Javor Novak: Sramna diskriminacija prije izbora

Pin It

Nastavlja se upravo bjesomučna medijska diskriminacija pojedinih, točno rečeno pojedinog, predsjedničkog kandidata. Izbori još nisu ni raspisani (hoće li biti krajem listopada ili početkom studenoga?), a televizije već tjednima donose minute i minute priloga o tome kako se primjerice u Lici dr. Primorcu stavlja (haha pretijesna) narodna kapa na glavu, to je njima vijest.

Ali kada dr. Jonjić skupi hrvatsku intelektualnu kremu (tada 130 potpisa, a danas već preko 200) to nije vijest! Tako se narodu ispire mozak, tako mediji ravnopravno ne donose sve kandidate nego donose one za koje žele da mi u njih povjerujemo i za njih glasujemo. Pa čak!, a to me jako iznenadilo, što i novinar dr. Ivica Šola i to kao teolog, profesor te kolumnist Glasa Slavonije, uredno u svojim kolumnama prešućuje dr. Tomislava Jonjića. Kao na gumb tzv. main stream medija.

Pokušava se i od Selak Raspudić učiniti relevantnu kandidatkinju. Kekinovu se pokušava progurati tako što pije čašicu rakije, čak se spominje i Domino i pokazuje njihovu kandidatkinju dr. Lozo. Čini se sve i sva samo da se rasprše glasovi na desnici i „desnici“ kako bi Milanović ostao predsjednik, a što Izbavitelju najviše odgovara.

HTVova nekažnjena pristranost

Nigdje zato po televizijama ne ćete niti na pola minute čuti za najboljeg i najkompetentnijeg predsjedničkog kandidata dr. Tomislava Jonjića. Usput, temeljem Zahtjeva za pristup inforacijama još uvijek čekam službeni odgovor od HRT-ove Službe za informiranje te od HTV marketinga tko plaća reklamu u udarnom terminu Dnevnika 2 dr. Draganu Primorcu? Do sada smo već izmijenili četiri maila o ovome ili onome (sporednome) ali konačnog odgovora (još) nema.

Dodatno, samo štih probom 4. listopada u Dnevniku 2, u udarnom terminu, gledao sam kako je dr. Primorac dobio pola minute, Selak-Raspudić 20 sekundi, a Kekinova oko 10. Podsjećam da prema cjeniku Marketinga HRT-a jedna minuta u udarnom terminu stoji čak 3.254,98 eura! No, ovakvo diskriminatorno i besplatno oglašavanje se uporno nastavlja, kao i podmetanje biračima. Riječ je o podmetanju medijski i politički privilegiranih kandidata za predsjednika RH! A odgovor o pristupu informacijama već čekam dva tjedna…

anketice, anketice plaćene i naručene

Nakon što je Večernjak četiri tjedna donosio anketiranje čitatelja, glasovanje za svih sedam predsjedničkih kandidata i nakon što je svih tih dana dr. Jonjić bio na uvjerljivom trećem pa drugom (!) mjestu te nakon što su svi kandidati nakon Milanovića, dr Primorca i dr Jonjića uvjerljivo zaostajali, sada Večernjak donosi CROELECTO istraživanje. I ono je nešto potpuno suprotno, izgleda očito: probudila se duboka država. Pa tako za početak VL u naslovu brzopleto piše da se Domovinski pokret strmoglavio na peto mjesto, a naslovna nam fotografija bjelodano pokazuje nešto sasvim suprotno: na petom je mjestu dr. Jonjić! I u tekstu ponavljaju to peto mjesto koje je valjda šesto. Zatim pišu kako je Možemo „opet treći“, a s Kekinovom je bio na začelju. Pa ti „stručni“ analiticusi ni ne znaju koliko su duhoviti.

 Koliko je aljkava ta VL anketa dokazuje nam i nemušto naveden stranački rejting (u petak): HDZ 30,12 %, SDP 20,9 %, Možemo 7,06 %. „Most je sada četvrti“ (!!), a s koliko glasovnih postotaka? to ne kažu. Domovinski pokret 4,88 %. Ili pojedinačno po kandidatima: Milanović 42,54 %, dr. Primorac 25,44 %, dr. Selak Raspudić 12,06 %, Kekin 6,8 %, dr. Jonjić 3,51 %. Dakle odjednom Večernjak, po ovoj svojoj „najnovijoj“ tzv. anketi navodi postotke koji su u potpunoj suprotnosti s njegovim prošlotjednim anketama. Odjednom je odlično plasirani dr. Jonjić s trećeg i drugog mjesta pao na peto mjesto, a prestigla ga je potpuno bezizgledna kandidatkinja Kekin s čak duplo više postotaka (!) te malo vjerojatna Selak Raspudić s četiri puta više postotaka! Čudnog li čuda. Tko me plati – njegov sam, tako te ankete „objektivno“ posluju. Tako bi oni htjeli da im mi birači povjerujemo.

