Ako ne znate što je bilo: Nova generacija je pokazala da je prošlo vrijeme partizana
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 11 Veljača 2025 13:53
Imperija uzvraća udarac, ili tako nekako, naziv je nekog starog filma. Zašto spominjem taj film? Pa zato jer smo jedan takav upravo odgledali. Srebro rukometaša, Thompson na trgu i dva puta pjeva neslužbenu himnu "Ako ne znaš šta je bilo"….
Bila je to opet jednom športska euforija i jedinstvo Hrvata u isto vrijeme… Ali sporadično se javljaju nezadovoljni. Naravno, tko bi drugi nego naši već dobro poznati jugofili i orjunaši. Evo jednog podnaslova u Večernjaku: "Hrvati u domoljubnom transu unatoč aferama i činjenici da smo prvaci europske inflacije". Zar bi, da nismo slavili naše pobjednike, inflacija bila manja? Ljupke su to poruke naših jugo-zombija. Međutim, psi laju, a karavana prolazi.
Milorad Pupovac kaže: "Ne možemo se naviknuti na suživot s ustaškim nasljeđem". Jedva se privikao na četničko nasljeđe, pa mu je valjda previše i na hrvatsko domoljublje. Već dan nakon slavlja iz skoro osamdesetak naših škola diljem Hrvatske stigle su odmah dojave o podmetnutom eksplozivu. Policija je imala posla cijeli dan kako bi utvrdila da su lažne. Ipak, cilj je postignut, strah roditelja i djece je potaknut. Znaju mrzitelji Hrvatske gdje smo najranjiviji – na djecu. Sumnjam da će to ostati izolirani slučaj. Thompson pjeva "Lijepa li si…" i tako provocira progresivne elite.
Kad je čuo da su ga proglasili fosilom, okamenio se…
Jakov Sedlar, poznat je po tome da voli snimati "nezgodne" filmove. Neki dan je predstavio u "Cinestaru" u Zagrebu zanimljiv dokumentarni film o slučaju "vojnog logora Lora" koji je svojedobno uzburkao strasti splitskih orjunaša. "Znatiželjni" Sedlar pokazao nam je kako je izgledao taj navodni "vojni logor" u kojem se mučilo naše JNA prijatelje, rezerviste i okupatore. Oni su porušili, popalili i poubijali stanovništvo na gotovo jednoj trećini Hrvatske (Vukovar, Ovčara, Škabrnja, Dubrovnik, Šibenik, Zadar…), a mi neke od njih "zarobili" i pripremili za njih "vojni logor" u koji smo ih poslagali k'o sardine. Drug koji je sve to započeo bio je Mladen Bajić o čemu se u filmu predočava njegova pisana naredba.
'Zloglasni' logor od 24 kvadratna metra
Međutim, nakon Oluje taj isti, naš Mladen Bajić, napisao je optužnicu prema kojoj su oni koji su bili čuvari u tom vojnom "logoru" Lora postali ratni zločinci tako da dvojica još danas sjede u Lepoglavi. Sedlar je kamerom obišao "vojni logor" pa je vidljivo da se tzv. "logor" sastojao od četiri sobička, svaki od šest kvadratnih metara. Znači čitav taj navodni zloglasni "vojni logor", za kojeg su srpski mediji i politika tvrdili kako je držao oko 7000 ljudi, u stvarnosti je imao je 24 kvadratna metara. Zatim slijedi naša uobičajena pravosudna senzacija. Prvi prvostupanjski sudac pok. Lozina i cijelo njegovo vijeće su jednoglasno, nakon duge i temeljite rasprave i ocjene svih dostupnih dokaza, oslobodili optužene Hrvate za navodni ratni zločin u Lori.
Kako se to nije svidjelo tadašnjoj politici, presuda je ukinuta povodom Bajićeve žalbe i predmet vraćen drugom sudskom vijeću koje je odradilo posao onako kako je politika naredila. Tako smo, zaslugom Sedlara, dobili još jedan povijesni dokument koji demaskira laži kojima se nastoji diskreditirati Domovinski rat. Naravno, nezadovoljna je orjuna i domaći izdajice. Thompson na Trgu bana Jelačića i demaskiranje navodnog "logora" Lora pokazalo se preteškim za želuce naših jugovića. Kažu u Hrvatskom tjedniku da su "rukometaši i Thompson na čistac izbacili najveće mrzitelje Hrvatske". Znamo mi njih već odavno jer su im otvoreni svi mediji, smiju nekažnjeno pljuvati po Hrvatskoj u ime neke apstraktne demokracije i tolerancije, a svaki pokušaj da se razotkriju njihove laži i povijesne krivotvorine nazivaju "revizionizmom". Tko je sad na pravoj strani povijesti? Zoran Pusić ili Ivica Marijačić…
Kad svedemo naše orjunaše na normalnu veličinu, jedva će se vidjeti.
