Stvaranje multipolarnog svijeta
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 17 Siječanj 2024 18:55
Više smo puta ukazali na činjenicu da živimo u vremenu tranzicije međunarodnog poretka, ali i vremenu povratka realizma u međunarodne odnose. U kriznim vremenima dolazi do povratka geopolitike u javni diskurs, do sve snažnijeg naoružavanja i borbe za moć, resurse i teritorije.
Na početku 2024. godine možemo konstatirati da živimo u globalnom društvu rizika sa sve većim brojem kriznih žarišta s velikim eksplozivnim potencijalima.
Ukrajina: Zapad pred izborom
Gotovo godinu dana rat u Ukrajini nalazio se u pat poziciji. Ukrajinska kontraofenziva nije uspjela, ali ni ruska strana nije ostvarivala značajnije rezultate. Svaki osvojeni kilometar plaćao se vrlo visokom cijenom u izgubljenim ljudskim životima. Posljednjih dva mjeseca sve se više govori o zamoru zapadnih zemalja ratom u Ukrajini. I u SAD-u i u EU došlo je do svojevrsne blokade u izglasavanju daljnje pomoći Ukrajini. U SAD-u pomoć je blokirana u Kongresu, a u Europi ju blokira mađarski predsjednik Viktor Orban. Geopolitički analitičari, a posebno oni skloniji republikancima u SAD-u, sve više govore o tome da bi Ukrajina trebala otpočeti pregovore s Rusijom te da bi se od napada trebala orijentirani na obranu kako bi smanjila broj žrtava.
Već sada postoje veliki problemi s popunjavanjem jedinica i novim regrutacijama, ali i s nedostatkom streljiva. Ruska Federacija, o tome sve više pišu zapadni mediji, ima više zaliha streljiva nego gotovo cijeli Zapad zajedno. To joj daje prednost u dugotrajnom ratu iscrpljivanja, posebno s obzirom na činjenicu da se ruska ekonomija pokazala daleko izdržljivijom nego što je većina ekonomskih analitičara predviđala. Štoviše, ponovno je ušla među deset najvećih ekonomija svijeta. Nakon podosta mjeseci pat pozicije, čini se da je ruska vojska počela probijati bojišnicu na nekoliko mjesta.
Jack Watling, znanstvenik iz londonskog instituta RUSI, u analizi za Foreign Affairs nedavno je naglasio da se Zapad sada suočava s ključnim izborom: poduprijeti Ukrajinu kako bi njezini čelnici mogli obraniti svoj teritorij i pripremiti se za Kremljofenzivu 2025. ili ustupiti nepovratnu prednost Rusiji. Neizvjesnost oko dugoročnog pružanja pomoći Ukrajini ne samo da riskira davanje prednosti Rusiji na bojnom polju, nego i dodatno ohrabruje Moskvu, smatra Watling. Takva neizvjesnost je, dodaje isti autor, već potkopala cilj da se Rusija gurne za pregovarački stol jer Kremlj sada vjeruje da može nadživjeti volju Zapada. Ako se početkom 2024. ne izrazi volja Zapada, odlučnost Kremlja samo će očvrsnuti.
Nakon detaljne analize Watling zaključuje da SAD i europski saveznici mogu napraviti trenutni plan za jačanje obuke koju pružaju ukrajinskoj vojsci i zajamčiti joj naoružanje do 2025. Druga je opcija da mogu nastaviti podupirati „lažno uvjerenje da je rat u pat poziciji, popuštajući prednost Rusiji. To bi bila užasna pogrješka: uz širenje svojih partnerstava u Africi, Rusija jača svoju suradnju s Kinom, Iranom i Sjevernom Korejom. A ako poraz Ukrajine pokaže da Zapad ne može odgovoriti ni na jedan izazov u svjetskoj sigurnosnoj arhitekturi, američki protivnici teško će povjerovati da se SAD može nositi s više kriza odjednom“.
