Javor Novak: Da ne povjeruješ
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 09 Srpanj 2024 12:14
Od samog početka, čim je započeo ostvarivati svoj velik san, a još nije imao ni novac, ni hale, niti tolike radnike, Mate Rimac postao je stalna meta medija u Hrvatskoj. Još i prije nego je Nevera projurila Hrvatskom i Europom, prije nego su stigli prvi Rimčevi veliki rezultati.
Teško je reći je li to bio samo jal i zavist hrvateka umjesto ponosa koji bi bio mnogo primjereniji, ili tu ima prste i duboka mržnja velikosrbskih četnika. Ipak Srbi proizvode tek minijaturu: Fiat 500. S njim se možete igrati po dvorištu.
Da to nije tek puka teorija zavjere pokazuje nam ovih dana jedan drugi primjer. Naime objavljena je vijest koja se širila međumrežjem kako je umro Mate Rimac, a zatim i da je umro poznati hrvatski odvjetnik i kolumnist Zvonimir Hodak. Vezivanje Rimca uz Hodaka govori o metama velikosrbstva, o ljudima koji im najviše smetaju: Rimac je slavan u svjetskom automobilizmu ali je Hrvat. Zvonimir Hodak vjerojatno nije svojim parnicama razljutio velikosrbe ali ih svaki tjedan ubija u pojam hrvatskim rodoljubljem i posebno duhovitošću svojih kolumni. Oni njega gađaju teškom mržnjom, a o njih škaklja do krvi lakim i dobroćudnim humorom. I to im dođe ubojita kombinacija.
ništa novo
Nešto slično trpjeli su i Janica i Ivica i Gips Kostelić ali kod njih se uglavnom pričekalo rezultate pa tek onda krenulo s mržnjom. Kod Rimca je to započelo a priori i ne prestaje sve do danas. Svaka mu se grješka broji i naglašava, svaki projekt unaprijed osuđuje na propast. Godine Rimčevih uspjeha kao da ne postoje. Uporno se i laže gdje god i na čemu god se stigne. Jednom, kad sam u razgovoru začuo u glasu poznanika ismijavanje, ruganje s Rimcem i tobože superiorno napuhivanje s tvrdnjom:
- „Nikad ta Nevera ne bu prošla homologaciju niti bu se našla na hrvatskim cestama“.
Nisam više dalje mogao izdržati:
- Reci mi molim te jesi li ti ikada imao nekakvu malu tvrtku, upravljao njome i isplaćivao plaće za 5 ili 10 radnika? - Nastao je tajac, svi su gledali u mene. - Vidiš nisi, zato šutiš… Kojim se pravom onda rugaš Rimcu koji zapošljava nekoliko stotina radnika? Tvrtka mu godinama raste i ostvaruje velike rezultate u izvozu i proizvodnji auto-dijelova i hiper brzih automobila.
- „Ma to on samo uvozi kinesku robu i onda preprodaje baterije ili sklapa kočnice u RH.“
- Ok. Uzmimo da imaš pravo. A tko od njega masovno kupuje te i takve baterije i kočnice koje su po tvome očito neki sumnjiv kineski bofl?
Šutnja.
- Vidiš sada ili ne znaš ili ne želiš reći. Rimčeve kočnice masovno naručuje i otkupljuje jedan veliki Volkswagen, veliki BMV i barem još nekoliko europskih tvornica. Kako to ako su bofl?
- „Ma to su samo kočnice.“
- Aha, sad su to samo kočnice. Pa što ih ti onda ne sklapaš kad su to samo kočnice? I ne izvoziš ih iz Hrvatske i ne zapošljavaš nekoliko stotina ljudi? Kad je sve to tako lako. Kad ti već na sve to gledaš s nekakvim tobože superiornim ismijavanjem.
