Kako se srbijanski muzej približava istini o Jasenovcu
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 14 Listopad 2025 17:01
Na portalnovosti.com, glasilu jednog dijela etničke skupine Srba iz Hrvatske, koje obilno novčano podupire trenutna vlast u Republici Hrvatskoj, 15. rujna 2025. godine je objavljen razgovor s B. Arbutinom, vršiteljem dužnosti ravnatelja srbijanskog Muzeja žrtava genocida u Beogradu. Izrečeno je svašta, a sadržaj i smisao se može naslutiti već u naslovu „Moramo se što više približiti istini“.
Pišu Nikola Banić i Mladen Koić za Hrvatski tjednik.
Kao da se ništa nije promijenilo od 1896. godine kada je srpski novinar Sima Lukin Lazić u Zagrebu pokrenuo „satirični i kulturni list“ pod nazivom „Vrač pogađač“. Lazić je prije Dobrice Ćosića u jednoj rečenici opisao istinoljubivost istočnih susjeda. „Kad bih znao da ću laganjem usrećiti svoj narod, lagao bih dan i noć, lagao bih kao pas”. Što na to reći osim „Sitz! Bleib!“
1984. godina koja se vraća
U predmetnome tekstu je nekoliko zanimljivih informacija koje pokazuju da smo još uvijek u 1984. godini i to ne samo na simboličnoj razini već kao da smo u nekadašnjoj SR Hrvatskoj. Iz teksta saznajemo da je u Zagrebu u okviru „Dana jasenovačkih novomučenika“ održan završni dio već tradicionalnog, 11. po redu simpozija. To nam puno govori o kontinuitetu „hrvatske“ politike naročito nakon 2000. godine.
Igraju se delije
Kako i priliči, Arbutina je u uvodu ponovio već standardnu srpsku tužbalicu i dodao kako Srbi opraštaju, ali ne zaboravljaju. Prema dosadašnjem povijesnom iskustvu Srbi su uglavnom opraštali i zaboravljali svoje zločine. U nastavku je, hermeneutički gledano, tekst nakratko skrenuo u nehotičnu satiru kad je spomenuto da je na skupu došlo do izražaja još uvijek prisutno neslaganje oko broja žrtava logora smrti Jasenovac.
Ukratko, „vladika švicarski Andrej“ iznio je standardnu jugoslavensku i srpsku tezu o 700.000 žrtava, „što je naišlo na oštru reakciju vladike Jovana.“ Vladika Andrej nije onaj Andrej na kojeg ste možda satirički prvo pomislili, a koji još uz to ima strikana Jovanina, već Andreja Ćilerdžić. Bez obzira na ime, prema svim podatcima za očekivati je da bi Andrejini kromosomi trebali biti XY. Onaj drugi „vladika“ se kao padobranac zvao Neven Ćulibrk. Naime, prema Wikipediji na srpskom (sredinom rujna 2025. godine) za Ćulibrka piše da je „pripadnik rezervnog sastava 63. padobranske brigade Vojske Srbije sa činom vodnika“. Ne može srpski padobranac bez Andreja.
Cijela Hrvatska kao logor smrti
Arbutina je spomenuo „sustav koncentracionih i logora smrti u Jasenovcu“. To ukazuje na strateški zaokret u srpskoj mitomaniji o Jasenovcu jer se jedan logor od šest stambenih baraka pretvara u sustav od više logora. Primjerice, u Wikipedijinim tekstovima o Jasenovcu na engleskom, njemačkom i srpskom nalazi se karta na kojoj je osim logora Jasenovac i logora Stara Gradiška ucrtano još 10 dodatnih logora.
Osim malih kratkotrajnih logora Bročice kod Novske i logora kod sela Krapje kao dodatni logori navedeni su Uštica, Mlaka, Jablanac i Donja Gradina pa zatim Novska, Bosanska Dubica, Draksenić i Čuklinac. Vjerojatno samo zbog mjerila nisu na karti Sisak, Jastrebarsko i Feričanci.
