Zadnji komentari

Petokrake i partizanske pjesme se slave, a žrtve Bleiburga su ponižene

Pin It

Bleiburg – Svjedočanstva - 'Partizanski oficir udario me po glavi, a  partizanka vikala: 'Klerofašistu, majku ti'' - Kamenjar

Željko Glasnović Bleiburg ponovno stavlja u središte hrvatske savjesti povodom 80. obljetnice ove najveće nacionalne tragedije. U svom oštrom osvrtu na facebooku upozorava na licemjerje hrvatskih vlasti i društva koje šutke promatra veličanje simbola komunizma, dok su žrtve bezimeno zakopane i trajno ponižene.

“Petokrake, srp i čekić vrište s nebodera i čela, slave se partizanski derneci i rođendani najvećih ubojica našeg naroda”, navodi Glasnović, jasno ukazujući na duboku moralnu i društvenu izopačenost u kojoj se Hrvatska nalazi.

Dok europske zemlje koje su prošle komunistički teror imaju Komisije za istinu i pomirbu, arhive i memorijalne zidove sa žrtvama, Hrvatska i Slovenija – članice EU – ostaju, kako kaže Glasnović, “zaglavljene s druge strane Berlinskog zida”.

Bezimene žrtve i simboli njihovih krvnika

U zemlji u kojoj se još uvijek ulice zovu po komunističkim vođama, a trgovi ne bilježe ni imena stradalih, Glasnović poručuje: “Na stotine hrvatskih žrtava još uvijek leže zakopane u masovnim grobnicama, rovovima, rudnicima, škrapama i jamama. Ti ljudi nemaju ime, te kosti nemaju groba.”

Još jednom, general u miru podsjeća kako istina o komunističkim zločinima nije samo povijesna nužnost, već i moralna i kršćanska obveza. “Uskraćeno im je i sedmo tjelesno djelo milosrđa – mrtva pokopati.”

Istina je temelj dostojanstva i slobode

Glasnovićova poruka je jasna: bez istine i priznanja zločina nema ni oprosta, ni pomirbe, ni pravde. “Ako se nazivamo kršćanima i domoljubima, a nismo spremni trpjeti i biti proganjani radi istine, onda je nismo ni dostojni.”

Bleiburg, u ovom kontekstu, postaje ne samo povijesni simbol tragedije nego i lakmus papir hrvatskog društva. Iako komemoracije postoje, bez stvarnog suočavanja s prošlošću – one ostaju prazna forma.

Željko Glasnović i ove godine podsjeća da se povijest, ako je zaboravimo, nužno ponavlja. A kada mrtvi ostaju bez glasa, odgovornost pada na žive.

kamenjar.com