Kako se Plenković oprostio od Lončara? Naglasio antifašizam i diplomaciju, ‘zaboravio’ OZN-u i embargo
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 11 Rujan 2024 17:59
Zaboravio je Plenković pritom (namjerno ili slučajno) istaknuti i ono negativno što se veže uz Lončara o čemu smo detaljno već pisali. Prije svega to su njegove uloge za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata na području Zadra, kao i u vremenskom periodu osamostaljivanja Republike Hrvatske.
Budimir Lončar, posljednji ministar vanjskih poslova Jugoslavije, preminuo je početkom rujna u 101. godini. Lončar je u subotu posljednji put ispraćen s rodnog Ugljana, a danas je održan sprovod na Krematoriju zagrebačkog Mirogoja te komemoracija u hotelu Westin. Od njega se, po primitku vijesti o smrti, biranim riječima oprostio premijer Andrej Plenković ističući njegov antifašizami umješnost u diplomaciji uz uobičajene izraze sućuti i poštovanja obitelji. Zaboravio je Plenković pritom (namjerno ili slučajno) istaknuti i ono negativno što se veže uz Lončara o čemu smo detaljno već pisali. Prije svega to su njegove uloge za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata na području Zadra, kao i u vremenskom periodu osamostaljivanja Republike Hrvatske.
Plenkovićevi izrazi sućuti
Premijer Andrej Plenković od Budimira Lončara oprostio se biranim riječima:
“Sa žaljenjem sam primio vijest o smrti gospodina Budimira Lončara. Kao gimnazijalac priključio se Narodnooslobodilačkoj borbi i bio na braniku antifašizma. A vanjska politika i diplomacija, kojima se bavio desetljećima, bile su glavne odrednice njegovog života, te je detaljno pratio i analizirao sva globalna zbivanja i u poznoj životnoj dobi. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda, Butros Butros-Gali, imenovao ga je 1993. godine posebnim izaslanikom organizacije za Pokret nesvrstanih. Budimir Lončar ostat će upamćen kao vješt diplomat s izuzetnom mrežom poznanstava diljem svijeta. Poštovana obitelji, u ime Vlade i osobno, upućujem vam izraze iskrene sućuti i poštovanja.”
Plenković ističe Lončarov antifašizam, ali što je s OZN-om?
Lončar i njegovi partizanski dani. Znamo da je bio partizan, no kakav partizan? Onaj koji se spletom okolnosti našao na prostoru Dalmacije i pred nosom imao Talijane za pucati na njih ili onaj partizan koji je duboko vjerovao u komunističku ideologiju i imao želudac za ratne zločine i osvetu nakon rata?
Povjesničar Zlatko Begonja, zadarski sveučilišni profesor, rasvijetlio je Budinu mračnu prošlost. U knjizi „Okupacija duha – Ideološka indoktrinacija u Zadru 1945.-1955.“ otkrio je tko je i što je bio Budimir Lončar. Kada su naši Jugoslaveni 1. travnja 2024. čestitali Lončaru 100. rođendan, „Večernji list“ je kao „čestitku“ objavio članak pod naslovom „Što o Budimiru Lončaru prešućuju lijevi intelektualci“. Novinar prenosi otkrića profesora Begonje.
U razoreni i napušteni Zadar 31. listopada 1944. ulaze partizani. Prilikom zauzimanja grada ili nekog područja komunistička vlast prvo se obračunavala s fizičkim postojanjem onih koji komunističku ideologiju nisu prihvaćali ili su propustili priliku boriti se pod zvijezdom petokrakom. Organ komunističke vlasti koji je provodio teror i likvidacije na „oslobođenim prostorima“ bilo je „Odjeljenje za zaštitu naroda“ (OZN). To je bila komunistička tajna policija, nešto poput crvenog Gestapa. Na zadarskom području je na čelu OZN-e bio Budimir Lončar.
Plenković naglašava Lončarovu umješnost u diplomaciji, ali ‘zaboravlja’ embargo Hrvatskoj
Nastojeći sačuvati Jugoslaviju, Lončar se kao ministar vanjskih poslova Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije osobno zauzeo za donošenje rezolucije UN-a br. 713 od 25. rujna 1991. godine, kojom je zabranjen uvoz oružja u Jugoslaviju.
U tom periodu razoružana Hrvatska krvarila je duž čitave bojišnice, a Lončar je „spašavao“ Jugoslaviju. Lončar je morao je znati da je ta rezolucija izrazito štetna za Hrvatsku.