Ivica Ivanišević je svima već dobro poznati jugoslavenčina iz Slobodne Dalmacije. Sad se, k'o fol, silno zabrinuo za Jonjića pa mu dijeli besplatne orjunaške savjete: "Gdje će Jonjić ako izgubi na izborima za ZG poteštata? Krenut će prema Dravogradu pa dokle stigne". Uredništvo "Slobodanke" je tu "političku bljezgariju" stavilo na naslovnu stranu! Tihomir Dujmović se pita: "Idemo li mi prema građanskom ratu?". Ofucani humor jednog Jugoslavena ne predstavlja "Rubikon". Pokolj u Bleiburgu plasirati kao ocvali humor tek je osobni debakl jednog potomka orjune - i ništa više. To što nijedna novinarska udruga nije na to reagirala govori sve o njima. Hrvatska im je ovih dana na dočeku rukometaša pokazala srednji prst.
Onima koji misle da sve imaju obično im nešto fali…
Opravdavajuća isprika
Tibor Trstenjak rješava enigmu autora teksta "Ako ne znaš šta je bilo". Tibor je direktan pa kaže: "Znamo što je to g*vno radilo… i još neki bukači lišeni talenta i obraza…". Što je radio naš Tibor to nikog ne zanima. Ti "bukači" pokazali su nakon srebrne medalje koliko ih ima da bi se Tibor, Ivanka Mijić i ostali jugofili trebali zabrinuti. Nema više "Po šumama i gorama…". Na redu je nova generacija koja je ovih dana pokazala da je prošlo vrijeme partizana. Jel' tako druže Tibore…?
Rukometaši su svojim uspjesima demaskirali hrvatske institucije. Predsjednik države i predsjednik Vlade ostali su na margini. Pale su samo protokolarne čestitke i ništa više. Nije ni čudo kad nam se predsjednik Vlade ispričavao okorjelom jugofilu Zoranu Pusiću povodom njegovog javnog apela da se zabrani dolazak Thompsona na doček rukometaša. Plenkijev odgovor okorjelom jugofilu sliči na opravdavajuću ispriku. Nisam ja to htio nego Rukometni savez koji je organizator proslave. Svaki autentični hrvatski predsjednik Vlade ignorirao bi lijevog Pusića i njegovo cmizdrenje.
Međutim, Plenki mu je iskazao posebnu pažnju samom činjenicom da mu je javno odgovorio onako pitijevski. Koja smo mi država? Nakon ovog "herojskog" protesta Pusića jugo-nostalgičari se valjda sa sjetom prisjećaju Zoranovog pretka Grge Anđelinovića i njegovih krvavih ruku. Oni, čiju zabranu je ljevičar Pusić tražio od Plenkija, danas bi pomeli Zorana, Grgu i slične, i to u roku odmah. Zato, drugovi, probudite se! Uzalud vam trud svirači, za druge su dunje žute…
Neka pevaljka pod imenom Remi ljuta je na Thompsona jer se kandidirao za "Doru". Moj prijatelj Roman Binder, dobronamjeran k'o što je inače, objavio je slike pevaljke s "tjentišta", digla tri prsta itd. Sad je sve jasno…
"Neka ostane Oltar domovine kao spomen na mrak Tuđmanova doba", uskliknuo je svojedobno Zvonko Mraković, pardon, Zvonko Maković, koji u mržnji spram sveg svetog i svijetlog, tjera m(r)ak na konac…
Ako ne znate šta je bilo, prisjetite se Hrvata koji su godinama ležali u Haagu
Razveselio me elokventni odvjetnik iz Pule Mijo Čulić. Nazvao me zbog nekog predmeta. Nakon toga smo prešli na politiku. Mijo se tako prisjetio svog služenja u JNA. Bio je na otoku Korčuli. Održavala se vojna vježba negdje davne 1975. ili tamo negdje. Bila je organizirana uvijek po istom partizanskom obrascu. Crveni su naši, a plavi neprijatelji. Čulića je dopalo da bude među plavima. Bio je srpanj, plus 40. Vojnici su bili žedni. Čulićevi su molili mještane za malo vode. Odgovor je bio: "Nema vode za fašiste". Korčulani su tada bili stvarno svjesni komunisti. Od tada Mijo nosi u srcu Korčulu…
Sudeći po crnim kronikama vozači nam sve više piju. Toliko da se ne zna tko pije, a tko plaća (kaznu).
