Kako su nam Božić čestitali naši predsjednici i gradonačelnik svih Hrvata?
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 27 Prosinac 2024 16:03
Svetkovina je Božića, a danas je prvomučenik sv. Stjepan. Znakovito, ne slučajno, odmah nakon rođenja Isusa Krista, Spasitelja i Otkupitelja svijeta, radosnog događaja za čitavo čovječanstvo, Crkva nas podsjeća da nam je prava i istinska, trajna i vječna domovina ona u zajedništvu s Bogom.
Sv. Stjepan bio je jedan od onih koji je tu „domovinu“ živio i u „dijaspori“, te je u konačnici za nju spremno umro. Svake godine o velikim blagdanima, naši nam „vladari“ upućuju čestitke. Više-manje, ta politička čestitka je vrlo oprezna, neutralna, često suhoparna, pomalo začinjena samohvalom i gotovo uvijek u potpunosti promašena. Analizirajmo kako su nam predsjednici i gradonačelnik Zagreba čestitali Božić.
Pročitao sam čestitke Gordana Jandrokovića, predsjednika Sabora, zatim Zorana Milanovića, predsjednika države, potom Andreja Plenkovića, predsjednika Vlade i Tomislava Tomaševića, nećaka katoličkog svećenika koji je sklopio katolički brak i potpisao sporazum za izgradnju crkve na Savici.
Jandrokovićeva čestitka za Božić – najbolja, ali…
Za početak, moj prvi dojam je kako je Jandroković napisao (ako je sam pisao) najbolju čestitku. Doduše, konkurencija nije nešto oštra. Istaknuo je ime “slavljenika” – Isusa, što mnogi političari zaboravljaju. Gordan Božić prepoznaje i kao svetkovinu, što je još jedan plusić.
Piše član Zoranove obitelji: „U samoj srži svetkovine Isusova rođenja poruke su vjere, ljubavi i nade, mira i obiteljske radosti“. Ovdje je Gordan neprecizan, odnosno oprezan ne bi li rekao nešto „previše“. Naime, koristi se i univerzalnim riječima koje se mogu iskoristiti i u čestitki za Hanuku ili Bajram. Dakle, ovdje Gordan ima veliki minus. Ne zna što je točno Božić i zašto se Bog utjelovio, odnosno izostavio je to dodati u čestitku i time njegova čestitka, iako najbolja, ostavlja gorak okus u ustima.
Nadalje, Gordan kaže: „Jer, upravo je Krist simbol pobjede svjetla nad tamom, onaj koji jača vjeru da će dobro u konačnici nadvladati zlo, koliko god se to ponekad činilo teškim ili neizglednim. Isticati tu poruku osobito je važno za sve one čija se nada danas koleba pod bremenom brige i nedaća“. Krist nije simbol, On je Put, Istina i Život. On jest. Ili kao što bi Krist sam o sebi rekao: „Nitko ne dolazi Ocu osim po meni“. Opet Gordan izbjegava biti konkretan, iako je i sam katolik. Očito mora paziti, jer je prije svega političar?
Milanović i Božić u sve boljim odnosima?
Odmah ću reći, čestitka Zorana Milanovića bolja je od one katolika Andreja Plenkovića. Zoran ili se ozbiljno i iskreno „podesničario“ na Pantovčaku ili mudro poput zmije iz Edenskog vrta narodu servira lažnu sliku o sebi. Otkrit ću vam, iz osobnih izvora kojima vjerujem, Milanović ozbiljno promišlja o vjeri i nije joj zatvorio vrata. Eto, molimo i za to u ovo božićno vrijeme, da su nam svi predsjednici katolici! No tko će znati, Milanović je vješt političar. Nemojte to shvatiti kao kompliment!
U svojoj čestitki, Zoran iskazuje svoje poštovanje prema kršćanskoj tradiciji u Hrvata. Sasvim točno Hrvatsku svrstava u zapadnoeuropski civilizacijski krug. Kada to dolazi od čovjeka kojeg pamtimo kao premijera „kukuriku“ koalicije, možemo mu dati jedan veliki plus. Podsjećam, konkurencija nije naročito žestoka.
Gordanov član obitelji posebno čestita Božić Hrvatima u BiH. Ljevica se inače grozi te „opasne“ skupine. Međutim, to sada nije tema, ali s političke strane Milanović zaslužuje mali plusić.
Potom, predsjednik RH piše: „Slavljenje Božića daje nam priliku da pokažemo kako istinski ljubimo bližnjega svoga“. Božić jest prilika za to, no to nije smisao svetkovine koju slavimo. No, ne treba od Milanovića puno očekivati, nije vjernik niti se pričešćuje poput Andreja i Gordana na svim velikim misnim slavljima, i to iz prvih redova.
Plenkovićevo ‘demokršćanstvo’ rezultiralo je lošom božićnom čestitkom
Dolazimo i do čestitke Andreja Plenkovića. I Andrej je poput Gordana katolik. Politički je „demokršćanin“ i to je “religija” kojoj i Andrej i Gordan zaista pripadaju. Problem je samo taj što „demokršćanstvo“ sa kršćanstvom nema nikakve veze. Odnosno, to je prazan pojam. Floskula. Jednom prilikom, kao srednjoškolac, iz usta jednog pokojnog biskupa i doktora teologije čuo sam kako je demokršćanstvo zapravo demoNkršćanstvo. Sapienti sat, reklo bi se.
