Javor Novak: Družba vitezova zlatnoga kaleža (2004.)
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 30 Travanj 2026 13:07
Ova Družba niknula je iz Muzeja seljačkih buna kad su se tražili statisti za prigodne periodične manifestacije. Tada se okupilo pet, šest entuzijasta pod vodstvom osnivača: Ivana Štefeka, Slavena Tomaškovića, (danas pok.) Zlatka Mirta i Tomislava Drempetića Hrčića. Prva uprizorenja započeta su još 2002. ali službeno su registrirani dvije godine kasnije.
U godinama 2004. do 2009. prvi predsjednik Družbe bio je T. D. Hrčić. Od te su godine započeli organizirati i izvoditi„Seljačku bunu“, a od samoga početka poslovni čovjek Zdravko Grabušić bio je u ulozi zloglasnog velikaša Franje Tahy-ja. Današnji predsjednik Družbe je Ivan Štefek, djelatnik Parka prirode Medvednica.
Početak rada „Družbe vitezova zlatnoga kaleža“ obilježilo je mačevanje u „Borbi za zlatni kalež“ u predstavi koja od 2002. traje sve do danas i odatle i ime Družbi. Novi članovi dolaze iz raznih mjesta u Zagorju iako je samo sjedište Družbe u Donjoj Stubici. Da bi kandidati za članove postali punopravni, prvo moraju biti statisti u „Buni“ i po godinu dana stažirati.
Cilj udruge je prikaz života kroz podučavanje srednjevjekovnih ratnih vještina, starih zanata, običaja pripreme hrane, plesanja te poticanje, pomaganje, razvijanje i čuvanje tradicije baratanja povijesnim oružjem, lukovima i strijelama te samostrelom uz hladno oružje (mačevi, sjekire i bodeži). Družba se kroz te vještine i natječe na raznim športskim natjecanjima srednjevjekovnoga karaktera u Hrvatskoj ali i u inozemstvu. Tu je zatim i oživljavanje starih zanata: kovača, kožara, košara, obućara ali i suvremenih OPG-ova i sve to uz sudjelovanje žonglera, uz bacanje potkova i uz humoristične priloge.
Kako je Vatroslav Mimica godine 1975. snimio film „Seljačka buna“ povodom 400-godišnjice Seljačke bune (1573.-1973.) Družba je posuđivala filmske rekvizite (odjeću i oružje) iz spomenutog muzeja. Danas odjeću šivaju sami, lukovi se i strijele izrađuju u Đurevcu dok su oklopi iz Ukrajine, a cipele su češke. To je tako zbog cijena koje nisu male. Seljake je jednostavno obući u jutene vreće i drugu jednostavnu odjeću ali vitezovi sami u svoju opremu ulažu i do 13.000 eura!
Zanimljivo je i to da su brojno vatreno oružje izradili sami i uspješno ga registrirali u MUP-u u C- kategoriji kao mužari. Imaju i tzv. kukače, a to su puške koje opaljuju po istom principu kao topovi: pune se sprijeda, a straga se gore, otvoru, prinosi plamen ili žar. U samoj predstavi „Buna“ tako ima mnogo pirotehnike, ognja i dima, a sve iz publike snimaju brojni objektivi pa čak i video kamera koja putuje nad bojnim poljem na razapetoj žici. Suvremena je tehnologija tako nazočna ne samo pri snimanju već i pri prijenosu glazbe i teksta na daljinskim bežičnim mikrofonima te skupoj i vrlo glasnoj audio opremi. Družba k tome kroz „Bunu“ već vrlo dugo traje pa će godine 2028. slaviti dvadesetu obljetnicu povijesne manifestacije „Seljačka buna“.
Da bi slika „Bune“ bila što cjelovitija Družba danas ima razne sekcije: streličare, vitezove, puškare te kuhare srednjevjekovnih specijaliteta. Posebno je zahtjevno puškarima koji moraju proći tečaj rada s eksplozivnim sredstvima kako bi se smanjio broj mogućih ozljeda. Iako je riječ o oružjima koja su replike, ona su i dalje, kao vjerne kopije – opasna oružja. Ozljeda je uostalom nekada bilo mnogo više sve dok sudionici nisu počeli nositi posebno izrađene štitnike. Koliko je predstava „Bune“ i mačevanja opasna najbolje svjedoči broj sudionika kojih je ove godine bilo oko 200, a inače ih bude i do 250-300.