I bilo bi onda logično, kako sam te Rimčeve „superiorne“ kritičare ja začepio, da ih trajno začepi i izlazak Rimčeve Nevere na hrvatske ulice i na svjetsko tržište. No to se nije dogodilo. Išla je priča:
- „Ma to je samo jedan jedini primjerak.“
odbija biti gubitnik
Kad ih je pokazao nekoliko i zabilježio desetke prodanih Nevera, vučji čopor od dijela novinara tražio je Rimčeve mane, drljao stranice o zastoju u proizvodnji, o ovom ili onom problemu. Pa zar u svakoj od proizvodnji, pogotovo ovoliko pionirskoj i svjetski najboljoj nije normalna stvar da se negdje dogodi grješka, zastoj ili neki drugi tehnološki problem? Pa zar već desetljećima nemate najveće svjetske tvrtke komercijalnih automobila koje ih proizvode u milijunskim serijama, a koje malo-malo pa povlače neki model s tržišta? Pozivaju kupce iz zadnje dvije-tri godine da obvezno i besplatno dođu u servise na popravke, na zamjene… Zašto bi dakle samo i jedino Rimčeva proizvodnja imala biti potpuno bezgrješna? Imala bi ona to biti ali samo za one zlurade, zavidne i pokvarene.
I onda Rimac raste dalje, dobiva velik novac od Volkswagena, kupuje ogromno zemljište i priprema selidbu u nov veleban pogon. Zatim se za Rimca zainteresirao i glasoviti Porsche i upucao u Rimac automobile basnoslovnu svotu eura. Zatim Rimac kupuje i Bugatti koji je već svjetski bio otpisan i prerađuje ga o benzinsko-električni hiper automobil Tourbillion. U ograničenom izdanju od 150 komada prodaje se po cijeni od 340.000 dolara. Riječ je o motoru od šesnaest cilindara s 8.300 cccm te uz dva elektromotora na prednjoj i jednim na stražnjoj osovini. Time mu je ukupna snaga čak 1.800 KS! Ni ta poboljšana zvijer od automobila nije u auto-moto novinarčeka iz vučjeg čopora izazvala ni pozornost, nekmoli divljenje.
Jer sve je to ništa. Rimac i dalje ne valja, njemu se robo-taxi nije odazvao. To je užas, sve njegovo totalno ne valja. A to što je na tom pionirskom poslu prebrođeno već x zapreka pa će očito trebati preskočiti još jednu, to vučji čopor ne želi ni vidjeti još manje priznati. Pišu se udarni članci tipa: „Pogled u uzdrmani svijet proslavljenog inovatora podrijetlom iz Livna“. Zaboravili su „samo“ da je i Nikola Tesla rođen u malome selu. U Smiljaniću.
Zapravo odnos prema Rimcu, kojem već dolaze hrvatski čelnici političari ali i oni europski te zajedno plješću diveći se u njegovim pogonima, je kao da on proizvodi zabranjene napalm bombe. Napadi ne prestaju, njega se stalno ocrnjuje, samo se „argumenti“ mijenjaju. Da ne povjeruješ. Ali što se više ti novinarčeki pjene (po zadatku) Rimcu je slađa svaka nova pobjeda. A bome, te mu pobjede ni po čemu nisu male.
"ljubitelji" Hrvatske
I naravno nikada ne smijemo ostati bez novih žrtava orjune, eto već je i Zlatko Dalić na njihovoj nemilosrdnoj i vrjeđalačkoj tapeti. Kako su jadni i prozirni: da je repka pobijedila - napadali bi Dalića, kad je izgubila - napadaju Dalića. A kad ga ne bi nikada napadali? Orjuna bi cvala da Dalić i repka ne postoje, da ih nema, da nema hrvatske reprezentacije. Gdje su sada nestale tako glasne osude govora mržnje?
