Vjekoslav Krsnik: Zašto je prešućeno pismo novinara HRT-a o alarmantnom stanju u glavnom javnom mediju

Pin It

HRT, financiran novcem građana, trebao bi biti stup demokracije, izvor vjerodostojnih informacija, promicatelj kulture i pluralizma mišljenja. Nažalost, godinama svjedočimo sustavnom uništavanju njegove temeljne funkcije kroz političke pritiske, financijsku neodgovornost i degradaciju profesionalnih standarda

Uoči televizijskog sučeljavanja na HRT-u osam kandidata na idućim predsjedničkim izborima ogranci Hrvatskog novinarskog društva na Hrvatskoj televiziji i na Hrvatskome radiju uputili su predsjedničkim kandidatima otvoreno pismo u kojemu su ih pozvali da se očituju o nizu problema s kojima su suočeni na Hrvatskoj televiziji i Hrvatskome radiju. Pod naslovom "HRT  mora biti glas građana a ne političkih ili privatnih interesa" u pismu se ukazuje na "alarmantno urušavanje tog javnog medijskog servisa".

"HRT, financiran novcem građana, trebao bi biti stup demokracije, izvor vjerodostojnih informacija, promicatelj kulture i pluralizma mišljenja. Nažalost, godinama svjedočimo sustavnom uništavanju njegove temeljne funkcije kroz političke pritiske, financijsku neodgovornost i degradaciju profesionalnih standarda",Po njihovim riječima, HRT gubi vjerodostojnost kao javni servis, urušava se povjerenje građana u neovisnost medija, profesionalni standardi padaju, ključne emisije informativnog, dokumentarnog i kulturnog sadržaja nestaju iz programa, novinari i drugi profesionalci suočeni su s nesigurnošću, pritiscima i neadekvatnim uvjetima rada. U otvorenom pismu oni stavljaju naglasak na "drastično smanjenje kućne proizvodnje pod izgovorom nedostatka financijskih sredstava, dok milijuni odlaze u privatne džepove" i upozoravaju da će najavljeno smanjenje broja uposlenih za čak 1000 uposlenika dugoročno uništiti vlastitu proizvodnju. 

Posebno su upozorili na pritiske na novinare i uredništvo, politička kadroviranja i cenzuru čime se narušava vjerodostojnost i profesionalizam kuće, a novinari koji se odupiru pritiscima sustavno su marginalizirani ili uklonjeni dok ključne teme ostaju neobrađene. Upozorili su i na opasnu tendenciju komercijalizacije sadržaja  i usmjeravanje javnog novca prema privatnim interesima uključenim u vanjskim produkcijama. Ogranci HND na Hrvatskoj televiziji i Hrvatskome radiju tražili su od predsjedničkih kandidata da se javno očituju o nužnosti hitne uspostave uredničke neovisnosti, osiguranju transparentnog poslovanja raskidu  štetnih ugovora te obvezi stabilnog financiranja HRT-a neovisno o političkim odlukama.. Želili su čuti i njihovo mišljenje o potrebi reforme upravljačkih struktura kako bi se one temeljile na stručnosti, a ne na političkoj podobnosti, zaštiti novinara i profesionalaca uz jačanje zakonske zaštite od političkih i institucionalnih pritisaka, te jačanju kućne proizvodnje programa koja je ključna za očuvanje javnog interesa, kulturnog identiteta i profesionalne kvalitete sadržaja.

Nažalost nitko o predsjedničkih kandidata nije uopće spomenuo to pismo, a kamoli tražio od vodstva HRT-a kao javnog medijskog servisa da se oglasi o tom pismu koje je dokumentirano opisalo alarmantno stanje u nacionalnoj medijskoj kući. I Hrvatska televizija i Hrvatski radio na razne načine već godinama pod političkim nadzorom prije svega SDP-a ali i HDZ-a sustavno krše ne samo Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji nego i Ustav Republike Hrvatske koji u članku 38 izričito kaže da se "jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli" te "slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja", te se "zabranjuje cenzura". Sve to došlo je do izražaja i u pretkampanji predsjedmičkih izbora kad su i HTV i HR sustavno bojkotirali neovisnog kandidata Tomislava Jonjića dajući prednost nekima koji nisu uspjeli skupiti ni potrebnih 10.000 potpisa. Svakako je u najmanju ruku čudno da ni jedan od predsjedničkih kandidata  ili kandidatkinja nije u sučeljavanju na pravom mjestu spomenuo to pismo. 

Ono je utoliko značajno, jer je ono što je široj javnosti već odavno poznato prvi put o ozbiljnim problemima s kojima je suočena nacionalna  javna televizijska i radijska kuća progovorila profesionalna struka same kuće. Znakovito je da to pismo nije podržalo Hrvatsko novinarsko društvo koje je pod kontrolom mentalnih Jugoslavena, ali nije naišlo ni na veću reakciju ostalih tiskovnih i elektronskih medija. Iluzorno je očekivati da se o tom pismu izjasni nadležna ministrica medija Nina Obuljen Koržinek koja nije učinila ništa da se alarmantno stanje na hrvatskoj televiziji i radiju stavi na dnevni red, nego dapače svojim nedjelovanjem samo potpomaže takvo stanje. Najveća vrijednost ovog pisma je u samoj činjenici da je otpor takvom višegodišnjem urušavanju nacionalne televizijsko radijske medijske kuće došao iznutra bez obzira što to u pravom trenutku nisu iskoristili predsjednički kandidati i kandidatkinje. Ako ništa drugo ovo pismo koje korespondira s mišljenjem šire javnosti o HRT.u moglo bi biti okidač da se u nacionalnoj medijskoj kući konačno počne raščišćavati godinama nagomilano političko i korupcijsko blato.   

Vjekoslav Krsnik