Kako mene nikad nitko ne citira, na čemu sam zahvalan, citirat ću ja sam sebe: "Nizozemska je jedna ako ne i jedina zemlja na svijetu gdje je razina mora viša od razine kopna. Time da je Haaški sud ispod (bilo koje) razine".
Zadnji čavao u lijes tog ljevičarskog fol suda zabio je ovih dana Donald Trump. Demaskirajući njegov rad kao politički, a ne pravosudni, učinio je to kao izabrani predsjednik SAD-a i kao glavni financijer toga pseudo suda. Sličan sud je i nama dijelio pravdu i nakon Domovinskog rata.
Ako ne znate što je bilo, prisjetite se Praljka, Gotovine, Markača i ostalih Hrvata koji su godinama ležali u haškom zatvoru. Svi oni koji su na kraju bili oslobođeni nisu imali pravo na tzv. naknadu štete jer su se ljevičarski "sponzori" osigurali od plaćanja odštete za svoje pogrešne optužnice i suđenja. Kad kod nas u Zagorju tužiš i izgubiš sud, plaćaš onome koga si tužio, ali to ne vrijedi za ljevičarsku hoštaplersku internacionalu koja dominira Haagom.
Naime, kad je Hamas upao u Izrael i pobio više od 1200 ljudi na cesti, a odveo 350 taoca, Izrael je reagirao onako kako bi to učinila svaka ozbiljna država na svijetu. Taoce drži već treću godinu. Mnogi su ubijeni, a sad ih, zahvaljujući dogovorenom primirju, pušta na kapaljku. Međunarodni sud pravde u Haagu je, umjesto da podigne optužnice protiv Hamasovih terorista, optužio Netanyahua, izraelskog premijera, i zatražio njegovo uhićenje u svim državama članicama Suda. E, sad je Donald Trump suspendirao pravo svih djelatnika tog suda da dođu u SAD. Znači da više neće putovati na razne tribine i predavanja u Californiju i zgrtati lovu. Čiča miča, gotova je priča.
O čijim interesima bi Trump trebao voditi brigu?
U ovo kratko vrijeme od preuzimanja dužnosti predsjednika, Trump je povukao već nekoliko poteza koji razdiru crijeva ljevičarima ne samo u Americi nego u cijelom svijetu, pa tako, naravno, i kod nas. Stoga nas ne treba nimalo čuditi da se svaki dan u našim mainstream medijima pojavi nekoliko članaka i člančića u kojima bijesni i ogorčeni ljevičarski novinari bljuju vatru na Trumpa. Evo, samo primjera radi, spomenut ću Viktora Ivančića koji tvrdi kako je "Trump biznismen-predator, sajamski ekspert za cjenkanje koji je, spletom okolnosti, postao američki predsjednik". Ili Željko Trkanjec koji pokušava proširiti paniku na desnom spektru vjerujući da "Trump ne pokazuje nikakav interes graditi pakt s desnicom u EU".
I Mirko Galić je razočaran izborom Trumpa jer on navodno "vodi brigu jedino o američkim interesima". Pa o čijim bi trebao? Kineskim, afričkim ili možda našim? O našim interesima trebali bi voditi brigu naši političari. Bar onako zdušno kao što Trump vodi brigu o američkim. Zato je i tako premoćno pobijedio na američkim izborima. Ljevičari to nazvaju nacionalističkim pristupom. Međutim, tek kad svaka država vodi brigu o vlastitim interesima moguće je istinsko i pravedno dogovaranje o onome što nam je svima zajedničko i za što doista vrijedi, ne samo iz političke kurtoazije ili korektnosti, ući u neki zajednički kompromis.
Sve smo rekli otvoreno, a onda su nas zatvorili.