Dobro piše Večernjakovac Žarko Ivić: „Koliko otvorene i prikrivene nesnošljivosti od ljudi koji o robotaksiju i trenerskom poslu ne znaju ništa, koliko strastvene želje da se drugome nanese bol, da ga se uvrijedi i omalovaži.“ Auktor Ivić govori o žrtvama psihološkog fenomena Schadenfreude, a to je termin za zluradost. Radost zbog nevolje ili nesreće koja se dogodila drugoj osobi ili skupini. Može biti potajna ili otvorena (prijezir, ismijavanje, ironija, zloba, sarkazam), a u Hrvatskoj je prečesto javna, otvorena, medijska. Motivacija može biti različita. Psiholozi imaju objašnjenje zbog čega se povremeno u ljudi javlja takav osjećaj schadenfreude što u njemačkom znači "štetna radost". U brojnim religijama i vrijednosnim sustavima zluradost je zabranjena…
što me zbunjuje?
Za Rimčev robotaxi najavljena je 2026. kao godina ulaska u gradsku uporabu. K tome se najavljuje i kako će Zagreb time biti prvi grad u Europi koji će ga imati. No, još prije četiri godine znanac mi se pohvalio da ga je prijatelj pozvao na putovanje Zagreb-Zadar-Zagreb auto cestom. I kako mi je oduševljeno objašnjavao bio je to vrlo luksuzan najnoviji mercedes. Ali, ali… vozač je cijelim putem spavao! Ruke nije ni držao na upravljaču, a jurio je vrlo brzo! Tek se povremeno budio na naplatnim kućicama. Ako je dakle mercedes još 2020-te imao takva vozila, i to u visokom stupnju dovršenosti, kako to da ih do dana današnjega još nije uveo kao robotaxije diljem svoje gusto naseljene države?
prijeklo imovine ili?
Ovih se dana mnogo govorilo i oduševljeno pisalo o potrebi uvođenja jedinstvenoga registra građana u kojem će biti imovinsko stanje od plaće ili mirovine svakoga građanina do posjedovanja pokretnina ili nekretnina. Ukratko roentgen slika ukupnog imovinskog stanja! Građanima se nije ponudilo nikakav odgovor na pitanje što oni od toga dobivaju? Zašto to država tako tajnovito i u koje (sve) svrhe radi? Taj je projekt vrlo skup i država sigurno ima neki svoj skriveni razlog zašto ga želi provesti.
Dvije su mogućnosti zašto se to istihana i pod mus, a da se građane ništa nije pitalo, uvodi. Prva je mogućnost da se napokon želi riješiti pitanje porijekla imovine. To bi imalo biti općedruštveno korisno jer mnoge su nekretnine stjecane korupcijom i mitom ili mafijaškim načinima, a da nitko nikada nije poreznoj obrazložio odakle mu novac za primjerice vilu/le.
Druga je mogućnost, koja s obzirom na tajnovit i pod mus način uvođenja, jest vjerojatnija je ta da se time želi uvesti porez na nekretnine. Znači hrvatske ljude koji su se godinama znatno odricali, uzimali teške kredite i još ih teže otplaćivali, koji su se se odricali, odricali i svojoj djeci mnogo toga, koji nisu putovali svijetom niti trošli veći novac na odjeću i automobile, država sada kad se vikendica namnožilo, želi reć hop, evo mene! Stanite vi bogatuni! Koliko meni!? I to ne jednokratno, nego svake godine, a možda čak i mjesečno. Dakle državi nije dosta što brojni vlasnici iznajmljivači svojih nekretnina plaćaju mjesečni ili godišnji porez, nego sada žele naplatiti i to što su ljudi cjeloživotno mukotrpno stekli! Da ne govorimo o tome da su neki građani neke svoje skromne kuće za odmor sagradili i svojim golim rukama.
Porez na nekretnine u Hrvatskoj moguć je samo za ono sagrađeno u posljednjih pet godina ili bolje samo za ono ubuduće. Ne može se miješati kruške i jabuke, lopove i mafiju s poštenim cjeloživotnim odricanjem marljivih i štedljivih ljudi.
