Jonjić: Nema više fizičkih likvidacija, sad su popularne duhovne, moralne i materijalne egzekucije

Pin It

Tomislav Jonjić: Odlučio sam se kandidirati za predsjednika Republike  Hrvatske – Dugopolje Portal

Teškoće jesam očekivao, ali ono na što sam stvarno naišao prelazi granice razuma i ljudskosti. Plasiraju se najpodmuklije laži o meni i članovima moje obitelji, a pod određenim je pritiscima i moj odvjetnički ured. To su, dakle, dosezi naše slobode i demokracije – nema više fizičkih likvidacija, sad su popularne duhovne, moralne i materijalne egzekucije. 

Danas je točno šest mjeseci od najave moje predsjedničke kandidature u Hrvatskom tjedniku. Na HTV-u sam u tih šest mjeseci bio jednom (kraće od jedne minute!), na ostalim televizijama s nacionalnom koncesijom nisam dobio ni sekunde. Neki od najjačih digitalnih medija nisu me još ni spomenuli, a zbog blokada, sabotaža i lažnih prijava ograničen mi je pristup društvenim mrežama. 

Osim toga, ignorira se javna potpora koju sam dobio od stotina hrvatskih uglednika (akademika, književnika, novinara, sveučilišnih nastavnika, bivših ministara i podpredsjednika vlade, visokih vojnih časnika, glazbenika, odvjetnika itd.), ignorira se i činjenica da sam u akademskom i znanstvenom smislu ispred svih protukandidata – pa i onih koji su za takav rad plaćeni.

Teškoće jesam očekivao, ali ono na što sam stvarno naišao prelazi granice razuma i ljudskosti. Plasiraju se najpodmuklije laži o meni i članovima moje obitelji, a pod određenim je pritiscima i moj odvjetnički ured. To su, dakle, dosezi naše slobode i demokracije – nema više fizičkih likvidacija, sad su popularne duhovne, moralne i materijalne egzekucije. No, ne bojte se i ne nasjedajte na udbaške metode; nisam bio polaznik vojne škole, nisu me nagrađivale ni jugoslavenske ni neojugoslavenske vlasti, nisam ubio ni Radića ni Kennedyja! Imam čistu savjest, ne bojim se, i spreman sam javno se konfrontirati i s političkim suparnicima i s onima koji me kleveću. 

U jednu ruku sam ponosan što me se boje i što sam u ovoj državi, kao i većina hrvatskog naroda, građanin drugog reda. S druge strane, ako želimo imati budućnost, moramo se trgnuti. Programsko okupljanje, sučeljavanje ideja i vizija, razvoj nacionalne, građanske i demokratske svijesti – to je ono što nudim i zagovaram, a to očito smeta i korumpiranim „elitama“, i nekima na tzv. desnici kojima je džep uvijek ispred Hrvatske.