Ide li Unija svojem kraju?
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 09 Listopad 2024 16:54
Smatram, da će do presudne promjene u političkom sustavu Europe doći po okončanju Rata za Ukrajinu, koji je Europa skupa s Amerikom zapodjenula, podupirala i razjarivala. Vidjet će se, da je „europska kraljica gola“.
Europska unija od svoje je uspostave bila osuđena na propast
Ovaj se osvrt kao i ostali moji noviji osvrti također bavi jednom od bitnih značajki današnjeg svijeta. Osvrt se bavi slabljenjem i propadanjem Europske unije kao usredištene političke tvorevine. Unija je koncem 1993. godine zamijenila Europsku zajednicu, koja je bila slobodan savez ili slobodna zajednica dvanaest suverenih nacionalnih država. Europska unija od svoje je uspostave bila osuđena na propast, jer se od rimskih vremena do 1993. godine Europom nije upravljalo iz jednog mjesta, jer se njom iz jednog mjesta nije moglo upravljati i to zato što su Europu sastavljali zreli povijesni narodi.
Odluka o prekrajanju Europske zajednice u Europsku uniju donesena je neposredno poslije razdruženja Sovjetskog Saveza na Božić 1991. godine. To je bila odluka „vladine konferencije“ održane u Maastrichtu već u veljači 1992. godine. Tada je umove američkih neokonzervativaca skupno spopala zamisao o uništenju Ruske Federacije i o njezinu komadanju u preprodavljive nekretnine kao da u Rusiji ne postoji drevni ruski narod, kojemu je Rusija domovina i hraniteljica.
Bilo je smišljeno, da Europska unija i Atlantski savez postanu sredstvima zaposjedanja cijele Istočne Europe, kako bi vojska NATO-a izbila na ruske granice. Pristup svake istočne zemlje Europskoj uniji bio je uvjetovan njezinim prethodnim pristupom Atlantskom savezu. Tako je Unija postala sluškinjom NATO-a. Zanimljivo je to, da je upravo 1992. godine Francis Fukuyama objavio knjigu Kraj povijesti i posljednji čovjek (End of History and the Last Man), u kojoj se veseli ujednačivanju životnih prostora pod navalom svjetskog kapitala i posljedično nestanku povijesnih naroda.
Ipak, povijest nije povijest zemljopisnih prostora, nego upravo povijest naroda, koji na zemljopisnom prostoru izgrađuju i dograđuju svoj životni prostor. Narode se ne može ujednačiti. Narodi imaju svoju osobitost. Narodi su jedina prava nevolja kapitala. Nevolja Amerike nije silan napredak Kine, nego veliki zamah kineskog naroda.
Europska ekonomska zajednica (EEZ) nastala je iz prijeke potrebe naroda Europe, da prestanu međusobno ratovati i da među sobom uspostave tako tijesnu suradnju, da njihovim političarima ne padne na um da svoje narode gurnu u novi rat, koji bi mogao biti i nuklearni. Povezivanje Europe u cjelinu je izvorna europska zamisao, koju je 9. svibnja 1950. godine javno iznio francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman (1886.-1963.). Ministar Schuman je brzo odgovorio jer je Savezna Republika Njemačka utemeljena kao samostalna država 23. svibnja 1949. godine.
U opreci s takvim nastankom EEZ, Europska unija je nakazan umetak među europske narode. Unija je u sebi imala sjeme propasti otkad se zamisao o Uniji zametnula u umovima američkih neokonzervativaca. To se sjeme razvilo u nametnika, koji izjeda i ispija europske narode.
Dvanaest članica Zajednice bilo je namamljeno da krepko podupru preobrazbu svoje zajednice naroda u Uniju. Unija je pod geslom „sve tješnje integracije“ ili ucjelovljenja počela jediničnim zemljama nametati svoju politiku ili, pravo rečeno, američku politiku. Poznati su primjeri „briselskog“ dovođenja u Italiju za premijera Marija Montija (2011.-2013.) umjesto Silvija Berlusconija i Marija Draghija (2021.-2022.) umjesto Giuseppea Contija.
