Britanski povjesničar o 'oslobođenju Zagreba': 'Ta besmislica je opasna'
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 10 Svibanj 2025 19:00
Ukazao je na izvještaj u Vjesniku o dočeku partizana 8. svibnja 1945. koji znatno iskrivljuje povijest. Naime, tamo piše da su jedinice Jugoslavenske armije dočekale mnoštvo, međutim fotografija praznog Trga bana Jelačića potvrđuje da nije bilo spontanog javnog oduševljenja za razliku od onog kada su njemačke trupe ušle u Zagreb.
Dr. Robin Harris, britanski povjesničar sa zagrebačkom adresom, publicist, novinar te bivši savjetnik Margaret Thatcher, analizirao je događaj od prije 80 godina koji se naziva oslobođenjem Zagreba.
"Nastavak korištenja riječi 'oslobođenje' za ono što se dogodilo u Zagrebu prije osamdeset godina, kada su partizanske snage preuzele kontrolu nad gradom, intelektualno je neodrživ", tvrdi Harris u tekstu za portal Narod.hr. "Hrvatska i Jugoslavija, kao i većina Istočne Europe, prošle su neposredno nakon Drugog svjetskog rata iz ruku jedne totalitarne ideologije – neke verzije fašizma ili nacional-socijalizma – pod kontrolu druge: komunizma.
S obzirom na to da se procjenjuje da je zbog komunizma diljem svijeta život izgubilo blizu 100 milijuna ljudi, ideja da je on oslobodio Hrvate, blago rečeno, zvuči nevjerojatno", poručio je istaknuti povjesničar. Prema njemu, samo povijesno neznanje i protupovijesna procjena da je Tito bio 'drukčiji', a Jugoslavija 'liberalna', omogućuju toj besmislici da uopće ima ikakvu vjerodostojnost. Pritom je kazao da je istina da je sustav koji su primijenili jugoslavenski komunisti bio modeliran prema onome koji je prakticirao Staljin u Sovjetskom Savezu.
"Besmislica o oslobođenju 1945. je opasna. Zloporaba temeljnih filozofskih i političkih pojmova uvijek sa sobom nosi opasnosti. U ovom slučaju, namjerna ili jednostavno nepažljiva zloporaba izraza 'osloboditi' ima učinak legitimiranja jugoslavenskog komunizma kao sustava i sugerira da su oni koji su mu se, iz bilo kojeg razloga, protivili i koji mu se danas protive na 'pogrešnoj strani povijesti' te stoga ne zaslužuju ni pažnju ni poštovanje", ustvrdio je Harris.
'Kud će jadni svijet'
Ukazao je na izvještaj u Vjesniku o dočeku partizana 8. svibnja 1945. koji znatno iskrivljuje povijest. Naime, tamo piše da su jedinice Jugoslavenske armije dočekale mnoštvo, međutim fotografija praznog Trga bana Jelačića potvrđuje da nije bilo spontanog javnog oduševljenja za razliku od onog kada su njemačke trupe ušle u Zagreb.
"Nasuprot tome, iako su vlasti NDH svakako nastojale potaknuti egzodus kako bi pokazale svoju važnost saveznicima, bijeg tisuća muškaraca, žena i djece – ustaša, domobrana i civila – ne samo iz Zagreba nego i iz drugih dijelova Hrvatske, 6. i 7. svibnja bio je uglavnom spontan. Zajednički nazivnik bio je strah od partizanske odmazde, uz pogrešnu nadu da će im Zapad, posebno Britanci, pružiti utočište.
Nadbiskup Alojzije Stepinac kasnije se prisjećao tih prizora: 'Gledao sam ovaj jadni svijet kako iz Bosne, Srijema, Slavonije u dugim povorkama kreće naprijed… Jadno kljuse vuče kola, na kolima žena, djeca… Iza kola privezane krave i slični prizori. Kud će jadni svijet! Pobit će ga, ako ne umru na putu…'", poručio je Harris i dodao da su ti ljudi s pravom procijenili da njihova budućnost i budućnost njihovih obitelji ne uključuje oslobođenje.
