Kraj ere globalizma?
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 30 Travanj 2025 18:07
Dana 2. travnja 2025., američki predsjednik Donald Trump proglasio je „Dan oslobođenja“ najavivši uvođenje opće carine od 10 posto na sav uvoz u Sjedinjene Države. Dodatno, Trump je povećao carine na robu iz pedeset i sedam trgovinskih partnera, obrazloživši ove mjere potrebom za ispravljanjem, kako je rekao, nepoštene trgovinske prakse i vraćanjem ravnoteže u trgovinsku bilancu SAD-a.
Ovaj potez, koji podsjeća na protekcionističke politike iz 19. stoljeća, vraća nas u doba Williama McKinleya, čiji su visoki carinski zidovi štitili američku industriju. U vremenu kada je slobodna trgovina globalni ideal, Trumpov carinski udar mogao bi označiti početak kraja globalizacije i izazvati značajan potres u svjetskoj ekonomiji.
Posljedice ovih mjera postat će jasnije tek s vremenom, no već sada je očito kako je Trumpov dolazak na vlast, osim ideoloških promjena, donio i nove ekonomske vjetrove. Trump je, bez ikakve sumnje, odlučno krenuo u obračun s globalnim ekonomskim strukturama, izazivajući promjene koje će oblikovati budućnost međunarodnih odnosa i trgovine.
S obzirom na sve navedeno, jasno je da živimo u vremenima u kojima se stari poredak urušava, a svijet ulazi u fazu neizvjesnosti. Štoviše, vrijeme u kojemu živimo može se smatrati krajem liberalne paradigme u međunarodnim odnosima i njezine utopijske iluzije o suradnji koja je trebala jamčiti svjetsku stabilnost.
Povratak staroga ekonomskog alata
Trumpova inicijativa za uvođenjem carinskih tarifa izazvala je brojne globalne proteste, no, kako ističe talijanski povjesničar Roberto de Mattei, sama po sebi nije toliko kontroverzna. Naime, carinske tarife predstavljaju uobičajeni kinainstrument protekcionizma – ekonomske politike koja ima za cilj zaštitu domaće industrije od vanjske konkurencije. Kroz nametanje poreza na robu koja prelazi granicu, bilo da se radi o uvozu ili izvozu, strani proizvodi postaju skuplji i manje konkurentni u odnosu na domaće proizvode.
Protekcionizmu proturječi ekonomska politika slobodne trgovine, koju je zastupao britanski ekonomist David Ricardo. Prema njegovoj teoriji komparativne prednosti, međunarodna trgovina omogućava specijalizaciju i veću proizvodnju na globalnoj razini, čime sve zemlje imaju koristi. S druge strane, njemački ekonomist Friedrich List zalagao se za zaštitu domaće industrije putem carina i državne intervencije, što su kasnije Sjedinjene Države preuzele kao svoju politiku.
De Mattei naglašava kako su Sjedinjene Države, od samih svojih početaka, usvojile protekcionističku politiku kako bi podržale domaći industrijski razvoj i zaštitile se od europske, napose britanske konkurencije. O tome svjedoči činjenica da je tarifni zakon iz 1789. bio jedan od prvih koraka koje je Kongres poduzeo nakon stjecanja neovisnosti.
Nakon Drugoga svjetskog rata, koji je označio ključni zaokret u globalnoj ekonomskoj ravnoteži, Sjedinjene Države preuzele su vodeću ulogu u stvaranju novoga međunarodnog gospodarskog poretka temeljenoga na liberalizaciji trgovine. Kao glavni promotor GATT-a, koji je kasnije prerastao u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO), SAD je potpisao brojne sporazume o slobodnoj trgovini, među kojima se izdvaja NAFTA s Kanadom i Meksikom.
U Europi, Ugovor iz Maastrichta 1992. omogućio je ukidanje granica i integraciju tržišta, što je dodatno ubrzalo proces globalizacije. Iako je ovaj period liberalizacije trgovine donio velike prednosti, on je istovremeno otvorio prostor za nove izazove u balansiranju slobodnoga tržišta s potrebom za zaštitom nacionalnih interesa.
