“Posvojenja” iz DR Konga: Za naše sudove nema olakšavajućih okolnosti, sve vrijeme svjesno štambiljali krivotvorine
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 20 Veljača 2023 19:01
Ali, za naše sudove nema olakšavajućih okolnosti. Pa ni to što država nije postavljala baš nikakva pitanja, a kamo li da poput niza zapadnoeuropskih država zabrani posvojenja iz DR Konga ili barem upozori građane na rizike, što ide na dušu Ministarstva europskih i vanjskih poslova, te Ministarstva obitelji i socijalne politike
DR Kongo 2016. je zabranio međudržavna posvojenja kongoanske djece. Naravno, to ne mora automatski otežati poziciju naših osmero državljana u Zambiji, jer oni nisu morali znati što se stvarno događalo u tijeku realizacije posvojenja, piše Marinko Jurasić u Večernjem listu.
Ako je točno što je AFP-ov sugovornik, a riječ je o visokom dužnosniku u ministarstvu obitelji i djece DR Konga, i to ravnatelju zaštite djece, rekao o međudržavnom posvojenju djece iz DR Konga, to onda znači da su hrvatski sudovi sve vrijeme štambiljali krivotvorine, držeći da je riječ o sudskim odlukama o posvojenju. To je onda velika međunarodna blamaža.
Nema iznimki od pravila
Gauthier Luyela za AFP je rekao da od 2017. u DR Kongu nema legalne mogućnosti za međudržavno posvojenje, što je obrazložio onime što od početka afere znamo, a to je da je DR Kongo, doduše 15. srpnja 2016., a ne 2017., svoj obiteljski zakon dopunio odredbom 923bis prema kojoj se obustavljaju svi postupci međudržavnih posvojenja kongoanske djece dok se ne osnuje javno tijelo nadležno za posvojenja. Međutim, nedvojbeno relevantni dužnosnik DR Konga, za AFP je rekao da nema iznimaka od tog pravila te mogućnosti rješavanja “od slučaja do slučaja”, te da ni njemu nije jasno otkud hrvatskim državljanima navodno odluke sudova u DR Kongu o posvojenju. Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica na upit Večernjeg lista je li dobio službenu potvrdu za to što je rekao AFP-ov sugovornik, odgovorio je: “Nemamo zasad službenu potvrdu”.
Prema svjetskoj statistici prof. Petera Selmana (UK), koju je objavio HCCH, Kongo je od 2017., od kada su “nemoguća” međudržavna posvojenja, do 2020. ipak imao 136 posvojenja, s tim da za naših 68 nitko ni u Hrvatskoj nije znao. Zatim, Ouest-France objavio je 8. siječnja 2018. članak prema kojem je ipak dopušteno da dvije posvojene djevojčice iz DR Konga otputuju u Francusku. A i 2015. DR Kongo je imao problema sa sudskim iznimkama unatoč tadašnjoj zabrani izdavanja izlaznih viza za djecu pa su vlasti tada provjeravale sve sudske dosjee o posvojenju.
Ipak, Gauthier Luyela kao prvi dužnosnik koji skrbi o zaštiti kongoanske djece definitivno bi trebao biti upoznat sa stvarnom praksom po pitanju međudržavnih posvojenja u svojoj zemlji pa valja zaključiti da zna što govori.
Naravno, to ne mora automatski otežati poziciju naših osmero državljana u Zambiji, jer kao što smo već na početku izbijanja afere zaključili, oni nisu morali znati što se stvarno događalo u tijeku realizacije posvojenja u DR Kongu, a osobito ako su koristili odvjetničke usluge. Sudeći po svjedočanstvima ostalih posvojitelja iz DR Konga i ta četiri para slijedila su put kojim su prošli i posvojitelji prije njih. Na koncu, 17 hrvatskih sudova unazad 10 godina priznali su ukupno 83 odluke o posvojenju iz DR Konga, od čega 68 od početka 2018. godine. Ako hrvatski suci nisu sumnjali u autentičnost tih odluka, zašto bi posvojitelji zaneseni idejama o roditeljstvu. To što je primopredaja djece bila u Zambiji, nije predstavljalo odstupanje od uobičajenih procedura, a što je objašnjeno relevantnim rizicima boravka u DR Kongu.
Ali, za naše sudove nema olakšavajućih okolnosti. Pa ni to što država nije postavljala baš nikakva pitanja, a kamo li da poput niza zapadnoeuropskih država zabrani posvojenja iz DR Konga ili barem upozori građane na rizike, što ide na dušu Ministarstva europskih i vanjskih poslova, te Ministarstva obitelji i socijalne politike. Suci su i sami kao što su to mnogi od izbijanja afere učinili, mogli uvjeriti da u DR Kongu postoji zakonska zabrana pa su preko Ministarstva pravosuđa mogli tražiti da se diplomatskim putem provjeri autentičnost odluka o posvojenju, što im je sada preporučeno da čine.
Sada to treba objasniti
Sada bi naši diplomati međunarodnu zajednicu trebali uvjeriti kako se to dogodilo zbog “pravne praznine” u našem pravnom sustavu, zbog loše komunikacije među državnim tijelima, zbog toga što naši suci nisu razmišljali o tomu kako se radi o djeci, i to koja s jednog kontinenta dolaze na drugi u posve različitu kulturu i to iz zemlje ogrezle u korupciju, pa im nije palo na pamet kako bi trebalo provjeriti autentičnost navodno sudskih dokumenata koji su im predočeni, ako ih već nije zanimalo ispunjavaju li podnositelji uvjete iz hrvatskih propisa za posvojenje i imaju li odobrenje našeg ministarstva bez kojeg po Obiteljskom zakonu nema posvojenja, piše Večernji list.
