Mađarsko izvješće: Kako Europska unija iskrivljenim tumačenjem "vladavine prava" napada normalnost i tradicionalni poredak
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 19 Prosinac 2024 10:06
Mađarski institut objavio je izvješće o tome kako EU birokracija sve više krivo tumači tzv. načela sudvladavine prava kako bi se marginalizirali konzervativni trendovi u europskoj politici. Institut Nézőpont (Nézőpont Intézet) objavio je "Izvješće o vladavini prava 2014. - 2019. Stanje vladavine prava u institucijama EU".
Dokument je posvećen pitanju usklađenosti s tzv. načelom vladavine prava, izraženom u čl. 2. Ugovora o Europskoj uniji (TEU), od raznih institucija i tijela Europske unije, poput Europskog parlamenta, Europske komisije, Suda Europske unije i Vijeća Europske unije.
Autori izvješća najprije ukazuju na način odabira sastava Europske komisije koji je po njihovom mišljenju protivan primarnom pravu. Prema normi izraženoj na početku članka 17. stavka 7. UEU-a, „uzimajući u obzir izbore za Europski parlament i nakon provođenja odgovarajućih konzultacija, Europsko vijeće, djelujući kvalificiranom većinom, predlaže Europskom parlamentu kandidata za mjesto predsjednika Povjerenstva. Ovog kandidata bira Europski parlament većinom glasova svojih članova. Stoga bi prema ugovorima kandidata za predsjednika Europske komisije trebalo imenovati Europsko vijeće. U međuvremenu, već duže vrijeme (od 2014.) za izbor predsjednika Europske komisije koristi se postupak, u njemačkom jeziku poznat, kao postupak "glavnog kandidata" (Spitzenkandidat). Prema ovom sustavu, tijekom izborne kampanje za Europski parlament, političke skupine (europske političke stranke) koje sjede u ovom tijelu nominiraju glavne kandidate za mjesto predsjednika Europske komisije. Glavni kandidat političke skupine koja osvoji najviše glasova na izborima za EP bit će, dakle, kvaziautomatski kandidat za novog predsjednika.
Zatim, autori izvješća skreću pozornost na postupno širenje nadležnosti Europskog parlamenta, navodeći kao primjer aktivnosti ovog tijela i promjenu njegovih internih propisa koja se dogodila 2024. godine. Tim je amandmanom EP dobio nadležnosti u dodatnim područjima. Primjer su izmjene uvedene u čl. 156(6), koji se odnosi na razmjenu informacija, eukontakata i uzajamnih olakšica u okviru odnosa Europskog parlamenta s nacionalnim parlamentima. Ovoj je odredbi dodana rečenica koja odborima Europskog parlamenta daje ovlast da "preispituju provedbu zakona i politika Unije". Prema autorima izvješća, gore opisani amandman proširuje opseg nadzora EP-a nad nacionalnim parlamentima, čime se krši ugovorno načelo supsidijarnosti.
Autori se također osvrću na okvir vladavine prava, koji je 2014. uspostavila Europska komisija kao uvod u pokretanje mehanizma iz čl. 7 TEU. (svrha ove odredbe Ugovora je jamčiti usklađenost s vrijednostima EU-a navedenim u članku 2. UEU-a, uključujući, među ostalim, načelo vladavine prava). U izvješću se navodi da su radnje EK-a poduzete u vezi s okvirom vladavine prava u suprotnosti s ugovorima, posebno onima navedenima u čl. 5. UEU-a, načelo prijenosa, prema kojem Europska unija djeluje samo u granicama nadležnosti koje su joj države članice dodijelile ugovorima. Autori izvješća ovdje se, između ostalog, pozivaju na: na stajalište Pravne službe Vijeća EU-a, koje u svom mišljenju iz 2014. ukazuje da „novi okvir EU-a za vladavinu prava kako je predstavljen u priopćenju Komisije nije u skladu s načelom dodjeljivanja, koje uređuje nadležnosti institucija EU. Međutim, države članice mogu se međusobno dogovoriti o sustavu za procjenu funkcioniranja vladavine prava u državama članicama i o mogućim posljedicama koje proizlaze iz takve procjene. Takav eusustav ocjenjivanja koji su dogovorile države članice može omogućiti da određene zadatke obavljaju institucije Unije.” (stavak 28.)
U nastavku izvješća autori dokumenta analiziraju načela djelovanja Suda Europske unije i Vijeća Europske unije. Štoviše, autori također optužuju institucije EU da marginaliziraju desničarske političke skupine prilikom imenovanja na pozicije i funkcije u Europskom parlamentu, koje ne odražavaju rezultate demokratskih izbora i volju birača iz država članica EU. To se izričito naziva diskriminacijom (str. 7-8).
Izvješće je izuzetno važan dokument jer na inovativan način predstavlja temu „vladavine prava“ u kontekstu europskog prava, fokusirajući se na poštivanje vladavine prava od najvažnijih institucija Europske unije: Europskog parlamenta, Europske komisije, Suda Europske unije i Vijeća Europske unije. To je važno jer su se dosad navedena pitanja predstavljala i raspravljala gotovo isključivo u kontekstu optužbi usmjerenih protiv određenih država članica EU-a u vezi s navodnim "kršenjima vladavine prava", napominje Patryk Ignaszczak iz Centra za međunarodno pravo Ordo Iuris.