Posljednjih godina Europska unija preuzela je vodeću ulogu u promoviranju tzv. zelenoga gospodarstva i borbi protiv zelena agendaklimatskih promjena. Jedan od ključnih aspekata tih politika je tzv. zeleni protekcionizam koji se manifestira kroz ekološke regulative poput poreza na emisije, klimatskih propisa i zelenih standarda. Ove mjere često ograničavaju ili uvjetuju uvoz robe iz trećih zemalja.
Zanimljivo je da talijanski povjesničar Roberto de Mattei ističe kako ova ekonomska politika nije rezultat liberalne logike Davida Ricarda, već više podsjeća na protekcionističku filozofiju Friedricha Lista. Naime, cilj ove politike nije samo zaštita okoliša, već i zaštita strateških industrija pod izgovorom „više svrhe“ – kao što je industrijski razvoj u prošlosti, a danas to postaju klimatske promjene. Na taj način, ova praksa postaje oblik trgovinskoga protekcionizma, maskiranoga u ekološke mjere.
Uzimajući u obzir sličnost između Trumpovoga protekcionizma i zelenoga protekcionizma Europske unije, postavlja se pitanje licemjernosti optužbi i kritika koje se iz europskih birokratskih središta slijevaju na Trumpov račun, budući da obje politike koriste ekonomske mjere zaštite domaće industrije, no predstavljene su kroz različite ideološke okvire – ekonomski razvoj naspram ekoloških ciljeva.
Na rubu propasti
Međutim, povjesničar Roberto de Mattei upozorava da povratak protekcionizma, iako nije novost u američkoj ekonomskoj tradiciji, u današnjem globalnom okruženju može imati ozbiljne posljedice. Sjedinjene Države, od svojih početaka, koristile su carine kao alat za zaštitu domaće industrije, ali sadašnji geopolitički kontekst, s postpandemijskim izazovima i ratom u Ukrajini, dodatno komplicira situaciju. De Mattei smatra da prekomjerna primjena protekcionističkih mjera može destabilizirati globalnu ekonomiju i izazvati sustavne krize koje bi ugrozile mir i stabilnost svijeta.
Upozorava kako bi previše intervencija u današnjem globalnome sustavu, koji je postao krhki sustav međuovisnosti globnakon pada Berlinskog zida, moglo izazvati domino efekt, pokrećući niz međusobnih kriza s potencijalno katastrofalnim posljedicama za globalnu ekonomiju.
Iako ekonomske odluke često ovise o trenutnim okolnostima, de Mattei podsjeća da tržišta nisu samo brojevi i algoritmi – ona su duboko emocionalna, a povjerenje koje se slomi može dovesti do ozbiljnih problema. Primjer iz prošlosti, poput Velike depresije 1929. godine, pokazuje kako slom povjerenja može izazvati kolektivnu paniku koja destabilizira čitav sustav.
S druge strane, globalizacija, koja je oblikovala današnji svijet, stvorila je sustav u kojem prevladavaju relativističke i površne vrijednosti, dok temeljne etičke smjernice blijede. Danas se mnogi pitaju što nas čeka u budućnosti.
De Mattei smatra kako je moderna civilizacija na rubu propasti i da je era globalizma završila. U njegovoj analizi, pravi red može se obnoviti jedino kroz povratak religiji i moralnim vrijednostima koje su oblikovale temelje naše civilizacije.
Iako prognoze za budućnost nisu optimistične, u duhu katoličke vjere i svetkovine Uskrsa, trebamo vjerovati u mogućnost restauracije kršćanskih vrijednosti. Bez tih temeljnih principa, u pravu je de Mattei, prijeti nam kaos. Bez temeljite duhovne obnove, iluzorno je očekivati dugoročno ekonomsko blagostanje i stabilnost.
Barbara Dijanović
