Nekoliko teza o predstojećim izborima

Pin It

Zoran Milanović se u New Yorku sastao s predsjednikom FIFA-e, Gianni  Infantino nahvalio hrvatski nogomet - Novi list

Herostrat s Pantovčaka predstojeće je izbore izbacio iz koliko-toliko normalnog obrasca po kojemu se taj proces u demokratskim državama odvija učinivši nešto što, koliko je meni poznato, nitko nikada nigdje nije učinio. Milanović se ovim potezom definitivno razotkrio kao čovjek bez imalo poštovanja prema državi kojoj je stjecajem okolnosti na čelu.

Kao premijer proslavio se izjavom ''I da ništa ne radimo, nešto će se dogoditi'', na žalost nije se držao te devize, nego je naprotiv bio aktivan u činjenju štete. Na inauguraciji je angažmanom ekscentrične izvođačice državne himne od himne napravio sprdnju, a prostačkom i psovačkom komunikacijom u javnom prostoru i od institucije je predsjednika napravio sprdnju. Tijekom svog incidentnog predsjednikovanja trudio se što više naškoditi i hrvatskoj vanjskoj politici i međunarodnom položaju Hrvatske. Koliko me sjećanje služi, od inozemnih političara jedino se Milorad Dodik rado družio s njime.

No, tek je ovim posljednjim potezom, to jest izravnim miješanjem u izbore, Milanović prešao Rubikon. Iako su mu usta puna Hrvatske i slobode, uspije li u svom svojevrsnom državnom udaru, ozbiljno će ugroziti i Hrvatsku i slobodu. Svi oni koji mu u tome na bilo koji način budu pomagali ili su neprijatelji Hrvatske i slobode ili su naivne budale.

2.

Polarizacijom po principu ''mi ili oni'' Milanović je u nezgodan položaj doveo tri stranke koje su gajile velika očekivanja od ovih izbora. To su Domovinski pokret, Most i Možemo. U oštro polariziranim okolnostima sužava Milanovićse prostor za razlike unutar bilo koje od polariziranih strana i sve se svodi na suprotstavljenost ''mi – oni''. Dobar dio birača koji su svoj glas namjeravali dati DP-u ili Mostu u strahu od rekonkviste projugoslavenske kvaziljevice dat će svoj glas HDZ-u koliko god im se HDZ nekim svojim politikama posljednjih godina zamjerio, isto će tako i na onoj drugoj strani proraditi nagon za zbijanjem redova oko Milanovića što bi moglo prorijediti glasače platforme Možemo.

U reakcijama na Milanovićevu kandidaturu začudo se primjerenije demokratskim standardima ponijela možemovka Sandra Benčić nego mostovac Miletić. Doduše, Milanovićeva kandidatura faktički je uništila njezine premijerske ambicije pa joj je lakše bilo kritički ocijeniti njegov postupak. Benčić je rekla da bi ona osobno prvo dala ostavku pa se onda kandidirala, no da će konačnu ocjenu Milanovićeva postupka donijeti Ustavni sud te da se nada da će SDP tu odluku poštovati. Marin Miletić se s druge strane ponio kao ignorant tvrdeći da je njima samo do istine, a na spomen Milanovićeva ataka na Ustav blesavo se smješkao govoreći kako nije frajerski kandidirati se i istodobno zadržati poziciju predsjednika u pričuvi, ali da on to ne bi komentirao. Miletić je, blebećući o istini i frajerluku, potpuno zaboravio na Ustav. Penava je dao korektnu izjavu o Milanovićevu protuustavnom ponašanju, no, na žalost, to je donekle pokvario već sutra nedovoljno jasnom izjavom koju su mediji protumačili kako je otvoren za koaliciju s SDP-om. Doduše, DP je to demantirao, ali znamo da demanti nikada nema snagu poništi štetu koju je već učinila prvotna vijest.

3.