Poslije izbora u Austriji 29. rujna ove godine Europska unija ne želi da savezni kancelar bude „krajnji desničar“ Herbert Kickl, predsjednik slobodnih demokrata, koji je uz visoku izlaznost od 77 %. osvojio 30 % glasova, a broj sjedala u Parlamentu povećao od dosadašnjeg 31 sjedala na 57 sjedala. Dosad je Austrijom vladala crno-zelena koalicija. Crni, narodnjaci su izgubili 20 sjedala u Parlamentu i spali na 51 sjedalo, a njihovi dosadašnji ortaci, zeleni, izgubili su 10 sjedala. Koalicija je izgubila 30 sjedala i ne može nastaviti vladati. Bruxelles želi da novu vladu sastave narodnjaci i socijaldemokrati koji su zadržali svoje 41 sjedalo. Ta koalicija bi imala najmanju moguću većinu – jedna sjedalo. Predsjednik narodnjaka Karl Nehammer, koji je potučen do nogu, kaže da Kickl ne smije postati savezni kancelar.
Po navedenim primjerima biranja premijera, ispada da Europska unija ne dopušta jedinačnim članicama da vode nacionalnu politiku. Sva europska politika mora dolaziti iz Bruxellesa. Glavne značajke briselske politike su: (1) nametanje briselske odnosno američke politike članicama i narodima Unije; (2) slobodno useljavanje u Uniju; (3) potpuno odbacivanje i žestoko kažnjavanje Rusije; (4) bjesomučno vođenje rata protiv Rusije u Ukrajini; (5) zapodijevanje gospodarskog rata protiv Kine; i (6) suzbijanje djelovanja desnih i lijevih „krajnjih stranaka“ diljem Unije.
Posljedice takve politike i geopolitike Bruxellesa su: (1) kočenje ili zaustavljanje prirodnih političkih postupaka, koji se rađaju u Uniji kao odgovor na teško stanje naroda; (2) pružanje potpore useljenicima, posebice novim useljenicima iz Ukrajine; (3) podnošenje golemih izdataka Rata za Ukrajinu; (4) skupoća života, koja ponajviše dolazi od skupoće energenata i smanjenje gospodarstva u zemljama Unije; (5) deindustrijalizacija proizvodnog gospodarstva u Uniji; i (6) zapodijevanje gospodarskog rata protiv Kine, koja je postala najvećom industrijskom i trgovinskom silom svijeta te koja je preuzela svjetsko predvodništvo u unapređenju tehnologije.
Međutim, u posljednje vrijeme mnoge članice Unije javno iznose ozbiljne zamjerke na politiku Unije. Nedavno je španjolski premijer Pedro Sánchez za posjeta Kini izjavio, da će Španjolska snažno utjecati na Bruxelles, da ne dođe do gospodarskog rata Unije s Kinom. Eu membersPremijer će se suprotstaviti uvođenju dodatnih i teških trošarina na uvoz kineskih električnih automobila. Ministar gospodarstva Nizozemske Dirk Beljaarts odbio je američki zahtjev, da Nizozemska ne isporučuje Kini strojeve za proizvodnju poluvodiča, tvrdeći da „Nizozemska ima svoje gospodarstvo i da će se za nj brinuti“.
Prema agencijskim vijestima Njemačka udruga poslodavaca će za njemačko gospodarstvo „tražiti pomoć Kine“. Koncem rujna ove godine zamjenik njemačkog saveznog kancelara i ministar gospodarstva Robert Habeck, koji predvodi njemačke Zelene izjavio je, da neće dopustiti nastavak gospodarskog rata Unije protiv Kine. Spomenute izjave izabranih nacionalnih predvodnika u Uniji pokazuju, da će i uvriježene političke stranke Europe pod pritiskom novih stranaka i raspoloženja glasača tražiti napuštanje „američke“ politike Unije.
Ukupno gledano, u politici Europske unije nema mjesta brizi za njezine narode. Europske narode rastresaju i podrivaju useljenici, koji u Europi stvaraju svoje životne zajednice. Europski narodi su zapušteni, iako bi politika trebala obavljati posao za narod. Kapitalisti smatraju, da su im narodi prirodni neprijatelji, jer trajanje naroda počiva ne zajedništvu, a kapitalu odgovara raspršenost pučanstva. Stoga se postavlja pitanje: „Zašto se u Europi održavaju nacionalni izbori, zašto postoje nacionalni parlamenti i zašto ti parlamenti potvrđuju vlade, ako Europsko povjerenstvo vodi američku politiku i geopolitiku?“ Europsko povjerenstvo, zauzvrat, na vlast u Bruxellesu dovodi Amerika. To je razlog propadanju europskog gospodarstva, slabljenju Europske unije, brzom smanjivanju važnosti Europske unije u svjetskoj politici i općem tehnološkom zaostajanju Europe.
Ipak, u europskim narodima se događaju ozbiljne političke promjene. Budući da su zbog politike Unije najviše stradali europski narodi, u članicama Unije se utemeljuju narodnjačke ili populističke političke stranke, kojima je svrha ohrabriti, pokrenuti i obnoviti europske narode. Riječ „populizam“ uzimam potvrdno, iako su kapitalistički mediji tu riječ nastojali ocrniti.
