Geopolitički kaos: Zbog jednog živimo u vremenima opasnijima od staroga hladnog rata
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 18 Lipanj 2024 18:19
Sve veći broj zapadnih zemalja dopušta ukrajinskoj vojsci korištenje svojeg oružja za napade na ruski teritorij, a Rusija prijeti da će gađati mete u europskim zemljama iz kojih oružje dolazi uz prijetnju da će ruskim oružjem naoružati zapadne protivnike. Govori se isključivo o naoružavanju i tome tko ima koliko oružja. Crvene linije sve se više pomiču.
Mirovna konferencija o Ukrajini ovoga je vikenda održana u Švicarskoj uz sudjelovanja 90-ak zemalja. Njemački kancelar Olaf Scholz izrazio je nadu da će se nakon ove konferencije "pojaviti nešto što će nas približiti miru". S obzirom na to da na konferenciji ne sudjeluju Rusija i Kina teško je, međutim, očekivati ikakva mirovna rješenja. Konferencija više ima svrhu javnog davanja potpore savezničkih zemalja Ukrajini.
Njemački kancelar Scholz je za govornicom naglasio da bi se možda u Švicarskoj "mogao pokazati način kako da se uspješno uđe u proces u kojem će i Rusija jednog dana biti za stolom", uz dodatak: "Kada sazrije vrijeme. Ali o tome će jedino i samo odlučiti Ukrajina". Ukrajina i Rusija kao uvjete za sklapanje mirovnog pregovora postavljaju potpuno nespojive pozicije.Ukrajina prirodno želi povratak svoga teritorija pa slijedom toga ističe da se mir može temeljiti na potpunom povlačenju ruskih snaga i obnovi njezina integriteta.
S druge strane, ruski predsjednik Vladimir Putin uoči konferenciji poručio je da je trenutačni model globalne sigurnosti Zapada doživio kolaps i da Zapad treba pronaći način za suradnju s Rusijom. Dodao je će Rusija pristupiti mirovnim pregovorima ako Ukrajina odustane od NATO-a i povuče vojsku iz Donjecka, Luganska, Hersona i Zaporižja u istočnoj i Južnoj Ukrajini.
Ovako postavljene pozicije ne mogu dovesti do mirovnih pregovora, posebno u situaciji dok na bojišnici imamo pat poziciju. Istina je da je, uslijed kašnjenja zapadne vojne pomoći, Rusija posljednjih mjeseci preuzela inicijativu i osvojila određena područja, no tu se još uvijek ne radi o uspjesima koji mogu dovesti do preokreta. S druge strane, činjenica je da Rusija u trećoj godini rata kontrolira gotovo petinu ukrajinskog teritorija.
Modus operandi iz Prvog svjetskog rata
Sve veći broj zapadnih zemalja dopušta ukrajinskoj vojsci korištenje svojeg oružja za napade na ruski teritorij, a Rusija prijeti da će gađati mete u europskim zemljama iz kojih oružje dolazi uz prijetnju da će ruskim oružjem naoružati zapadne protivnike. Govori se isključivo o naoružavanju i tome tko ima koliko oružja. Crvene linije sve se više pomiču.
Slični smo modus operandi imali pred Prvi svjetski rat kad je izgubljen direktni strateški dijalog, a pregovorima nije bila sklona niti jedna strana. Najave da bi zapadne zemlje mogle poslati svoju vojsku u Ukrajinu jasno najavljuju moguću eskalaciju i potencijalni globalni sukob. Živimo bez dvojbe u vremenu novoga hladnog rata između Ruske Federacije i Sjedinjenih Američkih Država odnosno Zapada.
No danas je tu i treći globalni akter, Narodna Republika Kina koja gradi strateški savez s Rusijom, a nalazi se u geopolitičkom, geoekonomskom, tehnološkom i sigurnosnom rivalstvu sa SAD-om. Raspravlja se o tzv. Tukididovoj zamci, tj. o neizbježnosti sukoba sile u usponu i sile padu, tj. Kine i SAD-a. Rusiji i Kini na Bliskom istoku pridružuje se Iran koji postaje sve opasniji akter po američke interese jer njegovo jačanje mijenja ravnotežu snaga na tome području.
Opasna vremena
Današnji neohladnoratovski kontekst u nekim je aspektima opasniji od vremena "staroga" hladnog rata. Ponovno se spominje mogućnost nuklearnog rata i održavaju vježbe taktičkim nuklearnim oružjem. Osim toga, dok se stari hladni rat vodio u Berlinu, Vijetnamu i Koreji, današnji se vodi na samim ruskim odnosno kineskim granicama. To ga čini i opasnijim od staroga hladnog rata. Osim rata u Ukrajini i Gazi imamo niz kriznih žarišta diljem svijeta u kojima u svakom trenutku može doći do oružanih sukoba.
U svim ovim konstelacijama EU se pokušava nametnuti kao relevantan faktor, ali deindustrijalizirana Europa, čija vojna proizvodnja ne može pratiti potrošnju streljiva u Ukrajini, trenutno ne predstavlja aktera koji presudno može utjecati na globalnu politiku. Kao i u svakome kriznom vremenu tako i danas geopolitički diskurs sve više prevladava u međunarodnim odnosima. Govori se o naoružavanju, resursima, teritorijima i interesnim sferama.
U vremenu tranzicije međunarodnog poretka u kojemu živimo, kad stari poredak umire, a novi se još nije rodio, jasno je da su mogući sukobi širih razmjera. Njih može spriječiti povratak odgovornosti u svjetsku politiku i transformiranje geopolitičkog kaosa u kojemu živimo u upravljana strateška rivalstva. Treba se kloniti katastrofičarskih narativa, na kojima redovito parazitira dio analitičara, no treba i jasno reći da živimo u opasnim vremenima. Većina razumnih ljudi podsvjesno to osjeća.
