Prokleti šport, da njega nema, bilo bi lakše pljuvati
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 12 Veljača 2025 16:57
Vrijeme krafna i fašnika, u koje će se odlično uklopiti inauguracija na Pantovčaku ili gdje već, svakako ne na Trgu sv. Marka, koji Zoki izbjegava zbog asocijacija na nesretni njegov premijerski mandat, uključujući osobito slanje specijalne policije na hrvatske branitelje, koji se bili sklonili u crkvu, a policija za njima, te da nije bilo junačnoga fratra, tko zna što bi bilo, pa bi se sada pjevalo Ako ne znaš što je bilo.
Povijest je to, a Zoki navodno od tada doživio prosvjetljenje, možda mu pričali što su sve hrvatski ljudi bez njega učinili u obrani domovine, što ga je malo začudilo, a otkrio je i Hrvate u Herceg Bosni, za koje prije nije čuo. Jako se zbližio s Hrvatskom vojskom, zapovjednike držao u svom uredu, a Hrvatski sabor utjerao u vojarnu. No dobro, ovo zadnje je malo pretjerano, zastupnici su ušli dragovoljno, dragovoljci, na služenje roka od četiri godine. Dabro će ih podučavati.
Glede inauguracije i inauguracija: skromnost jest vrlina, ali ne uvijek. Ako ova bude (pišem u nedjelju) kao ona prva, makar i s nešto više radoznalih, ne će biti dobro. Načelno: bio to Milanović (a što se može) ili tko drugi, riječ je ipak o svečanom činu koji zahtijeva nešto sjaja i doziranoga glamura. Nije to promocija čelnika manje općine, s malo kulena. I nije Tuđman svojedobno želio da inauguraciju prati stanovito blještavilo i dostojnost zbog njega samoga, nego je i izborom mjesta održavanja htio naglasiti poveznicu s povjesnicom, kao predsjednik drevne države Hrvata, čiji kontinuitet nikada u stvari nije prekinut, osim u vrlo kratkom razdoblju diktature Aleksandra Karađorđevića, zanemarivo.
To me vodi prema uglavnom priglupim raspravama oko Tomislava, je li bio kralj ili predsjednik općine, a sve u svezi s 1100. obljetnicom Hrvatskoga Kraljevstva, koja idiotima izaziva dijareju i slične tegobe. Povjesnici se ne mogu složiti. Od Ive Goldsteina, recimo, očekujem tvrdnju da je baš spomenuti Karađorđević bio prvi hrvatski kralj. Od Budaka, to jest Nevena, nisam puno očekivao, ali za divno čudo taj je lik možda i najlogičnije postavio stvari. Naime, napisao otprilike sljedeće: ako su svi poslije Tomislava bili kraljevi, razumno je zaključiti da je on bio prvi.
Dosta o povijesti, ionako sam njome opterećen, pišem roman o 10. stoljeću i sav sam u Klaiću, Šišiću i Macanima, ali me ova naša zbilja dostiže posebno kada moram razmišljati gdje ću što i hoću li kupiti. I tko je kriv za visoke cijene. lovaKada čovjek sluša bisere u lancu, ispada da nitko nije kriv, osim potrošača koji su zbog nerazborito visokih plaća proizveli inflaciju pomamnim trošenjem. Znači, da bi se snizile cijene, treba sniziti plaće, da ljudi ne mogu kupovati i mirna Bosna, što bi rekao moj djed, koji je navodno čuvao Ferdinanda u Sarajevu. Ono što jest nevjerojatno: u svemu ovom šušuru nitko ne spominje Hrvatsku narodnu banku, kao da ne postoji, a čini se da i ne postoji. Je li se guverner pretvorio u guvernantu, ne toliko lanaca, koliko stranih banaka, čiji je prihod enorman i mjeri se u milijardama, koje završavaju u siromašnim zemljama zapadne Europe. Nije se čak dosjetio ni Caritasove sjajne dosjetke da ljudi istresu iz škrabica hrvatske kune, koje se doskora više ne će moći zamijeniti za odurne eure, a tako prikupljen novac promijenjen u eure usmjeri prema sirotinji. Hoće li se narod odazvati, ne znam, valjda hoće. Mnogi će ipak ostaviti barem dvadeset kuna, možda ih uokviriti i staviti pred njih svijeću, kao spomen na izgubljeni monetarni suverenitet, i inače. Slava kuni.