Da stvar bude još smješnija VL (još uvijek!) na svojim stranicama drži tu staru anketu čitatelja, s ovim rezultatima (nedjelja): 1. Primorac – 3.542 glasova, 2. Jonjić – 2.975 glasova, 3. Milanović – 2.947 glasova, 4. Selak Raspudić – 1.263 i 5. Kekin – 475 glasova. Dakle u čijoj se to glavi dogodila salata od poretka: 1. Milanović – 2. Primorac – 3. Selak Raspudić – 4. Kekin – 5. Jonjić??  I to nakon vlastitih objavljenih glasova čitatelja VLta po kojima je poredak prva tri: 1. Primorac – 2. Jonjić – 3. Milanović, kome se to (sve) zbila onakva auzmeš konstrukcija?

presuda za verbalni delikt

Još uvijek smo pod dojmom stravične presude kojom se novinaru, uredniku i voditelju g. Marku Juriču zabranjuje obrađivati pojedinu temu pod prijetnjom zatvora, temu četnika u Hrvatskoj. Predsjednik tzv. HNDa Hrvoje Zovko nakon što je šutio o toj presudi sada najopćenitije glagolja o SLAPP tužbama ali bez imena i prezimena na koga se one odnose. Tako mu je najjeftinije, pa ne će valjda dati podršku osuđenom prvom hrvatskom disidentu g. Marku Juriču. SLAPP tužbe su inače pokretane od strane moćnih pojedinaca u društvu, najčešće protiv novinara, a usmjerene zastrašivanju i utišavanju kritičkih glasova u pitanjima od javnog interesa te koja su protivna interesima tužitelja.

Kako je drakonska kazna g. Juriču trodijelna, uvjetna, dvogodišnja zabrana u dijelu javnog novinarskog posla i financijska – televiziji, pozivam sve ljude dobre volje da se okupimo, da svi koji to mogu doniraju sredstva Projektu Velebit, a oni koji ne mogu da naručuju vrijedne knjige koje je Projekt Velebit na čelu s g. Markom Juričem proteklih mjeseci pripremio. Ovo je presuda svima nama, pokažimo solidarnost, pokažimo kako nas nisu i ne mogu zastrašiti.

A što se tiče dvostrukih kriterija pravosuđa u Hrvatskoj, preporučam odličan članak odvjetnika Srećka Ilića „(Ne)zakonitost rada pravosudnih tijela RH u kaznenim predmetima protiv Borisa Dežulovića i Marka Juriča“ na poveznici: https://www.hkv.hr/vijesti/komentari/44381-s-ilic-ne-zakonitost-rada-pravosudnih-tijela-rh-u-kaznenim-predmetima-protiv-borisa-dezulovica-i-marka-jurica.html

još jedna u nizu

Nakon militantne SDPovke Ikić Baniček iz Siska, koja je čak Uskoku drsko odbila predati službenu dokumentaciju (za što nikada nismo saznali kolikom je kaznom kažnjena), nakon redateljske perjanice svih ljevičara, a u slobodno vrijeme silovatelja Dalibora Matanića, drugi najpovlašteniji manjinac Hrvatske Veljko Kajtazi nakon je-nije bilo nasilja, izbačen je iz Saveza Roma. A onda vidi vraga predsjednik SDSS-a Topusko Dragutin Ćelap uhićen je zbog ratnog zločina nad Hrvatima iz srpnja 1991. na području Gvozda. Taj lik troši i indijsku konoplju?, pa je ista poslana na vještačenje. Puno je to lipih palih anđela, eppur si muove? I evo nama još jednog slučaja korupcije, ili pogodovanja ili zataškavanja? Naime sutkinja gđa. Milenka Slivar, koja je bila konačni arbitar te koja je osudila g. Marka Juriča, bila je svojedobno dio afere u kojoj su računovodstvene djelatnice bjelovarskog Županijskog suda ukrale čak pola milijuna kuna jer im je sud bio kano bankomat.   

