Lista Plenkovićevih ljevičarenja: Istanbulska, SDSS, korupcijske afere, Primorac…

Pin It

Neprijeporno najjača stranka u RH u razdoblju od samostalnosti do danas, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), proživljava najteže trenutke u posljednjih nekoliko godina. Nakon dvije uvjerljive pobjede na parlamentarnim i europskim izborima ta je stranka na netom završenim predsjedničkim izborima doživjela bolno prizemljenje.

Njezin kandidat Dragan Primorac ponižen je u drugom krugu, a da stvar po HDZ bude još bolnija, pobijedio ga je Zoran Milanović, njihov višegodišnji zakleti neprijatelj. Dragan Primorac, ma koliko mu to bilo teško priznati, pogreška je predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića. I nije jedina u njegovih punih osam godina suverene vladavine u stranci i državi. “Prišiti” mu se mogu još mnoga pogrešna kadroviranja, kako u Vladi tako i u izbornim utakmicama, politike koje su sve samo ne demokršćanske i suverenističke, ali i razne korupcijske afere kojima je zasad bio samo okrznut.

Debakl Primorca posljednja u nizu poruka birača

Nakon pet godina Milanovićevog predsjedničkog mandata, HDZ je, barem deklarativno, nastojao učiniti sve ne bi li spriječio njegov reizbor.

Tresla se brda, rodio se – Dragan Primorac, reklo bi se.

Primorac je u drugom krugu jedva uspio prebaciti 25%. I, kako god to PR-ovski iz HDZ-a htjeli zakamuflirati – to je rezultatski debakl. Tim se rezultatom Primorac upisao u povijest kao kandidat koji je u drugom krugu poražen najvećom razlikom otkad se u RH provode predsjednički izbori. Posredno, poražen je i Andrej Plenković koji je predložio, ili u najgorem slučaju samo amenovao, kandidaturu Dragana Primorca.

Slučaj “Primorac” nije jedini rezultatski posrtaj u Plenkovićevoj eri u HDZ-u. Birači svakih nekoliko godina Plenkoviću i HDZ-u pošalju poruku da su ipak pretjerali u nasilnoj vrijednosnoj transformaciji stranke.

Sudbinu sličnu Primorčevoj doživjeli su još neki kandidati HDZ-a posljednjih godina. A zajedničke su im karakteristike bile politička bezličnost i centristička profilacija.

Sjetimo se samo Drage Prgometa i njegovih osvojenih 5,6% na izborima za gradonačelnika Zagreba i Karla Resslera koji je predvodeći stranačku listu za Europski parlament 2019. favorizirani HDZ rezultatski izravnao s nikad lošijim SDP-om…

Anonimni ministri

Baš kao što je Primorca nametnuo kao kandidata za predsjednika države, tako Plenković već godinama saborskoj većini i, posredno, građanima nameće anonimne ministre bez “okusa i mirisa”.

Njegove su Vlade već preko osam godina ‘krasila’ imena poput Nine Obuljen Koržinek, Damira Habijana, Ivana Paladine i Davora Filipovića.

Svima navedenima zajednička je centristička ideološka profilacija i gotovo beznačajan osobni politički rejting. Slikovito rečeno, svi navedeni komotno bi mogli biti i članovi neke lijeve stranke, a protiv Milanovića bi se proveli još gore i od Primorca.

Liberalne vrijednosne politike

Plenkovićevi bezlični ministri savršeno se uklapaju u njegovu koncepciju provođenja liberalno obojenih politika.

Kako drugačije objasniti da je Hrvatska pod vodstvom Andreja Plenkovića i navodno demokršćanskog HDZ-a, uvela Istanbulsku konvenciju i potpisala Marakeški sporazum?

Lista ideoloških grijeha Andreja Plenkovića vrlo je duga, a prišiti mu se mogu i pretjeran uvoz stranih radnika, nedovoljna briga za demografsku obnovu zemlje, inzistiranje na suradnji sa SDSS-om i Miloradom Pupovcem…

Korupcija i Plenkovićevi radari

Osim kadrovskih i ideoloških promašaja HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića niže korupcijske skandale.

U posljednjoj aferi na dužnosti je uhićen ministar zdravstva Vili Beroš, a slična sudbina prije nekoliko godina zadesila je i ministra graditeljstva Darka Horvata.

Plenkovićevo ime u svim tim aferama, od Gabrijele Žalac preko Josipe Rimac do Vilija Beroša, bilo je tek usput spominjano.

Iako možda nije osobno upetljan u prljave rabote svojih suradnika, Plenković je dokazao da mu radari za korupciju ne rade, a to je nažalost jedan od preduvjeta uspješnog obavljanja premijerskog posla.

narod.hr