini. A ja sam za to vrijeme napisao točno 25 tekstova. Što znači da u prosjeku svaka 4 dana nešto napišem. Stvarno nema smisla. I drugim ljudima je dosadno, pa ne rade ovakve stvari. Dakle, nešto pod hitno moram mijenjati. Prvo bi zamolio sve nazočne da me ignoriraju i ništa ne lajkaju. Drugo, molim štovano uredništvo Dragovoljca, da moje “umotvorine” stave u rubriku “pizdarije”. A ja? Probat ću pisati rjeđe, ali po mogućnosti bolje. Kunem vam se i titom i Jovankom. Da je kvalitet važniji od kvantiteta, potvrđuje i legendarna izreka Bob Rocka: “Bolje živjeti sto godina kao milijunaš, nego tjedan dana u bijedi!”.
Kad god nekoga brzopleto pohvalim, zajebem se. Nedavno sam napisao par pozitivnih rečenica o tkz. “stožeru”. Drota nisam spominjao. Sad tek vidim da im izvješća netko drugi unaprijed piše. Jer kako drugačije objasniti činjenicu, da su objavili kako je od corone umro mlađi muškarac bez ozbiljnih zdravstvenih tegoba, a na kraju se ispostavilo da je čovjek bio paraplegičar? Usput, sve se glasnije priča da je naš dobri Vili – masončina? Ne znam je li ovo točno ili ne, ali držat ću se one stare. Stani na loptu, dobro razmisli i potraži najbližeg SLOBODNOG igrača. U ovome trenutku vidim samo Generala Glasnovića.
A upravo General najbolje opisuje stanje na našoj političkoj sceni: “U svakom civiliziranom društvu poštuje se temeljno ljudsko pravo na istinitu informaciju. Nažalost u RH nije tako. Predstavnici istinske desnice u Hrvatskom saboru, tretiraju se kao Crnci u državi Alabama u vrijeme segregacije 1950. godine.”
Još jedan primjer. Gosp. Zekanović se našao na udaru “vascele” medijske scene (lijeve i “šatro-desne”), jer je vojvotkinji Pusić rekao: “Kuš’!” “Četnike niko ne sme da bije, a pogotovo da ih vređa!”, govorio je onomad drug Sloba. Pa se tako naš dobri Hrvoje s pravom čudi: “Mediji nisu prenijeli dio kad mi Vesnica primitivno upada u riječ braneći Andreja, EU i globalizam, naravno bez pokrića. Također je znakovit složan napad na mene od strane oba krila partije, HDZ-a i SDP-a.” Zaključak? Ono što je NJIMA dozvoljeno, NAMA nije. I u tome je cijela poanta. Mi smo u SVOJOJ državi, već odavno građani drugog reda. Rješenje? Postoji, ali ga ne smijem napisat’.
Još jedna zanimljiva stvar se događa ovih dana, ali pošto nije vezano za coronu, prolazi ispod radara. Riječ je o ono malo “naših”, Domoljubnih portala, koje često spominjem kao bitan izvor informacija. Jedan, po jedan šaptom padaju i staju na stranu Ali Plenkija i 40 hajduka. Pretpostavljam da je kao i obično, u pitanju lova? Upravo gledam listu 10 najboljih HRVATSKIH portala, koju sam napravio pretprošle godine. Danas su ostala samo 3, kojima još uvijek vjerujem. Portal HKV, Dragovoljac i Velebit. Ovo je isključivo moje subjektivno mišljenje i ne mora se svatko slagati s njim. Vjerojatno ima još koji manji Braniteljski portal za koga nisam čuo, ali sve u svemu ova je brojka žalosna. I ne samo žalosna, nego je za plakat’.
