Partizani su smaknuli svećenika koji je autor Hrvatima omiljene pjesme
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 27 Listopad 2025 18:08
Jedna od najljepših crkvenih pjesama Blaženoj Djevici Mariji, kojom Hrvati katolici u Hrvatskoj i dijaspori slave Majku Božju, Rajska Djevo, Kraljice Hrvata, autorsko djelo je svećenika kojeg su na Daksi, otočiću nadomak dubrovačke luke Gruž, u noći s 25. na 26. listopada 1944. strijeljali partizani, bez suđenja i bez ikakvih dokaza krivnje.
Mučenik o. Petar Perica rođen je 27. lipnja 1881. u Kotišini, kraj Makarske. Osnovnu školu završio je u Makarskoj gdje je započeo daljnje školovanje u Građanskoj školi, a nastavio ga 1895. u travničkom sjemeništu jer je izrazio želju za svećeničkim zvanjem. Već od djetinjstva Perica počinje pisati pjesme inspiriran svojim krvnim srodstvom s fratrom i pjesnikom Andrijom Kačićem – Miošićem. U Travniku “Mali Dalmatinac”, kako su ga zvali njegovi vršnjaci, usvaja tri pobožnosti koje je njegovao do kraja života: Pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovu, pobožnost prema Gospi, te pobožnost prema svetom Josipu. U to doba nastala je i pjesma “Do nebesa nek’ se ori”, koja je i dan danas široko poznata i često pjevana u našem narodu, prenosi Direktno pozivajući se na Radio Marija.
S obzirom na slabo zdravstveno stanje, proveo je neko vrijeme i na oporavku u Travniku gdje je opjevao još jednu, u Hrvata omiljenu pjesmu Rajska Djevo, Kraljice Hrvata, nastalu u spomen 50. godišnjice proglašenja dogme o Bezgrješnom Začeću. Mladu misu proslavio je u rodnoj Kotišini 9. kolovoza 1914. s mladomisničkom krilaticom “Što veća slava Božanskom Srcu!”
Osnovao brojne organizacije
Pater Petar Perica većinu svog apostolskog djelovanja posvetio je apostolatu s mladima, kao profesor i prefekt u Travničkom sjemeništu, osnivač katoličkih organizacija mladih u Splitu: Marijina kongregacija, društvo Liga preporoda, Vojska Srca Isusova protiv psovke. U Šibeniku je djelovao kao duhovnik sjemeništa, a u Dubrovniku glavni duhovnik u biskupskome sjemeništu. Njegov rad na apostolatu mladih vidljiv je i u suradnji i korespondenciji s bl. Ivanom Merzom.
Životni put završava na otočiću Daksi kraj Dubrovnika u noći s 25. na 26. listopada 1944. godine, u 63. godini. Na Daksi su ga, uz pedeset i dvoje drugih građanina Dubrovnika ubili Partizani, proglasivši ga narodnim neprijateljem koji je ispovijedao “istaknutog ustašu” i kvario mladež.
Posmrtni ostatci Petra Perice ekshumirani su 2009. godine, a 26. lipnja 2010. godine pokopan je u isusovačkoj grobnici na groblju Boninovo u Dubrovniku.
Pred ulazom u Rijeku dubrovačku i dubrovačku luku Gruž našao se otočić Daksa nenastanjeni otočić u skupini Elafitskih otoka na kojem su mučki ubijena 53 Hrvata s dubrovačkog područja. Nakon što su partizanske snage ušle kroz gradska vrata od Pila odveli su 53 istaknuta Dubrovčana na otočić Daksi gdje su ih zvjerski ubili i bacili u masovnu grobnicu.
Prva skupina na otok je odvedena u noći s 23. na 24. listopada 1944. godine te smještena u staroj samostanskoj crkvi. Partizani su ih zatim jednog po jednog izveli “u šetnju”, svukli do gola, mučili, a zatim ubili i bacili u masovnu grobnicu.
Prema obdukciji ekshumiranih posmrtnih ostataka otkriveno je kako su ubijeni hicima iz oružja kalibra devet milimetara (takozvani pištoljski kalibar) u potiljak. Svih 53 pronađeni su bosi i bez odjeće.
Među njima bio je i poznati dubrovački svećenik Petar Perica, jedan od svjedoka pokolja na otočiću Daksa svjedočio je da su padri Perici skinuli haljine, za koje se on otimao ne želeći ostati gol. Nakon što su ga posve razodjenuli, potezali su ga za bradu i izrugivali mu se. Potom su ga bacili u jamu i ubili zračnom puškom za podvodni ribolov.
Padre Perica dostojno je pokopan uz svoju redovničku subraću na dubrovačkom gradskom groblju Boninovo 26. lipnja 2010. Još jedan mučenik s Dakse bio je i otac Marijan Blažić, poznati franjevac.
Montirana presuda
Da su partizani bili svjesni svog djela pokazuje i to da su ubojstvo samo dan kasnije pokušali javno obraniti suludom metodom. Točnije, Dubrovnik je sljedeće jutro oblijepljen s tekstom tobožnje montirane presude Petru Perici i desecima drugih stanovnika Dubrovnika, s navodom da je presudu navodno donio vojni sud.
Komunistički vođa Ante Jurjević Baja je u svojem pismu Okružnom komitetu Komunističke partije Hrvatske za Dalmaciju izvijestio da je navod o suđenju potpuno izmišljen.
Zanimljivo je također, da je 1973. godine, zbog iznošenja detalja zločina u alegorijskom romanu R2 Titov režim osudio na zatvorsku kaznu hrvatskog književnika Ivana Dragojevića te je roman zabranjen u Socijalističkoj Federativnoj Republici Hrvatskoj (SFRJ).
Žalosno je vidjeti da sljedbenici komunističkog režima i danas podržavaju ove zločine, a tomu svjedoči sramotna činjenica kako je ploča Ulice Petra Perice u Dubrovniku vandalizirana znakovito crvenom bojom prošle godine kada se obilježavala 80. godišnjica mučkog ubojstva ovog svećenika.
Autor:Ivan Crnjac/dnevno.hr