Pet je djelatnica u međuvremenu dobilo otkaz ali, kako piše MAXPORTAL, sutkinja Milenka nije niti osuđena, a niti je dobila otkaz. Dapače, ostala je predsjednicom istog tog suda. Ona je zamislite oprosta, pokajnički priznala da se „na pojedinim nalozima vjerojatno radi o njezinim potpisima“. Zatim je navela da se „uvijek radilo o većem broju naloga koje je donosila šefica računovodstva Zlata Posavec, u koju je imala poverenje.“ Onda dobro. I nikome ništa.

Pa nije predsjednica suda valjda kriva što je imala povjerenje u lopova? Ili što joj se pod nosom krade? Ili što joj je ova uvijek donosila puno spisa za potpis. Pa ne će ih valjda sve čitati? Piše dalje portal: „Zbog te je godine kriminala 2014te nastala tajna međumrežna stranica 'Panonija 2014.', a koja objavljuje vijesti o kojima građani ništa ne znaju.“ Na tom blogu možemo pročitati i da je sutkinja Milenka Slivar, kao predsjednica Županijskog suda u Bjelovaru, zaposlila svoga brata R. B. u Općinskom sudu u Bjelovaru, te da je njezin suprug A. S. čest gost u kockarnicama. Zbog toga je nerijetko posuđivao novac od raznih bjelovarskih privatnika. Koje ovisničko dno.

Zaista sve nam ovo temeljito dokazuje punu moralnu vertikalu i kompetentnost da se bude arbitar, da se drugima odsijeca ili pravdu ili krivdu. Ali nemojmo se zavaravati. Nije problem u sutkinji Milenki Slivar, žarište korupcije i namještanja leži u onim skrivenim kukavicama, koje se ne usude ni proviriti u javnost, a koje su zbog razno raznih razloga odlučile: 1) ostaviti Slivarovu na položaju predsjednice ŽS i 2.) predmet u drugom stupnju dati baš sutkinji Milenki Slivar. A zašto baš njoj? Je li i tu bilo trgovine utjecajem? Možda ti meni - ja tebi? Maa ne će biti.

hajka na konkurenciju uz socijalizam u glavama

U čemu je problem s tzv. rentijerima, ljudima koji ne stanuju u kućama u kojima su i njihovi apartmani, a koje kao vlasnici legalno iznajmljuju? Ne bi smio biti baš nikakav, baš kao što sve ove godine zakonski to i nije bio. Jesmo li mi to u kapitalizmu ili propadamo natrag u socijalizam, pa je vlasništvo zločin? Plaćaju li oni porez kao i svi drugi? Da, naravno. Ali zašto bi za istu uslugu plaćali veći porez? Kakva je razlika za turiste u apartmanu, stanuje li u toj kući i vlasnik ili ne? Lokalci se bune, a čak im je taj obiteljski pristup efektivniji i prisniji (ako to turist traži) nego kod apartmana u kući u kojoj su gosti sami. Zašto se onda bune oni koji tobože nisu rentijeri? Zar mnogi od njih nisu uz iznajmljivanje još negdje i zaposleni? Zar ne idu na ribe, zar neki od njih nisu i turistički vodiči ili činovnici po državnim poduzećima? Zar i oni onda nisu u svom vlasništvu, u svom domu, rentijeri?

A što ćemo s privatnim motelima, hotelima i auto-campovima? Stanuju li njihovi vlasnici u tim objektima? Kako ne stanuju: nisu li onda i oni rentijeri? Zar po novom zakonu onda i oni ne bi morali plaćati dodatni porez? Ili se tu tzv. obiteljski iznajmljivači do kraja razotkrivaju jer im oni nisu konkurencija, pa im ne smetaju? Smetaju im samo ti mrski „bogataši“, koji imaju više kuća s apartmanima?

Iza te komunjarske uravnilovke, koju bi današnji tzv. obiteljski iznajmljivači htjeli propisivati svima drugima, krije se jednostavna ali sasvim trula socijalistička logika: zašto oni imaju i još stanuju negdje drugdje? Mi to nemamo, mi to ne možemo. Treba ih zato kazniti jer vlasništvo je zločin. Iza te gnjile logike krije se naravno i još nešto: konkurenciju treba desetkovati. Što će nama neko iz Makarske, Splita ili Zagreba dolaziti tu u Dubrovnik, koji je naš i samo i jedino naš, i praviti nam konkurenciju?? Uzimati novac na našemu. Stranci van! Sva prava imamo samo mi koji smo domaći.

Zanimljivo kako ta logika uopće ne vrijedi kad njihova djeca slobodno dolaze u Zagreb na studije. Po toj logici mi bismo im isto tako morali reći: idite odakle ste došli. Ili kad dolaze na operacije i liječenje u Zagreb ili u toplice: idite odakle ste došli, zar ne? Zašto bismo mi plaćali vaše liječenje u Zagrebu? Liječenje tu na našemu. Produžavate nam liste čekanja!