Usporedo, pratim događaje u susjednoj prijateljskoj Srbiji, je li, gdje ne bojkotiraju trgovačke lance nego Vučića, i već se spekulira tko će zasjesti nakon njega i hoće li se taj koji dođe osloboditi iluzije srpskoga sveta. Ne će. Previše je ta blistava ideja ukorijenjena, od Beograda do kafane Kod žirafu vanevropsku zverku u Čačku, do Banje Luke, nije ta misao od jučer, nema onoga u srbijanskom i ne samo srbijanskom političkom životu koji bi od nje odustao i riskirao da bude upucan od svojih. Tako da s te strane možemo biti mirni.
Uostalom, fenomen srpskoga sveta samo je omanja imitacija ruskoga sveta, kojemu se odnedavno otvoreno pridružio i američki svet s despotom Trumpom. Onaj usklik Učinimo Ameriku velikom, ukazuje se sada kao niz zastrašujućih ukrajinateritorijalnih pretenzija, posve u putinovskom stilu, pa se može vjerovati da će ruski i američki predsjednik lako naći zajednički jezik i o svemu se dogovoriti. Glede Ukrajine: pola meni, pola tebi, pola Bagi. No dobro, Rusima samo petina Ukrajine, bit će zadovoljni, s Krimom naravno gdje je i Jalta. Amerima mineralni dio Ukrajine, kao odšteta za oružje. A bit će i sjajnih investicija u razorene ukrajinske gradove, ima Trump zeta građevinca. I veći je to posao od pretvorbe Gaze u turistički raj, turizam i trumpizam nekako slično zvuče. Nije točno da će svi Palestinci morati iz Gaze, ostat će oni koji se već odavno raspadaju pod ruševinama, ali to će riješiti američki i izraelski bageri na humani način. Dotle će se Trump posvetiti povijesnim zahvatima, koji osim Kanade, Grenlanda i ostalih sitnih zemaljskih površina streme i prema nezemaljskim prostranstvima na Mjesecu i osobito na Marsu, gdje također navodno ima rijetkih minerala. Ne će Trump odmah silom na Mars, trgovac je on i to ulični, prvo će ponuditi Marsijancima razumnu cijenu za njihov planet, a tek ako ne pristanu dolaze mješovite američko-izraelske trupe.
Čitam da smo pet do dvanaest, to jest pet minuta do Armagedona. Kada se sve zbroji, imamo dva neuravnotežena cara i veći broj neuravnoteženih kraljeva od kojih se neki nazivaju predsjednicima, pa ovaj planet nema lijepu budućnost. Ljudi to osjećaju, pa su nervozni, anksiozni i svakakvi, najradije bi sve prepustili umjetnoj inteligenciji, možda je ona doista inteligentnija, a nije to ni tako teško. Glede Trumpa, jedini mu je omanji plus odvratnost prema woke ideologiji i političkoj korektnosti, sve ostalo je prilično odvratno. Postoji ili je postojala pa nestala mogućnost da lik samo pušta probne balone, pa tko popuši dobro, tko ne neka mu bude, ima vremena? Ono što je ipak očito: Armagedon počinje kada bude i konačno proglašena smrt međunarodnoga prava, čija je agonija u tijeku. Ujedinjeni narodi na staklenim nogama, masovno se krše ljudska prava i prava naroda, zdravstveni kolaps, pravosuđe pod čekićem. Najdalje je trumpizam (vrlo mu je blizak fašizam i komunizam) otišao uvođenjem sankcija sucima i tužiteljima Međunarodnoga kaznenog suda koji se drznuo optužiti za ratne zločine Donaldove prijatelje Vladimira i Bibija. Podsjećam još jednom: MKS nije onaj ad hoc, politički sud za bivšu Jugoslaviju, nego ugledno tijelo iza kojega stoje potpisi stotina država, gotovo svih osim Rusije, SAD i Izraela, što govori po sebi. Ali stoji potpis Palestine, gdje god bila. Pa je tim potezom Trump izazvao veću buru nego drugim opakim koracima, što će mu se obiti o narančastu glavu. I već jest. Posebno se dignula na noge lagane Europska unija, osim Orbana, Fica i ponešto talijanske predsjednice, stala Unija u obranu ne samo Europe nego i Međunarodnoga kaznenog suda, potpisala peticiju, a peticu je zaslužila i potpisnica Hrvatska, inače suzdržana zemlja. Kada zagalami Grlić Radman, cijeli se svijet trese.
