Bez dobivanja demografske utakmice dolazi u pitanje opstanak hrvatskog naroda
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 08 Travanj 2025 19:06
Nikada ne treba prestati ponavljati kako je demografija problem koji predstavlja stratešku ugrozu demografojahrvatske budućnosti i da je potrebno na tom području iz korijena mijenjati politike i vrijednosti hrvatskog društva.
Iz tiska nedavno je izišla nova knjiga Tade Jurića „Suvremene migracije i opstanak nacije“ (Školska knjiga, Zagreb, 2025.). Knjiga sadrži pet poglavlja sa sljedećim naslovima: I. dio: Razumijevanje migracija, II. dio: Velike (nezakonite) migracije, III. dio: Hrvatska u emigracijama, IV. dio: Neselektivno useljavanje i integracija migranata, V. dio: (Nova) migracijska, integracijska i demografska politika.
Jurićev je zaključak da „Hrvatska trenutačno nema ni migracijsku strategiju ni strategiju integracije migranata. Uz to, ne postoji ni vizija ni strategija koja bi jasno, sustavno i dugoročno planirala kako uključiti imigrante u hrvatsko društvo s jedne strane, te pripremiti društvo za tektonske promjene s druge strane. Naime, useljavanje kakvom svjedoči Hrvatska najintenzivnije je u cijeloj Europskoj uniji (u relativnom omjeru) te Hrvatska ima najliberalniji pristup useljavanju u cijeloj Europskoj uniji. Netom prije toga prethodilo je najintenzivnije iseljavanje iz jedne članice EU-a“.
Jurić ističe da ne treba olako odbaciti glasove „opominjača“, poput demografa koji tvrde da će Hrvatska za dvadeset godina biti potpuno drugačija zemlja s potpuno drugačijim sastavom stanovništva i čak je moguće da će zbog toga u nekim dijelovima vladati potpuno drugačiji običaji. Zar nam 800 no-go zona, tj. šerijatskih gheta u Francuskoj nije u tom pogledu dovoljna opomena?
Trendovi koji vode u propast
U razgovoru za „Večernji tv“ Jurić je nedavno rekao: da će u Hrvatskoj 2050. godine živjeti 2,1 milijun Hrvata i 2,2 milijuna ljudi iz trećih zemalja. Dodao je da “migracije utječu na demografsku sliku Hrvatske znatno više od prirodnog pada. Dakle, dojam u hrvatskom društvu je da se dogodila nekakva posebna kolektivna panika po pitanju rađanja. trudnicaMeđutim, Hrvatice rađaju podjednako zadnja tri desetljeća. Teza da je naš naša demografska slika ugrožena zbog prirodnog kretanja naprosto nije točna. Rađa se 1,5 djece po fertilnoj ženi u Hrvatskoj, isto kao i devedesetih, tako i danas. Dijagnoza, najčešće kroz javni prostor nije dobro postavljena. Što se uopće dogodilo? Nije prirodni pad. Sigurno da je on dramatičan, ali se ne razlikuje od ostalih zemalja Europske unije. Mi, za razliku od većine zapadnih EU članica, odnosno svih imamo uz prirodni pad i iseljavanje i zapravo je to prvi ključan faktor. Drugi ključan faktor je da više Hrvata iz Bosne i Hercegovine nema koji su popunjavali te demografske praznine“.
Nakon što je Europska unija usisala pola milijuna Hrvata, sada se u Hrvatsku želi do 2030. uvesti toliko stranaca, a dugoročno, kroz 25 godina dva milijuna. Naravno, ove se procjene temelje na sadašnjim trendovima. Vjerojatno je da će se s vremenom useljavanje smanjiti. No čak da se uzmu u obzir najmanje brojke o tome koliko će stranaca u Hrvatskoj živjeti, pola milijuna, i to je golem broj u odnosu na broj domicilnog stanovništva. Jasno je da ovakvi demografski trendovi vode u propast hrvatske nacije i hrvatske države.
Ovdje se nameću brojna pitanja. Masovne migracije opravdavaju se nedostatkom radne snage i nužnošću ekonomskog progresa, no jesmo li zaista spremni zbog religije ekonomskog progresa uništiti identitet nacije i države? Ili smo spremniji i na slabiji ekonomski rast u nekom razdoblju, ali da se očuva identitet? Kakve su to nakazne europske politike koje su odustale od vlastite budućnosti time što ne promiču proživotne politike i demografsku obnovu, nego rješenje europskih problema vide nekontroliranim uvozom ljudi iz Afrike i Azije?
Jurićeva knjiga je opomena da nas očekuje demografska katastrofa i da je pet minuta do 12 za zaokret. Pitanje je ima li Jurića tko čuti ili smo se pomirili s vlastitom propašću.
