Župnika Stjepana Koves živog pekli na roštilju
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 27 Kolovoz 2022 17:23
(Domaćicu mučili i zadavili, majka je sve to morala gledati, pa su na kraju zadavili i nju)
Mošorin mjesto gdje su Titovi partizani srušili Katoličku crkvu i preorali katoličko groblje 1944.
Rođen je 10. listopada 1898. u Baji. Za svećenika je zaređen 1922. godine. Bio je župnik u Mošorinu. Titovi partizani su ga ubili 2. studenoga 1944., poslije strašnog mučenja u Mošorinu.
Zaista je teško bilo doći do podataka o životu i radu župnika Kövesa prije 1944., tj. prije dolaska Crvene armije i osvete partizana nad nedužnim mađarskim i njemačkim stanovništvom.
Naravno da nemamo ništa protiv toga da se poslije rata sudi ratnim zločincima. No, ono što se dogodilo u Bačkoj, Banatu i Srijemu – to nije bilo nikakvo suđenje ratnim zločincima i stvarnim krivcima – to zapravo nije ni bilo suđenje – to je bilo uništavanje cijeloga naroda. Nijemci (Volksdeutscheri) su nestali u Banatu, Mađari su nestali u Bačkoj, a Hrvati u Srijemu, šest koncentracijskih logora ispunjeno je desetinama tisuća nedužnih žena i djece, jer je većina muškaraca poubijana u listopadu 1944. godine.
Evo kako je prošao naš mučenik Stjepan Köves:
Neki mu izvori predbacuju da nije bio na visini svećeničkog poziva. Navodno da je volio novac i zlato, a da se nije ni kao svećenik ni kao kršćanin dobro ponio prema Srbima i Židovima. Optužbe su teške – gotovo nemoguće za povjerovati! Ipak ako je istina da je to sve činio, zašto ga druga strana optužuje?! Što je onda biskup radio?!
Istinu o župniku Kövesu prepuštamo povijesnim istraživanjima, a mi ćemo se zadržati na njegovoj mučeničkoj smrti, koja ni u čemu nije manje teška od one koju je podnio sv. Lovro. Mučenička krv pere sve grijehe. Ako je to tako, oprat će i grijehe župnika Kövesa.
Kad su Titovi partizani i Crvena armija došli u ove krajeve, župnik Köves je pobjegao u Mađarsku. Partizani su doznali gdje se nalazi, pa je iz Mošorina otišlo naoružano vojno izaslanstvo u mjesto skrovišta i uhitilo župnika, njegovu domaćicu i njezinu staru majku te ih dovelo u Mošorin. Svo troje su podvrgnuti teškom mučenju i batinanju, a u namjeri da pokažu mjesto gdje su navodno sakrili novac i dragocjenosti.
Prva je domaćica priznala gdje su novac i zlato, a zatim je to pod teškim udarcima učinio i župnik. Partizani su srušili crkvu i preorali katoličko groblje. Njih troje osuđeni su na smrt (nije bilo nikakvoga suđenja).
Župnika Stjepana Kövesa su poput sv. Lovre živog ispekli na roštilju. Možemo li mi danas uopće zamisliti kako to izgleda kada se živ čovjek peče na roštilju?!
Dok su ga tako domaći partizani uz svirku i psovku pekli na roštilju on je svojim mučeništvom okajao svaki svoj grijeh i dao Bogu zadovoljštinu za sve svoje ljudske slabosti.
U isto vrijeme dok su župnika pekli na roštilju, njegovu su domaćicu grozno mučili i zatim zadavili.
Na red je došla i stara majka, koja je sve to morala gledati, pa su na kraju zadavili i nju. Majka je bila 72. žrtva koju su mjesni partizani pogubili u Mošorinu.
Izvori:
Anto Baković, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb, 2007.
Lajos Eros, Prilozi povijesti Zrenjanske biskupije gotovo Selo, 1993., str. 90-91.
Pismo p.Tome Vereša, 17.9.1994.
Tibor Cscres, Krvna osveta u Bačkoj, Zagreb, 1993., str. 202-203.
Uredništvo/komunistickizlocini.net