Partizanski zločini
"Drugo značenje riječi oslobođenje, koje je Partija svjesno i kasnije miješala s prvim, kako bi pojačala svoj domoljubni legitimitet, bilo je uklanjanje kontrole sila Osovine s velikih dijelova hrvatskog teritorija", kazao je povjesničar i podsjetio kako je Hrvatska unutar socijalističke Jugoslavije proširena na Istru i dobila je Rijeku, Zadar, neke otoke, Baranju i Međimurje, dok su nacionalne manjine u tim područjima bile protjerivane i zatvarane.
"Ulazak partizana u Zagreb 8. svibnja bio je pomno pripreman, što pokazuju brojni dostupni dokumenti. Od osnivanja OZNA-e (Odjeljenja za zaštitu naroda) u svibnju 1944., čiji su članovi svi morali biti i članovi Partije, stvoreno je moćno oružje za provođenje revolucije i represije. (...) U Zagrebu je prioritet bila likvidacija preostalih vodećih figura HSS-a. Cjeloviti broj ubijenih u tim ranim danima još čeka na dovršetak rada Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, čiji je politički motivirani prekid jedan od mnogih skandala povezanih s potiskivanjem istine o partizanskim zločinima.
Ipak, dovoljno je poznato o masovnim grobnicama u Sloveniji (Tezno, Huda jama i druge) i nekima u Hrvatskoj (Jazovka na Žumberku) da bi se razumjelo što se dogodilo. Zatvori i logori u i oko Zagreba, Kanal, Jankomir, Prečko, Maksimir, Sesvete, privremeno su držali 'neprijatelje naroda', koji su potom odvođeni (u najboljem slučaju) na brzinske procese, a potom pogubljeni i zakopani ili poslani na Križni put", poručio je Harris.
Zaboravljanje istine
Britanski povjesničar je ukazao i na brutalnost Aleksandra Rankovića koji je 15. svibnja uputio ozbiljan ukor Krajačiću: 'Vaš rad u Zagrebu je nezadovoljavajući. Za 10 dana u oslobođenom Zagrebu streljano samo 200 bandita. Iznenađuje nas ova neodlučnost za čišćenje Zagreba od zlikovaca', poručio mu je tada te su krenule sve veće čistke. "Partizani su prije dolaska na vlast dali niz obećanja koja su nagovještavala rođenje slobode i istinsko Oslobođenje.
Ta su obećanja, naravno, bila besramne laži, koje nitko iz partijskog vodstva nije imao namjeru ispuniti, a prvenstveno su bila upućena saveznicima", kazao je Harris koji je zatim podsjetio na obećanja koja su dana Hrvatima 1944. u Topuskom, a koja nisu ispunjena. Podsjetio je da su svećenici ubijani i zatvarani, privatna imovina se oduzimala, svaka sloboda govora brzo je kažnjavana zatvorom, cenzura novina i tako dalje. Također, povjesničar je podsjetio i na popis osoba pogubljenih u Zagrebu 1945. i 1946.
"Neke kategorije otkrivaju partijske namjere: 60 ih je pogubljeno bez ikakve presude, što pokazuje žurbu i nezainteresiranost za pravdu. 35 ih je bilo svećenika, časnih sestara i drugih vjerskih djelatnika. Religija je bila posebno meta. 94 osuđenice bile su žene. Mnoge druge žene su izdržavale duge kazne u barbarskim uvjetima, primjerice u zatvoru u Požegi. Tako je komunizam 'oslobodio' žene. (...) Zaboravljanje istine i širenje laži upravo je ono što inzistiranje na mitu o oslobođenju od strane Komunističke partije podrazumijeva", ukazao je Harris na činjenice.