Od hrvatskih stranaka ne treba previše očekivati, ali, čini se, ni od institucija. Ustavni sud se ne žuri oglasiti, Rhnijedna od svih onih silnih civilnih udruga koje se navodno bore za demokraciju i vladavinu zakona također. Jedino se oglasila Matica hrvatska priopćenjem u kojemu nedvosmisleno osuđuje Milanovićev atak na Ustav. Posebno mi se sviđa završni dio priopćenja: ''Time je predsjednik Milanović prekršio Ustav RH te ga pozivamo da povuče svoju nepromišljenu odluku ili mora biti sankcioniran po važećim hrvatskim zakonima. Nepodnošenjem ostavke, a istodobno djelovanjem na izborima, predsjednik RH grubo krši ustavni poredak Republike Hrvatske.'' Na žalost, nikakvih sankcija za Milanovića neće biti, no Matica je svojim priopćenjem barem pokazala da postoje u Hrvatskoj institucije koje uistinu nastoje skrbiti o dobrobiti države i društva u okviru kojih djeluju. Nesklon sam učlanjivanju u bilo što, stranku, partiju, udrugu, društvo itd., ali da nisam pomalo lijen i da nisam odavno raskrstio s nekim iluzijama, koliko je sutra otišao bih do Matice i učlanio se. Šteta da, recimo, čovjek poput aktualnog predsjednika Matice nije na čelu države, ali nismo mi te sreće.

Zanimljivo je da se javio i notorni Stipe Mesić. On, naravno, Milanovićevo divljanje u staklarnici odobrava. Sama ta činjenica da ga podržava Mesić dostatna je da se Milanovićev postupak shvati kao nasrtaj na Hrvatsku.

4.

Na promociji svoje stranke Pravo i pravda (naziv po uzoru na poljski PiS) Kolakušić je zazvao jedinstvo svih DPsuverenističkih stranaka spominjući izrijekom Domovinski pokret, Most, Hrvatske suvereniste te Odlučnost i pravednost Karoline Vidović Krišto. Koliko god stranka Mislava Kolakušić, Vilibora Sinčića i Ivana Lovrinovića nalikovala na ''na brzu ruku skupljeno društvance'' isključivo radi predstojećih izbora, činjenica je da bi gore nabrojani nakon Milanovićeva naleta jedino tako imali šanse na predstojećim izborima postati relevantna snaga koju će se nešto pitati kada se bude sastavljala vlast. Na žalost, od ujedinjenja tzv. desnice neće biti ništa jer među njima neki teledirigirani, a neki potkapacitirani.

Zanimljivo će biti vidjeti koji će od tih nesložnih ''desničara'' pretrčati u Milanovićevu vladu nacionalnog spasa ako njegov prevratnički plan slučajno uspije. Po svemu se čini da bi Most mogao biti taj iako neki mediji plasiraju tezu da bi i DP mogao na neki način pomoći Milanoviću u rušenju HDZ-a. Tako nagađa i Tomislav Jonjić u podcastu Velebit kod Marka Juriča. Iskreno, sumnjam u to, riječ je vjerojatno o podmetanju DP-u, ali u narednim danima morali bi se jasnije distancirati od takve mogućnosti ako ne žele osipanje glasača.

5.

Milanovićev potez potpuno je u drugi plan bacio programsko nadmetanje, više nitko neće govoriti o politikama koje namjerava provesti ako osvoji vlast jer to u ozračju borbe ''mi ili oni'' jednostavno neće biti atraktivno. Borba protiv korupcije, pitanje migranata, rodna ideologija i slične teme spominjat će se tek deklarativno, no uistinu bit će nešto drugo: tko će koga, mi njih ili oni nas. Međutim, objektivno nitko od pretendenata na vlast nije ni imao neke nove ideje ili dobro razrađene programe: desnica se uglavnom srdila na Pupovca, a ljevica na Hrvatsku kao takvu. Nitko se nije, primjerice, sjetio u svoj program staviti ustavnu zaštitu gotovinskog plaćanja, razrađen plan imigrantske politike kojim bi se izbjeglo stihijsko uvoženje radne snage iz kultura i prostora koji se našoj kulturi i našem podneblju teško prilagođavaju, razvijanje adekvatne vojne industrije u ozračju rata i nesigurnosti na svijetu ili nešto slično.

Bilo kako bilo, kad je bal, ne dopustimo da bude maskenbal. Prvo maske dolje pa što Bog dade i sreća junačka.

Damir Pešorda

Hrvatski tjednik/hkv.hr