Nakon ponovnog stjecanja nezavisnosti države Hrvatske objavljeno je dvadesetak knjiga koje ruše jasenovački mit. Svjesni nedostataka svoje mitomanije Srbi logor Jasenovac proširuju na cijelu Hrvatsku. Dio srpskih povjesničara i propagandista preuzeo je teze jugokomunista iz Hrvatske kojima je krajem 1980-ih postalo jasno da se više ne može braniti mitomanska teza da je u jednoj točki na karti ubijeno 700.000 ljudi odnosno 70 posto svih smrtnih slučajeva u cijeloj nekadašnjoj Jugoslaviji za vrijeme Drugog svjetskog rata.
U terminalnoj fazi raspada komunističke Jugoslavije kreiran je rezervni mit s redom veličine od oko 100.000 jasenovačkih žrtava. Glavni problemi tog mita su tisuće lažnih žrtava na „Poimeničnom popisu …“ Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac i nedostatak materijalnih dokaza odnosno do sada je u nekoliko serija iskapanja za vrijeme komunističke Jugoslavije iskopano svega nekoliko stotina leševa na navodno najvećem stratištu logora Jasenovac u Donjoj Gradini.
To je premalo u odnosu na trenutnih skoro 84.000 navodnih žrtava na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac. Srbi problematičan popis i nedostatak leševa pokušavaju riješiti tako da cijelu Hrvatsku pretvore u Jasenovac. Takav strateški zaokret daje više prilika i vremena za pretvaranje „kulture sjećanja“ u “istinu”. Doduše, to je „istina“ bez znanstvenog pokrića, ali u propagandnome ratu je sve dozvoljeno.
Čuvanje činjenica i istina
Arbutina je u razgovoru za portalnovosti.com spomenuo čuvanje „istorijskih činjenica i istina“. Međutim, činjenice i nečija istina uglavnom nisu istoznačnice. Primjerice, ako su u muzeju kojega je Arbutina v. d. ravnatelja prikupili „nešto iznad 88.000 imena i prezimena lica stradalih u sistemu logora Jasenovac“ možemo pretpostaviti da se taj srbijanski popis značajno ne razlikuje od popisa JUSP-a Jasenovac na kojem je skoro 84.000 imena jer je za oba popisa glavni izvor jugokomunistički popis žrtava Drugog svjetskog rata iz 1964. godine.
Na „Poimeničnom popisu …“ JUSP-a Jasenovac je oko 2.500 bezimenih i još na tisuće lažnih jasenovačkih žrtava. Odnosno na popisu su primjerice uz preživjele i stradali u ratu nevezano za logore Jasenovac i Stara Gradiška. To znači da je i srbijanski popis vrlo problematičan odnosno nepouzdan najmanje kao i popis JUSP-a Jasenovac. Srbi se naravno ne misle zaustaviti na trenutnih 88.000 jer njihova procjena broja jasenovačkih žrtava ide do 130.000. Zanimljivo je da v. d. ravnatelj Arbutina ne zna koliko je navodnih žrtava na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac pa citira zastarjeli broj od 83.145 koji se nalazi na mrežnoj stranici. Svaki učenik viših razreda osnovne škole bi nakon pristupa mrežnoj stranici JUSP-a Jasenovac znao izračunati koliki je trenutni broj. Problem je kad to ne zna v. d. ravnatelja navodno znanstvene institucije.
Bratstvo i jadinstvo
Bratstvo i jadinstvo „građana“ iz Hrvatske i Srbijanaca ne prestaje još od derneka iz 1941. godine i pečenja katoličkog svećenika na ražnju. To je i razumljivo, antifašisti svi i svuda, s bradom ili bez. Tako je Arbutina rekao da je suradnja srbijanskog Muzeja žrtava genocida bila na visokoj razini dok je na čelu JUSP-a Jasenovac bio bivši ravnatelj Ivo Pejaković. Nije rečeno kakva je razina suradnje srbijanskog muzeja sa JUSP-om Jasenovac pod sadašnjom v. d. ravnateljicom Sarom Lustig.
Sara, oh Sara
Whatever made you want to change your mind?
Sara, oh Sara
So easy to look at, so hard to define
(Shabtai Zisel ben Avraham)
