Tko gura seksualni preodgoj? Veza između Jurin i Štulhofera je pedofil Kinsey
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 11 Prosinac 2024 18:03
Psihologinja i seksualna terapeutkinja, Tanja Jurin, koja se zalaže za uvođenje seksualnog preodgoja u vrtiće i škole prema lijevo-liberalnom modelu svoje prve korake u proučavanju seksualnosti duguje Aleksandru Štulhoferu. Seksolog Štulhofer je bio stipendist Instituta Kinsey kojega je osnovao pedofil i otac moderne seksologije Alfred Kinsey.
Jedan je od autora Jovanovićevog kontraverznog seksualnog odgoja, prepunog Kinseyevog učenja, a kojega je Ustavni sud proglasio neustavnim te na taj način izbacio iz škola.
Štulhofer je inače i bliski suradnik trojice pedofila Thea Sandforta, Verna Bullougha i Erwina Haeberlea. Predstojnik je Katedre za seksologiju odsjeka za socijologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Dobitnik je i ovogodišnje nagrade Alfred C. Kinsey Distinguished Researcher Award, koju dodjeljuje The Kinsey Institute.
Jedna od ideja koja veže Štulhofera i Tanju Jurin je Kinsleyeva teza da su djeca seksualna bića od rođenja. Jurin u svojim predavanjima također ističe i da čovjekov seksualni razvoj počinje od prenatalne dobi.
Tko je utjecao na Aleksandra Štuholfera i Tanju Jurin
Druga stvar koja veže Štuholfera i Tanju Jurin je njihov odnos prema pedofiliji. Jurin u svojim predavanjima ističe kako je tek riječ o neobičnoj seksualnosti. Prema njezinim predavanjima stječe se dojam kao da pedofilija postaje problem tek onda kada su djeca fizički napadnuta. Sve nas ovo dovodi u svezu s učenjem Alfreda Kinseya.
Seksualni preodgoj SDP-ovog Željka Jovanovića (”Odgovorno spolno ponašanje i rodna ravnopravnost”), čiji autor je, uz Dubravka Lepušića i Amira Hodžića i Aleksandar Šulhofer, povezan je s učenjem Alfreda Kinseya. Alfred Kinsley je došao do teze da su djeca seksualna bića od rođenja tako što je poticao i plaćao pedofile da seksualno zlostavljaju dojenčad i djecu.
Dao im je upute kako da bilježe ponašanje djece za vrijeme zlostavljanja. U svojoj knjizi objavio je tablicu u kojoj se navodi kako je, primjerice, dječak od četiri godine doživio 26 orgazama unutar 24 sata. Kao dokaz za ”orgazme” Kinsey navodi da dijete plače, vrišti, doživljava konvulzije, odguruje zlostavljača, ponekad pada i u nesvijest.
Osim što normalizira pedofiliju Alfred Kinsey se smatra i pretečom rodne teorije. Godine 1947. Kinsey je osnovao Institut za istraživanje seksualnosti, danas Kinseyev institut za istraživanje seksualnosti, rodnih pitanja i reprodukcije.
Američka znanstvenica dr. Judith Ann Reisman upozorila je da je dr. Aleksandar Štulhofer predstavnik Kinseyeva instituta u Hrvatskoj. Britanski istraživački novinar, filmski redatelj i dugogodišnji borac protiv pedofilije Timothy Tate optužio je Štulhofera da je ”bliski suradnik trojice pedofila Thea Sandforta, Verna Bullougha i Erwina Haeberlea” koje je navodno osobno pozvao u Hrvatsku kako bi raspravljali o seksualnoj politici.
Judith Reisman je razotkrila da se iza spolnog preodgoja krije rana seksualizacija djece
Američka znanstvenica dr. Judith Ann Reisman u svojem se radu usredotočila na pandemiju pornografije, njezin utjecaj na muškarce, žene i djecu te na djelo dr. Alfreda Kinseyja i njegova seksološka istraživanja. Reisman je kroz svoj dugogodišnji rad upozoravala na štetnost seksualnog preodgoja i rane seksualizacije djece. Posjetila je Hrvatsku 2013. i 2014. godine gdje je održala niz predavanja i javnih nastupa, kako bi objasnila roditeljima djece koje se sve opasnosti kriju pod pojmom ”spolni odgoj”. Zbog svojih predavanja bila je izložena medijskom linču.
”Djeci treba dopustiti da budu djeca, a ne da prerano postanu seksualno aktivna. Spolni odgoj nije prilagođen mozgu male djece jer djeca nisu sposobna kritički razmišljati. Pogotovo ona djeca od 5, 6 ili 13 godina, stoga se u tom spolnom odgoju radi na hiperseksualizaciji mladih”, kazala je Reisman.
U znanstvenom radu posvetila se istraživanju kako pornografske slike mijenjaju kemijsku strukturu ljudskog mozga i to na čovjekovu štetu. U knjizi ”Seksualna sabotaža” pojašnjava da je Kinseyjev glavni cilj bio legitimirati promiskuitet svih mogućih vrsta, tako da on postane raširena i neograničena pojava. Legitimiranje biseksualnosti i homoseksualnosti, kao njegovih osobnih sklonosti, bilo je prirodno sredstvo za postizanje toga cilja.
Štulhofer surađivao sa zagovarateljima legalizacije pedofilije
Osim Reisman i Tatea na Štuholferovu povezanost s pedofilima upozorio je i dr.sc. Matko Marušić.
Ukazao je da je Theo Sandfort otvoreni zagovaratelj legalizacije pedofilije, što se može prepoznati u njegovom znanstvenom radu:(Sandfort T. Constructive questions regarding paedophilia. Paidika: The Journal of Paedophilia. 1988;1(4):28-31).
Nedavno mu zbog zagovaranja pedofilije prekinuta suradnja s Agencijom za skrb o djeci
Prof. Marušić je ukazao i na to da su Štulhoferovi gosti na konferenciji u Dubrovniku 2001. bili ljudi koji sebe nazivaju pedofilima: dr. Theo Sandfort (kao suorganizator), dr. Vern Bullough (kao glavni predavač) i dr. Erwin Haeberele (drugi najvažniji predavač). Štulhofer je u suuredništvu s Theom Sandfortom priredio knjigu Sexuality and Gender in Postcommunist Europe and Russia.
Aleksandar Štulhofer, Gunter Schmidt i Ivan Landripet autori su knjige (2009.) ”Pornografiekonsum in Pubertät und Adoleszenz”. Aleksandar Štulhofer, Vesna Buško i Gunter Schmidt autori su knjige (2010.) ”Adolescent exposure to pornography and relationship intimacy in young adulthood”. U njoj tvrde da, temeljem obavljene online analize, nije nađena nikakva izravna povezanost između izlaganja adolescenata pornografiji i intimnih odnosa mladih odraslih osoba. Aleksandar Štulhofer i Gunter Schmidt godine 2004. u Dubrovniku su vodili seminar ”Basic course in sexual therapy”.