„demokracija“ nad demokracijom
Zanimljivo je to u Francuskoj. Nakon pobjede desnice na demokratski provedenim izborima izbile su ulične demonstracije huligana, ljevičara i divljaka. Zgodno je to kad se ne priznaje demokracija, odnosno samo onda kad ljevičari gube. Tada treba vlast rušiti revolucionarnim metodama, tada im izbori, demokracija, slobodna volja birača više uopće ne trebaju. Demokracija im treba samo kao maska za ljevičarsku pobjedu, u svim drugim slučajevima treba paliti, prevrtati automobile i razbijati te pljačkati izloge. Ljevica tako pokazuje svoju pravu divlju i nedemokratsku narav zaklinjući se inače s rukom na srcu u napredak, slobodu i izbore. No sve je „dobro“: čini se da se ljevica grupisala pa vodi.
propust Hrvatskog radija
Emisija „Povijest četvrtkom“ odnosno urednica iste naravno, naročito ljeti, reprizira svoje uratke, baš kao i svi drugi. Ali sasvim je nedopustivo kad u emisiji govori gost u više navrata i minuta, na kraju emisije ne reći da je taj profesor pokojni i odati mu elementarnu počast i zahvalu. Profesor doktor Marin Zaninović vrhunski hrvatski arheolog i međunarodni stručnjak umro je naime, kao što se pamti, krajem 2022. Bio je suradnik HAZU i u dva mandata voditelj Odsjeka za arheologiju HAZU. Hrvatski radio bio je dužan barem na kraju emisije dosnimiti kratku obavijest (a mogao ju je i pročitati dežurni spiker): emisija je snimljena tad i tad, svakako ne 2024. ili 2023. A to nije učinjeno što baca ružnu sliku.
BDM ili bilder?
Skulptura Blažene Djevice Marije kako raširenih nogu rađa malog Isusa postavljena je ni više ni manje nego u austrijsku katedralu u Linzu! Nedugo zatim netko joj je otpilio glavu, a pod pritiskom vjernika biskup je napokon naložio uklanjanje skulpture. Moje prvo pitanje glasi: da li je fotografija ili skulptura žene s raširenim nogama nešto etički lijepo, čudoredno ili umjetničko? Ili prva asocijacija vodi u bordel? Drugo: prikazivati sveca/sveticu svu u nekakvim kvrgama kao od kuge, je li to lijepo i poželjno? Treće: pogledajte noge te žene i vidjet ćete da su to nabildane muške noge, tvrdi kvadricepsi… toliki da ih glatko možete staviti na tijelo bilo kojeg bildera. I na kraju podvala odobravatelja: oni se vade kako je rađanje najljepši trenutak u životu svake žene i obitelji. Da zaista to jest tako, ali ako ne gledate ravno u krvavu rodnicu, u upravo rođenu sluzavu bebu i u patnju majke u grču trudova. Sve drugo zaista je lijepo.
sezona guljenja
Poskupilo je gorivo, auto-ceste, a sigurno će sada i trajekti. Sezona je guljenja stranih i domaćih turista. Sad je vrijeme, pravo vrijeme za guljenje, vrh je sezone otpočeo. Srećom u nas je kratka sezona guljenja. Što ufatimo ufatili smo. Nije dosta što privatnici na obali kavu prodaju kao astronautsku, već evo i države, hopa cupa, oni skupa. Ali zato umirovljenici mogu biti vrlo zadovoljni: poskupljenja idu odmah, a povišenje mirovina tek u rujnu. Kako pravodobno.
međumrežje se smije
Kruži fotografija najdebljeg HDZ-ovca, odnosno HDZ emeritusa koji je godinama imao velikih problema s alkoholom. A ispod njegove fotografije piše: otkriven identitet hakera na tvrtku Badel 1862. Hahah odlično.
Javor Novak