Ni druge države EU-a ne stoje bajno kad je demografija u pitanju. Europa danas zaista predstavlja stari kontinent u smrt euprocesu izumiranja. Ljudski kapital najvažniji je temelj razvoja, a to je kapital koji Europa gubi. U demografskom smislu Europa je izumirući kontinent. I nije pritom na djelu samo demografska tranzicija, nego je u vremenu nakon neomarksističke šezdesetosmaške revolucije zapadnim svijetom programirano zavladao protuživotni mentalitet.
Douglas Murray u knjizi „Čudna smrt Europe ispravno primjećuje da „Europljani u dvadeset prvome stoljeću ostaju bez ijedne unificirajuće ideje koja bi im mogla urediti sadašnjost ili ukazati na budućnost. U svako bi doba gubitak svih unificirajućih priča o našoj prošlosti ili ideja što učiniti s našom sadašnjošću ili budućnosti bili ozbiljan problem. A u vrijeme bitnih društvenih promjena i previranja, posljedice su kobne. Svijet dolazi u Europu točno u trenutku kad je ona iz vidika izgubila vlastiti identitet. I dok bi dolazak milijuna ljudi iz drugih kultura u jaku i čvrstu kulturu mogao funkcionirati, dolazak milijuna ljudi u iznurenu i umiruću kulturu opterećenu krivnjom sigurno ne može“.
Europa je proteklih desetljeća, uslijed blagostanja i komocije, zahvaćena procesima propadanja i truljenja. Postkršćanski neopoganizam zahvatio je sve pore društva. Nakon što se odrekla kršćanskih korijena, Europa afirmira i promiče mnoge protuljudske i protuživotne ideologije, od genderizma, abortizma i zelenog fundamentalizma do posthumanističke utopije. Zajednički nazivnik im je kultura smrti. Bez obračuna s ovom protukulturom Europa i Hrvatska ostaju na brodu koji nepovratno tone u propast, a svoju budućnost, kako je svojedobno napisao papa Benedikt XVI., prepušta „presađenim organima“ koji će nužno uništiti njezin identitet.
U Europi jednostavno nedostaje ljudi. Ekonomije svih zemalja EU-a ne mogu funkcionirati bez uvoza radne snage iz afroazijskih zemalja što će dugoročno temeljito promijeniti identitet europskog kontinenta. Recentne scene s francuskih i švedskih ulica upozorenje su svima pa i Hrvatskoj. Hrvatskoj koja je i sama krenula sličnim putem.
Ključna utakmica
Postoje, međutim, primjeri država koje se barem trude voditi pronatalitetnu politiku. U susjednoj Mađarskoj, primjerice, ženama mlađim od 40 godina nakon trećeg djeteta otpisuje se zajam od 36,000 eura. Žene s četvero i više djece ne plaćaju porez na dohodak do kraja života. Osim toga, brojne obitelji imaju subvencije prilikom kupnje automobila sa sedam sjedala. Mađarska ukupno troši oko pet posto BDP-a na obitelji. Rezultati? U posljednjih deset godina u Mađarskoj se broj brakova udvostručio, a broj pobačaja pao je za 41 posto.
Bilo bi nepošteno reći da u Hrvatskoj ne postoje određene državne demografske stimulacije. Nedostaje ključna, a ta je da dječji doplatak postane osobno pravo svakog djeteta čime se šalje jasna vrijednosna poruka.
Osim toga, potrebno je stvoriti klimu koja je poticajna, a ne omalovažavajuća za brojnije obitelji. Roditelji s više djece, oni odgovorni, a takvih je većina, spremni su na veće žrtve (današnje društvo, paradoksalno, stalno promiče žrtvoslovne hr djecanarative (Rene Girard bi rekao da sotona danas govorim jezikom žrtava!), ali stvara ljude nespremne na ikakvu žrtvu) pa i više rada. Brojne obitelji su najveći izvori ljudskog kapitala. Brojne obitelji više troše na obvezno i fakultativno obrazovanje, više novca ulažu u kulturne i športske sadržaje svoje djece, ali i na stambeno zbrinjavanje. Brojnije obitelji kupuju više proizvoda i usluga što znači da novac kola i financijske mjere se kasnije vraćaju u proračun i lokalnu zajednicu. Pomoći brojnim obiteljima tako prestaje biti socijalna kategorija.
Razumnim ljudima odavno je jasno da demografija zaista predstavlja ključno strateško pitanje hrvatske budućnosti. Uzaludno je graditi ceste, mostove i ostalu infrastrukturu tamo gdje nema ljudi. Demografske se politike, kao što upozoravaju demografi, moraju postaviti kao temelj svih razvojnih politika. Potrebno je stvarati ekonomsku (niži porezi), ali i općedruštvenu klimu koja će s jedne strane ljude poticati da imaju više djece, a s druge ih strane zadržavati u Hrvatskoj.
Bez dobivanja demografske utakmice dugoročno dolazi u pitanje opstanak hrvatskog naroda i hrvatske države.
Davor Dijanović