Gordan Malić: „Partija“

Prva emisija iz nizanke govorila je o teroru i zločinima partije: Saveza komunista Jugoslavije, pri kraju i neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Slikom i citatima jasno su pokazani glavni krivci za stravične masovne zločine: Tito, Ranković, Kardelj. Međutim ova prva emisija donijela je samo jednu jedinu novost, podatak: Tito i njegovi partizanski koljači sustavno su ubijali i Rome. Ništa drugo i ništa novog nismo saznali u toj prvoj emisiji.

Zašto se među ljudima čuje ocjena kako je ta emisija bila „kamilica“? Ili kako oštriji kažu; bilo je to bacanje pijeska u oči općepoznatim činjenicama? Zato što se redatelj uopće nije htio niti usudio baviti osnovnim pitanjem: pitanjem višedesetljetnih skrivanja svih partizanskih masovnih zločina. Antifašisti su prvo kad se istina napokon probila, pokušali Bleiburg opravdavati ocjenom „Drug Tito nije znao“, čime su neizravno priznali da je riječ o zločinu. Pa onda kad su izašle snimke njegovog poznatog varaždinskog govora pa dokumenti s naredbama, vrli antifašisti otpočeli su svoju novu laž: tvrdili su kako je to bio obračun s naoružanim otpadnicima i ustašama s kojima su se vodile završne bitke „čišćenja“ još dugo poslije svršetka velikoga rata. Međutim poznato je da su Britanci na Blajburškom polju naredili predaju sveg oružja, a zatim te nesretne ljude predali partizanskim koljačima. Kad su partizani započeli pokolj nakon izlaska iz vlaka sa slovenske strane, oni su pucali u nenaoružane ljude.

Ako je to bio obračun s naoružanim otpadnicima i ustašama, a partizani su „pobijedili“ kako to da te svoje sasvim konkretne pobjede po Sloveniji i Hrvatskoj oni nisu vječno slavili? Kako to da se s njima nisu hvalili? Već su tražili duboke, skrivene, kraške šumske jame po Kočevju, protutenkovske rovove po Mariboru te jame po cijeloj Sloveniji i Hrvatskoj, već su ljude bacali u rudarsko okno kao u Hudoj jami. Zašto su skrivali svoje „pobjede“ kao da su zločini ? Zašto su svoju „pobjedu“ nad ustašama i civilnim stanovništvom kojeg su živog zazidavali u Hudoj jami iza 11 betonskih zidova, desetljećima tajili? Ako su to ratne pobjede, čemu skrivanje? Ali Titovi partizanski zločinci i te kako su dobro znali što rade – kolju i masovno likvidiraju bez suđenja ali i bez borbe jer žrtve su bile razoružane.

Osnovno je dakle pitanje iz prve emisije Malićeve nizanke ne je li bilo masovnih zločina i tko je sve za njih odgovoran (jer to odavno znamo), nego zašto se, ako su to bile partizanske pobjede, desetljećima to klanje stotina tisuća razoružanih i nepresuđenih ljudi skrivalo? Malić se ovdje čak nije pozabavio niti time tko se „brinuo“ da se takvo ogromno klanje desetljećima zataškava, koliko je ljudi stradalo samo zato što su spomenuli klanje na Bleiburgu i po Križnim putovima? Zato nakon prve emisije očekujemo znatno više odgovora i imamo znatno veća, a tako opravdana očekivanja.

ima još Dubajića

Potpuno u duhu partizanskog skrivanja zločina bio je i nedavni upad u Školsku knjigu u Zagrebu. Naime tamo je prije službene projekcije „Partije“ na HTVeu, promotivno emitirana ta emisija. A onda je u Školsku knjigu upao zakukuljeni i zamumuljeni „antifašist“, bacio je na pult knjigu svog ljubimca koji brani partizanske masovne zločine (ono kao baš je ta knjiga onaj pravi dokaz za aboliciju) i priprijetio: „dok ima partizanskih sinova dotle…“ Dakle veliki su to antifašisti, koji desetljećima skrivaju svoje masovne zločine. Veliki su to antifašisti, partizanski sinovi koji dan danas 2024., upadaju pod kapuljačama kao kriminalci, krijući svoj identitet te prijete baš kao što je to svojedobno, punih 45 godina, prijetila i kazamatima kažnjavala komunistička partija, Tito, Ozna, Kos, milicija, Savez boraca NOBea… 

Javor Novak