Pošto “igre bez granica” još nisu gotove, ne bi me čudilo da i navedene portale ubrzo zabrane, pod izlikom “vanredne situacije”? Međutim, TV nam je glavna rak rana i tu smo najtanji. Koliko god se činilo da nam je internet glavni izvor informacija, u praksi to i nije baš tako. Svakodnevno izvješće već spomenutog “stožera”, je daleko najgledaniji termin na TV. Kad tome dodamo razne dnevnike i vijesti, jasno je da vladajući imaju monopol na “istinu”. Rješenje? Nema ga na vidiku.
Već sam pisao o ideji da naša Dijaspora zakupi jedan TV kanal, jer je očito da sami to nismo u stanju. Međutim, u ovim izvanrednim okolnostima, sve to pada u vodu. A ne znam ni koliko bi to trenutno imalo smisla? Više ne pričamo o Ustašama i partizanima, nego svjedočimo vrlo ozbiljnoj GLOBALNOJ krizi. Ako Bog da i sve ovo prođe, život će se dijeliti na onaj prije i poslije corone.
Još uvijek nismo svjesni ozbiljnosti situacije, a budućnost nikada nije bila neizvjesnija. Rijetki su oni koji znaju što će s nama biti i što možemo očekivati? Sad bi mogao početi nabrajati razne teorije, ali nema smisla. Upravo nas ova neizvjesnost lagano ubija. Ruke su nam vezane i ništa nas se pita. Isto kao da letimo avionom a naši životi su u rukama pilota. Hoćemo li sretno stići na odredište ili ćemo nestati s radara, ovisi isključivo o njemu. A mi još ne znamo ni tko je pilot, ni gdje letimo? “Vrlo zajebato”, rekao bi Duško Lokin.
Rijetko dva praznika padaju na isti dan. Tako je danas 10.4., DAN DRŽAVNOSTI i Veliki Petak. Trgovine su otvorene. Zašto? Dvije trećine Hrvata slave oba praznika, pa ne vidim niti jedan razlog da ovo bude radni dan? Aha, sad sam se tek sjetio da našim “entitetom” upravljaju Soroševi pioniri. Bez obzira na sve zabrane, treba odati počast svim Domoljubima koji su dali svoje živote u borbi za Neovisnu Državu Hrvatsku. Neka naši VITEZOVI počivaju u miru, i potrudimo se da nikada ne budu zaboravljeni.
Vjerovali ili ne, ima i jedna pozitivna vijest. Kardinal George Pell je oslobođen svih optužbi i pušten na slobodu. Potpuno nevin je proveo u zatvoru više od godinu dana, isključivo zahvaljujući pritisku ljevičarskih medija. Jer sve što ima veze s Crkvom (posebice Katoličkom) treba obezvrijediti i kompromitirati. Od 2 svjedoka, jedan je umro (predozirao se) a drugi je priznao da je lagao. Nažalost šteta je već napravljena, a vijest o oslobađajućoj presudi uopće nije na naslovnicama. Zašto me to ne čudi?
Uvijek treba imati na umu da je Bog njihov najveći neprijatelj. Jer sve ono što je zapisano u Bibliji, potpuno pobija njihove izopačene stavove i propagandu. Danas nije lako biti Katolik, bez obzira u kojoj zemlji živiš. Upravo zato, jako boli ovo distanciranje Crkve od naroda. Uskrs bez mise? Nepotrebno i neprimjereno. Po čemu je to opasnije ići u Crkvu, nego u samoposlugu? Ipak, još uvijek ima svećenika koji će u Nedjelju otvoriti vrata svojim župljanima. Njima svaka čast.
Stjepan Spajić, zvani Rođo, je bio osebujna ličnost i svaka mu je bila zlata vrijedna. Sjećam se da smo jednom zajedno stajali u redu, za polubijeli kruh. Vidi Rođo da sam ja sav sjeban, i reče:
“Kume, nekad nisi ni svjestan što sve imaš, dok ne ostaneš bez toga. Tariguz ti je najbolji primjer.”
(“Ovom prigodom, svim dobrim ljudima želim SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS.” – Zvonko)
“ZA DOMOVINU SPREMNI”
Urbani desničar