Britanski The Times, pozivajući se na izvore u britanskoj vladi, nedavno je objavio da Velika Britanija i zemlje kontinentalne Europe žele produžiti sukob u Ukrajini najmanje do 2025. godine kako bi uspjele povećati proizvodnju oružja i nastavile pružati pomoć Kijevu bez obzira na stav Amerike. Kako se navodi, vojna obavještajna služba Velike Britanije ne očekuje da će Rusija ili Ukrajina uspjeti napraviti odlučujuću prekretnicu u sukobu 2024. godine. List također piše da Velika Britanija za sada ne može ništa ponuditi Ukrajini, budući da su zalihe oružja iscrpljene. London se obratio Berlinu sa zahtjevom da pruži vojnu pomoć Kijevu, a britanske vlasti pregovaraju i s drugim zemljama o ukrajinaisporukama naoružanja Ukrajini. Kad je SAD u pitanju, pomoć Ukrajini velikim će dijelom ovisiti o tome tko će pobijediti na izborima u studenom ove godine. No i neovisno o tome, sve je više glasova, posebno kod republikanaca, o tome da se SAD mora povući iz Ukrajine i pripremiti na dugotrajno rivalstvo s Kinom u azijsko-pacifičkoj regiji.
Američki ministar obrane Lloyd Austin nedavno je na jednoj sigurnosnoj konferenciji po prvi put Rusiju otvoreno nazvao „neprijateljem“. Do relaksacije u odnosima dvije velike sile teško će, dakle, doći tijekom 2024. godine. Izgledno je da će se rivalstvo samo produbljivati. Rat u Ukrajini primarno je akt agresije Ruske Federacije na Ukrajinu, ali je i mjesto sukoba SAD-a i Rusije. To je ono što ga čini opasnim i nepredvidljivim u situaciji izostanka direktnoga strateškog dijaloga Washingtona i Moskve.
Rat u Gazi
Rat u Gazi dodatno je zakomplicirao geopolitičku situaciju u svijetu, ali je smanjio i američke potencijale za pomoć Ukrajini s obzirom na činjenicu da sada i u Washingtonu kalkuliraju koliko resursa mogu investirati u koji konflikt. Mnogi analitičari naglašavaju da nije došlo do širenja rata u Gazi i na druge regionalne igrače, no ta je tvrdnja tek djelomično točna. Činjenica je da se Iran nije izravno uključio u rat, no nedavno ubojstvo visokopozicioniranog iranskog generala prilikom izraelskog bombardiranja Damaska, ali i teroristički napad u toj zemlji mogli bi dovesti do izravnijeg uključenja Teherana u rat.
Jemenski Huti također su se uključili u rat svojim napadima u Crvenom moru koji otežavaju promet i preusmjeravaju gazapomorski transport oko Rta Dobre nade. U rat je uključen i Hezbollah na jugu Libanona i proiranske milicije iz Sirije i Golanske visoravni. Svi oni nastoje oslabiti pritisak izraelske vojske na Hamas. Za sada nije jasno želi li Izrael kao ranije okupirati Gazu (bio bi to vrlo skup projekt), no potpuno uništenje Hamasa čini se nerealnim. Svako dijete koje pogine prilikom granatiranja Gaze stvara novu mržnju i nove regrute za ovu terorističku organizaciju.
Pojas Gaze uvijek je igrao ključnu ulogu u političkoj dinamici ove regije i u borbi oko religije i vojne nadmoći. Teško je pronaći idealno rješenje za mir, no njegova pretpostavka nedvojbeno je, kao što je nedavno ocijenio i Washington post, formiranje dvije države koje će se međusobno priznati. Izrael još uvijek uživa potporu američkog establishmenta, no ona opada (među običnim ljudima vrlo je niska), a većina svjetske javnosti protiv je rata u Gazi te izraelske vojne operacije i planova.