Naravno za tako složenu pučku predstavu vrlo je važna scenografija, režija ali i montaža snimljenoga materijala, a to sve radi Matija Djanješić. Priprema ove skupine amatera za „Bunu“ traje najmanje dva mjeseca od čega zadnja dva tjedna svaki dan! Zadnji tjedan u predstavu se uključuju jahači i konji iz Slovačke profesionalne udruge „Hektor“ s konjima dresiranim za vatreno oružje i mačevanje. Naravno, „Seljačka buna“ „Družbe vitezova zlatnoga kaleža“ često je u medijima zbog svoje atraktivnosti i po oružju i po opremi i po uresima koje nose jahači i njihovi uigrani konji.
Osim u svim vodećim medijima Družba je nazočna i na gostovanjima: u Sv. Ivanu Zelini (Zelegrad); u Orahovici; Karlovcu; Koprivnici; Zagrebu (Susedgrad i Medvedgrad i rudnik Zrinjski); Varaždinu;Sisku; Gornjoj i Donjoj Stubici, Đurđevcu… U inozemstvu:u Poljskoj(gdje sudjeluje čak 2.500 kostimiranih sudionika iz cijele Europe); u Češkoj; u Francuskoj; u Sloveniji (u Celju i u Ljubljani i u Kočevju)… Pozivaju ih imnoge druge srodne hrvatske udruge koje su naravno osnovane poslije ove Družbe. Tako ih ugošćuju Kliški uskoci, Vitezovi Vranski, pa Pakoštane, Senj (utvrda Nehaj), Rijeka (na Trsatu), u Istri Svetvinčenat (međunarodni turnir), pa Ilok, Konjščina, Papuk, Samobor…Nekada kad su vitezovi bili mlađi, imali su i po čak 53 nastupa godišnje (gotovo svaki tjedan) i to posvuda, što je bilo iznimno naporno i financijski zahtjevno. Danas su zato usredotočeni uglavnom na Hrvatsku i na približno petnaest nastupa godišnje.
Osim povijesnih i tradicijskih nastupa tematski tu su i tim bildinzi (u Zaboku).
Družba danas ima 31 člana dok u samoj „Buni“ sudjeluje još 18 raznih udruga iz RH, 3 iz Slovačke, 2 iz Mađarske, 1 iz Slovenije plus brojni statisti koji se jave sa željom za sudjelovanjem. Tako je ovdje riječ o međunarodnoj povijesnoj predstavi u kojoj participira čak 26 raznih domaćih i stranih udruga (u mačevanju, streličarstvu i sa zapaljenim strijelama, u bacanju bodežai sjekira, s vatrenim oružjem, izbacivanjem kugli iz katapulta te tradicionalnim seljačkim naoružanjem: vilama, motikama, zubljama, ušiljenim kopljima…).Tu su i nezaobilazne sprave za mučenje te galge na kojima su poslije izgubljene bitke stradavali pobunjeni seljaci.
Ova najstarija hrvatska srednjevjekovna Družba djeluje u suradnji s jedinicama lokalne samouprave, županijama, turističkim zajednicama i regionalnim i državnim medijima u promociji svih krajeva Republike Hrvatske, a naročito Krapinsko-zagorske županije i naravno Grada Donje Stubice. Osim medijskih nastupa tu su i serije u kojima je ona sudjelovala: „Osnivači crkvenih redova“, „Hrvatski kraljevi“, „Dubrovačka Republika“, „Kliški Uskoci“ te serija „Dioklecijan“.
Dakako tu su i priznanja i nagrade: na „Manifestaciji i događanjima – prikazu povijesnih događanja, legenda i priča“ (2015.). Nagrada je dodjeljena za kreativan razvoj turističkih proizvoda te oblikovanje i unaprjeđenje sadržaja turističke ponude tijekom 2014./2015. godine, a kojuuručuje Udruga hrvatskih putničkih agencija i magazin „Way to Croatia“ u sklopu godišnjih nagrada „Simply the best“. Iste godine Gubčev kraj u sklopu „Dana hrvatskog turizma“ osvojio je treće mjesto u kategoriji „Destinacija godine“ – najuspješnije odredište ruralnog turizma u RH.
Godine 2018. veliko je priznanje stiglo i snimanjem dokumentarnog filma HRT-a „Buna traje“ programskog Odjela kultura, a koji se svake godine prikazuje na HRT-u promovirajući i na taj način Gubčev kraj i samu manifestaciju. Auktor Dušan Bućan zatim je snimio i prikazao dokumentarac „U boj, u boj!“ u proljeće 2022. na HRT1 u udarnom terminu. Slijedi ga projekt „Tahijev viteški turnir“ prilikom proslave dana Grada Donja Stubica tj. „STUBICAfesta-a“. Najnovija nagrada je „Srebrni suncokret ruralnog turizma“ (2025.) i ona ovoj zanimljivoj i slojevitoj Družbi sigurno nije posljednja…
Foto: Javor Novak i Matija Djanješić
Tekst: Javor Novak