Za razliku od Jandrokovića i Milanovića, Plenković se odlučio na kratku čestitku sa svim „potrebnim informacijama“. Inače, Plenković ima potrebu ili talenat, kako god hoćete, u svojim nastupima i pisanoj riječi biti neizmjerno dosadan i nezanimljiv. Poput izvještaja HAK-a o stanju na cestama, recimo. Jednostavno nema strasti niti retoričkih vještina koje bi potaknule mase. Upravo zato ga je Milanović i pobijedio u onoj bitci pogrdnih naziva i dječačkog dobacivanja.
Njegova čestitka kao da je prepisana iz unaprijed tiskanih i što jednostavnijih čestitki koje se prodaju po trgovina. Evo što je napisao: „uime Vlade i osobno od srca vam želim sretan Božić – blagdan mira i nade duboko ukorijenjen u tradiciju i običaje hrvatskog naroda. Neka vama i vašim obiteljima donese obilje radosti, ljubavi, uzajamnog poštovanja i razumijevanja“.
Katolik Plenković zaboravio je spomenuti i ime slavljenika – Isusa
Potom, nije mogao izdržati, već u sljedećoj rečenici Plenković se prisjeća „svega što smo učinili u proteklom razdoblju“. Najradije bi se i u božićnoj čestitki pohvalio svojim postignućima. Ukratko, Plenković se dotiče neke kršćanske solidarnosti i u prvi plan ističe međusobno pomaganje i zalaganje za bolje društvo. Ničega pretjerano duhovnog u čestitki nema. Ona se može iskoristiti i za čestitanje Hanuke i Bajrama, naravno, zamjenom ključne riječi – Božić.
Katolik Plenković zaboravio je spomenuti i ime slavljenika – Isusa. O pravom smislu Božića, očekivano, nije ništa rekao. Politički milje kojem pripada izrazito štuje političku korektnost, stoga si nikako ne smije dopustiti da netko vidi kako jednu religiju posebno ističe. On je demokršćanin, kao što smo već rekli. A to podrazumijeva relativizam.
U isto vrijeme, ustanovili smo, Plenković je pobožan katolik koji prima Tijelo Kristovo, a unatoč upozorenjima biskupa uvodi rodnu ideologiju u Hrvatsku. Također, mnogi to zaboravljaju, na snazi je i dalje Zakon o životnom partnerstvu koji je, ako gledamo isključivo s političke strane, direktan udar na demokratsku volju naroda iskazanu na referendumu o braku 2013. godine.
No, pravi i istinski demokršćanin razumije da kao političar može raditi što god hoće, a tek je privatno obvezan ponašati se kao uzoran vjernik.
Tomašević je čestitku ‘obavio’
Na kraju, dotičemo se i čestitke gradonačelnika svih Hrvata – Tomislava Tomaševića. „Želim vam svima sretan Božić i sve najbolje u novoj godini. Nadam se da ćete blagdane provesti u miru, okruženi obitelji i prijateljima“. Spomenuo je i tragediju u OŠ Prečko, a potom je svoju kratku čestitku završio ovako: „Svim Zagrepčanima i Zagrepčankama želim puno ljubavi, mira i zdravlja u 2025. godini“.
Gradonačelnik je čestitku „obavio“. Božić je za njega tek prilika za susret s obitelji, praznik. Ljubite se, volite i budite zdravi. Nema Boga, nema pokajanja, radosti Kristova rođenja, dočekivanja spasenja, ništa od toga…
Dakle, Tomaševićeva je čestitka daleko najgora, ali prije svega ona je izrazito neiskrena. Štoviše, licemjerna. Njegovo političko djelovanje je izrazito antikatoličko i antikršćansko. Čitave godine ne skriva svoj prijezir prema katolicima. Njegovo čestitanje Božića je groteskno i zato što mu je upravo obitelj jedna od glavnih meta. Pod njegovom vlašću financiraju se manifestacije i udruge koje obitelj žele uništiti ili „redefinirati“, što pak znači isto – uništiti.
Zašto uopće čestitati Božić kao jednu od najvećih katoličkih svetkovina ako tu istu svetkovinu iz dubine duše zapravo prezireš? Odnosno, ne prihvaćaš i odbacuješ njezin smisao i svrhu? Gdje je odjednom nestalo i ono naricanje o sekularnosti države? Njegova čestitka je nešto poput situacije u kojoj ubojica dolazi žrtvi na sprovod obitelji izraziti sućut. Ali ne iskreno. Pomalo oštra analogija, ali Tomaševićev mandat je jednostavno takav – duboko antikršćanski. Stoga, čemu uopće čestitka?
Nitko nije pogodio bit svetkovine Božića
Što reći u zaključku? Barem je u čestitki naših vlastodržaca preživjela riječ „Božić“ koja je posljednjih godina na Zapadu postala politički nekorektna jer previše odaje, može uvrijediti one koji Božić ne slave. Lako za one koji ga slave, njih možemo vrijeđati. Slavljenika Isusa spomenuo je samo Gordan. Zoran i Tomislav nisu vjernici, stoga je to i očekivano, no barem se katolik Plenković mogao sjetiti tko se rodio na Božić. U konačnici, nitko nije pogodio bit svetkovine Božića.
A što je bit Božića? Nisam teolog, iako nešto i o tome znam, no da bih bio siguran citirat ću svećenika čiji status na Facebooku možete pročitati ovdje: „Isusov je rođendan, proslavimo ga s njime u euharistijskom zajedništvu po kojem i mi postajemo Tijelo Riječi. Svaki drugi oblik slavlja koji ne uključuje susret s Isusom je promašaj Božića“.