Moglo bi se reći da većina zapadnih medija otvoreno druka za Palestinu i protiv Izraela. Prosvjedi protiv ubijanje djece u Gazi su dobrodošli, no činjenica je da nitko nije prosvjedovao kad je Hamas pobio više od 1200 Židova, među kojima i djecu. Kako bilo, u stanju opadanja zapadne moći, ali i sve koherentnijeg i jedinstvenog nastupa islamskog svijeta protiv Izraela, u Tel Avivu bi trebalo porazmisliti o tome da dugoročno relaksiraju situaciju i postignu određeni dogovor s Palestincima, ali i drugim zemljama u okruženju. Pad moći Zapada, o kojemu je svojedobno govorio i francuski predsjednik Emmanuel Macron, utjecat će i na nepovoljniji položaj Države Izrael.
Godina važnih izbora
Ukrajina, Gaza i azijsko-pacifička regija predstavljaju samo neka od kriznih žarišta. Uz ova treba spomenuti i područje tzv. Zapadnog Balkana. Prošle smo godine imali kosovsku krizu, a početak godine najavljuje velike turbulencije u Bosni i Hercegovini. Afrika je posljednjih godina poprište sve većeg broja vojnih udara, a i u Latinskoj Americi postoji nekoliko kriznih točaka. Za Hrvatsku, dakako, najvažnija je sigurnosna situacija na području bivše Jugoslavije.
Iduće godine održat će se mnogi važni izbori, od kojih treba izdvojiti predsjedničke izbore u Sjedinjenim Američkim Državama, koji bi mogli dovesti do još snažnijih polarizacija i turbulencija u toj zemlji, ali i izbore za Europski parlament izborikoji bi mogli završiti s nikada boljim rezultatima desnih političkih opcija. Unatoč tome što europske glavešine sve više govore o strateškoj autonomiji EU-a, moć Europe je u padu na svakom koraku. Ne bez ironije, Politico je ove godine pisao o tome da je moć EU-a ravna onoj od neke humanitarne organizacije. Već je i rat u Hrvatskoj i BiH pokazao da Europa nije u stanju riješiti niti jedan politički problem iako EU birokrati, dakako, imaju potrebi komentirati mnogo toga: od ljudskih prava u Egiptu do perspektiva zelenih politika u Burkini Faso.
Europsku uniju sve više zamara migrantska kriza. Nije izgledno da će novi pakt o migracijama išta bitno promijeniti. Dok god se isključivo o ilegalnim migracijama govori kao o problemu, a one legalne - koje mijenjaju identitet Staroga Kontinenta i dugoročno ugrožavaju sigurnost – potiču nemoguće je očekivati ikakve promjene na bolje. Uz nastavak dosadašnjih migrantskih politika, ali dosadašnjih demografskih trendova, uslijed sve snažnije dekadencije, Europa kakvu poznajemo na sigurnom je putu nestanka.
Zbivanja na geopolitičkoj, geostrateškoj i geoekonomskoj pozornici bez dileme idu u pravcu stvaranja multipolarnog svijeta. S jedne strane imamo Zapad predvođen SAD-om, s druge Rusiju i Kinu koje sve snažnije surađuju, a s treće u perspektivi možda treći blok koji predvode zemlje Globalnog juga. Ove surađuju sa SAD-om (npr. Indija), ali i Rusijom. Mnoge od njih članice su BRICS-a koji od početka godine ima dvostruko više članica, a nastoji se nametnuti kao alternativa zapadnim ekonomskim i multilateralnim organizacijama.
U nestabilnom svijetu sa sve većim brojem geopolitičkih izazova, koji u mnogim aspektima podsjeća na svijet prije nekih velikih ratova kojih se rado ne želimo sjećati, a u situaciji demografskog pražnjenja zemlje, Hrvatska se i sama nalazi pred velikim problemima. Izostanak državničke politike i pristajanje na politiku zamjene stanovništva Hrvatsku bi u relativno kratkom roku mogao koštati mukom stečene samostalnosti i neovisnosti.
Davor Dijanović