Bauk putinizma i trumpizma kruži Europom i svijetom uopće, a, kao što je rečeno, i bližim svemirom. Usput stvara nove satrape ili potiče stare, te bismo svi mogli završiti u pećinama, osim povlaštenih koji će na Mars. Kinezi već grade ogromnu pećinu, za svaki slučaj.
Hrvati se imaju gdje skloniti, osobito na području kraša i drugdje, malo teže u Slavoniji, ali se i ondje nađu skrovišta, recimo na stjenovitom Kalniku. Nije dobro što u velikim gradovima nema podzemne željeznice, idealne za skrivanje, ali vicedo prve minute Armagedona i to će se riješiti, pogotovu u Zagrebu. Možemo! za lokalne izbore navodno obećava metro s ulazom na Jakuševcu i izlazom na stupiće u Gundulićevoj, jedva čekam.
Sve navedeno nije razlog za strah, a nekmoli paniku. Ne bojte se, kao što reče Ivan Pavao II., citirajući Krista, a župnik u Krašiću Stepinca. Mislimo samo na lijepe stvari, ima ih, priroda se nevoljko budi, žute se resice na lješnjaku, propupale poneke cijene usred prosvjeda, naši su športaši najbolji, iako nemaju gdje športirati, nije u šoldima sve ni u dobrim uvjetima. Još su se u prošlom tjednu vukli repovi dočeka rukometaša. Mi Hrvati! ne vičemo Hrvatska first, nego Hrvatska druga, pa se i srebru veselimo, koje i Gundulić stavlja na prvo mjesto: „Sva srebra, sva zlata...“ Protuhrvatske protuhe iz hrvatskih i inih redova slinile su od bijesa poradi dočeka rukometaša, mrzak im svaki hrvatski uspjeh i svaka proslava, svaki dašak opasnog hrvatskoga zajedništva, takoreći, još s hrvatskim zastavama, još s rukom na srcu, jer rečeni idioti srca nemaju, samo isprani mozak u postjugoslavenskim radionicama. Pa ne govore o toj sjajnoj mladosti, o lijepim djevojkama modno i rukometno osviještenim, nego o „histeriji“, kako sam negdje pročitao, čak o „prokletoj medalji“ i to na televiziji s pretplatom, jest, prokleti šport, da njega nema, bilo bi lakše pljuvati. A budući da ni jedna jedina ustaška ili tzv. ustaška zastava ili grb nisu opaženi, usprkos špiclima za to zaduženim i financiranim, okomili se orjunaši i slične spodobe na – trenera. Ter mu Tačko prigovara da drži ruku na srcu dok se pjeva hrvatska himna. E, Tačko, Tačko, otpao kao točak na Vučićevu automobilu. A neka otpadne i onaj lik koji se okomio na mažoretkinje.
Kažu mi Mak i Tor, koji pročitaju novine prije mene, a ja moram čekati da dođem na red, dakle kažu mi da se pojavila neka družina kontra zlostavljača djece i životinja. Pročitam na kraju i ja, za sada imaju moje oprezne simpatije, pratim. A simpatije bez ograde imam prema Prozoru u koji se stavljaju neželjena djeca, u Mošćeničkoj ulici na Trešnjevci. Bravo časne, pokazale kako se to radi, i nije Hrvatska jedina, ali ima dulju tradiciju od ostalih. Osim toga, Prozor je tik uz kazalište Trešnja, pa kada djeca odrastu eto publike. Kao u pravilu, sada se javlja država, koja u tom smislu ništa nije uradila, pa gunđa, kao što ništa nije učinila (vidi gore) da skupi pobijene kune i od njih dobije kaput za beskućnike.