Prvi populistički pokret javio se je u carskoj Rusiji koncem šezdesetih godina devetnaestog stoljeća, u vrijeme velike preobrazbe ruskog političkog sustava, koju je provodio car Aleksandar II (1855.-1881.), koji je usredištenoj carskoj vlasti dodao područnu samoupravu, zemstva, i koji je počeo uspostavljati široku željezničku mrežu u Rusiji. Pripadnike pokreta nazivali su narodnicima (narodnjiki), a pokret narodnjičestvom. Narodnjačkom pokretu pripadao je i Lav Tolstoj (1828.-1910.).
Suvremeni europski populisti ili narodnjaci su u sukobu kapitala i naroda stali na stranu naroda, u opreci s Europskom unijom, koja je stala na stranu kapitala. Opreka naroda i kapitala je najdublji i presudan prijepor u kapitalizmu, ali i u sadašnjem svijetu. Suvremeni populisti ili narodnjaci ne žele, da privatni kapital i nadalje gospodari narodima, umjesto da narodi zavladaju skupnim kapitalom. Tu zadaću mogu obaviti nacionalne države pa populisti žele osvojiti vlast u nacionalnim državama.
Umor Europske unije te neumjesnost i dotrajalost njezine politike dobro pokazuju izbori u članicama Unije, koji su održani u nekoliko minulih godina. Dva su glavna rezultata održanih izbora: prvo, tekuće nacionalne vlade gube izbore (Nizozemska, Italija, Britanija, Slovačka, Austrija i druge), i drugo, na izborima sve bolje prolaze krajnje stranke, obično desne (Nacionalno okupljanje u Francuskoj, Braća Italije, Slobodarska stranka u Austriji, Slobodarska stranka (Partij voor de Vrijheid – PVV) u Nizozemskoj, AfD i BSW (Bewegung Sahra Wagenknecht) u Njemačkoj i druge stranke drugdje. [U rujnu ove godine na pokrajinskim izborima u Češkoj pobijedila je stranka ANO („Da“), desna populistička stranka Andreja Babiša, koji je bio premijer od 1917. do 2021. godine. Stranka je pobijedila u 10 od 13 čeških pokrajina.]
Po meni, Europskoj uniji urođena je iznimna kratkovječnost. Mnogi politolozi su predviđali i raniji slom Unije. Ja bih radije govorio o preobrazbi političkog sustava Unije, koja bi Uniju ponovo prevratila u zajednicu država, koje bi čuvale svoju samostalnost i u zajednicu naroda, koji bi obnovili suverenost. Preobrazba političkog sustava Europe potrebna je za vođenje nove europske politike, koja bi brigu za nakupljanje kapitala i za njegovu usredotočenost u SAD zamijenila staranjem za europske narode. [Herbert Kickl je na svoje izborne oglase ispisivao riječi: „Ja sam vaše oruđe.“ (Ich bin euer Werkzeug).]
Smatram, da će do presudne promjene u političkom sustavu Europe doći po okončanju Rata za Ukrajinu, koji je Europa skupa s Amerikom zapodjenula, podupirala i razjarivala. Vidjet će se, da je „europska kraljica gola“. Kad Rat za Ukrajinu prestane doći će do pretresa političkih nakana Europe od vremena razdruženja Sovjetskog Saveza. U tom će pretresu Europi sinuti prava istina, koja će donijeti novi politički sustav, novu politiku i geopolitiku, novi skupni napor europskih naroda i svakako novu Europu.
Europa je u prošlosti doživjela nebrojene promjene političkih sustava, koje su donosili ratovi. Do Prvoga svjetskog rata u Europi su bile četiri carevine: njemačka, austro-mađarska, ruska i turska. Sve su one koncem rata propale. Osmanska carevina je spala na Republiku Tursku. Od Austro-mađarske su nastale dvije nacionalne države, Austrija i Mađarska, umjetna tvorevina Čehoslovačka, a neki dijelovi carevine pripojeni novoj državi Jugoslaviji. Drugi Reich se srozao na Vajmarsku republiku. Ruska carevina je nestala, ali su Velika oktobarska revolucija i Ruski građanski rat, koji je smislio Zapad spasile Rusiju kao golemu zemlju ruskog naroda, koji je uspostavio komunizam kao dotad neviđen politički sustav.
Poslije sloma Francuske carevine 1815. godine na francuski prijestol vraćena je loza Bourbona, koja je potrajala do revolucijske 1848. godine kad je obnovljena republika i uspostavljena Druga republika. Louis-Napoléon ili Napoléon III, koji je bio je nećak Napoléona Bonapartea izabran je 1848. godine za predsjednika Druge republike, 1851. godine izveo je državni udarac, a carem Francuske se je proglasio 1852. godine. Godine 1870. Napoléon III napao je Njemačku, brzo izgubio rat, a francuska je postala Trećom republikom s novim političkim sustavom.
Od 1853. do 1856. godine vodio se Krimski rat, u kojemu su Francuska i Britanija uz pomoć Austro-mađarske potukle Rusiju. Uvjeti mira su bili toliko porazni za Rusiju, da je car Nikola I svisnuo od jada, ali je njegov sin i nasljednik Aleksandar II uklonio postojeći politički sustav i napravio novi. Aleksandar II je ukinuo kmetstvo, stvorio područnu samoupravu, ojačao seoske zemljišne općine i počeo postavljati željezničku mrežu. (Ubrzo poslije Aleksandrova ubojstva napravljena je Prekokaspijska željeznica, koja je povezala Kaspijsko more i Afganistan.)
Što bi Europi mogao donijeti njezin poraz u Ratu za Ukrajinu?
Prvo bi bilo uviđanje, da je od 1993. godine umjesto daljnjeg napretka Europe došlo do njezina slabljenja i istinskog propadanja. Europski narodi krivnju za to trebaju javno i nedvojbeno pripisati zamjeni Europske zajednice Europskom unijom, pod kojom je uspostavljen nakazan jedinstveni (ne jedincati), usredotočeni politički sustav, koji je bio i ostao neprimjeren među zrelim europskim narodima. Posljedično, europski narodi trebaju postaviti novi politički sustav, u kojemu će oni moći ostvariti životni zamah, koji bi im nosio napredak. Narodi Europe moraju biti slobodni.
Drugo, europski narodi se moraju brzo oporavljati od teških posljedica bolesnog stanja, u kojemu su predugo bili cijelog prebivanja u čudovišnoj američkoj tvorevini zvanoj Europska unija.
Treće, europski narodi moraju smišljati i skupno provoditi vlastitu politiku, bez obzira na potrebe, želje i prohtjeve američke politike, koja je u vrijeme propadanja Europe upropastila i američku državu i američko pučanstvo.
Četvrto, europski narodi, koji još uvijek robuju Uniji i služe Americi trebaju prigrliti ruski narod kao europski narod, posebice ako se uvaži to, da je ruska država bila pomirljiva prema Europskoj uniji i čak susretljiva Uniji dok nije Rusima postalo jasno, da Amerika putem Atlantskog saveza nastoji zavladati Rusijom. Sjedište Atlantskog saveza treba premjestiti iz Bruxellesa, možda u Pentagon, a najbolje bi bilo NATO raspustiti, jer služi samo kao uređaj AI za izricanje prijetnji. Usto, Rusija bi Europi poslužila kao izvrsna spona s Azijom, koja je postala svjetskim industrijskim pogonom i tehnološkim rasadnikom.
Peto, budući da su svjetsko poslovanje i vrsta Homo sapiens postali globalizirani, Europa koja je rodila Ameriku mora prerezati „pupčanu vrpcu“, koja je veže uz Ameriku, koja se je poslije Drugoga svjetskog rata prema Europi držala kao hegemon ili kao okupacijska sila. Europski narodi trebaju pojedinačno i skupno uspostavljati suradnju s ostalim narodima svijeta i s njihovim poslovnim udrugama. Europu od Afrike dijeli samo Sredozemno more pa je Afrika za Europu prirodna ortakinja u području poslovanja, financijskih ulaganja, tehnološke suradnje i obrazovanja. Europa ima dobar zemljopisni položaj.
Šesto, europski narodi se moraju hitno ponovo industrijalizirati. Europa je iskoristila svoje prirodne izvore, a usluge su dobrim dijelom mjesne pa ih je teško izvoziti. Nekad su financijske usluge bile izvozna dobra, ali otkad je financijsko poslovanje svijeta umreženo, sahnu i nekad važna financijska središta kao što su London, Frankfurt, New York, Tokyo i Hong Kong.
U novoj Europi bit će presudno važno, da se nove europske vlasti – kakvegod one budu – brinu za svoje narode te da im jamče suverenost, pružaju zaštitu i namiču blagostanje. U staroj, dosadašnjoj Europi najgore su prošli njezini narodi. Nebriga za narod izvire iz Amerike, koja nema narod i koja nikad nije željela imati narod. Europu, ipak, čine narodi.
