Kreira li Trump kaos ili nas od njega spašava?
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 17 Svibanj 2025 13:06
Globalisti doslovno srljaju u nuklearni rat s Rusijom vodeći se svojim mutnim fantazmagoričnim vizijama unipolarnog svijeta bez nacija, država, granica, religija, svijeta neograničene slobodne trgovine odnosno totalitarne i globalističke tiranije plutokratskih elita.
Izborom novog američkog predsjednika Donalda Trumpa nastupile su krupne političke promjene unutar SAD-a i na međunarodnom planu.
Trump je napravio kopernikanski obrat u svjetonazorskim pitanjima zauzimajući pro-life stajališta, braneći naravni ljudski identitet, naročito braneći maloljetnike od rodnih manipulacija i spolnog sakaćenja, a ženski sport od prikrivenih muških uljeza, braneći društvo ili zajednicu odnametnutih i iskonstruiranih podjela i konfrontacija koje se provode pod parolom zaštite različitosti, jednakosti i uključivosti (DEI), braneći naciju, javni red i pravni poredak od masovnih i nekontroliranih imigracija, globalističkih ili naddržavnih aspiracija Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), globalne zelene ideologije, itd..
Trump je reducirao sredstva USAID-a kojima se ranije desetljećima, pod izgovorom ostvarivanja američkih interesa, širom svijeta financiralo i nametalo ljevičarsko-liberalne i globalističke ideološke koncepcije. Trumpov potpredsjednik J.D. Vance je na ovogodišnjoj Konferenciji o sigurnosti u Munchenu stao u obranu pro-life molitelja koje su vlasti u nekim europskim državama kažnjavale pripisujući im krivnju za navodno ugrožavanje prava i sloboda trudnica na izbor odnosno na pobačaj. Vance je stao i u obranu rumunjskog predsjedničkog kandidata Georgescua kojem je rumunjsko pravosuđe mimo dosadašnjih europskih i zapadnih demokratskih i pravnih standarda onemogućilo pravo izbora i budućeg kandidiranja na izborima. Vance je svojim stavovima doslovno do suza šokirao sudionike navedene konferencije, ponajviše lidere zapadnog svijeta, koji su se potpuno odali ili prilagodili trendu i suptilnom diktatu globalističko-liberalnih politika.
Prilika za mir?
Na međunarodnom i geopolitičkom planu Trump je svijetu, koji se našao na pragu nuklearnog rata, a ne nalazeći izlaza iz rusko-ukrajinskog sukoba, donio perspektivu i priliku mira. U podlozi rata u Ukrajini između ostaloga je i američka podrška promjeni režima u Ukrajini 2014. g., što je dovelo do izrazito proturuskog smjera nove ukrajinske politike i potom do ruske reakcije u vidu osvajanja Krima i podrške istočnim proruskim pokrajinama u otporu ukrajinskim središnjim vlastima.
S aspekta tadašnje američke uloge radi se zapravo o implementaciji tradicionalne zapadne geopolitičke koncepcije čija je središnja ideja vojno i gospodarsko opkoljavanje Rusije, uključujući i prekidanje gospodarskih veza s Europom, naročito energetskih cjevovoda koji su zadnjih godina postali glavni izvor ruskog profita te čimbenik sve bližeg ili organskog povezivanja Rusije i Europe. Takav trend vodio je prema, za američke stratege, neželjenom koncentriranju moći i bliskih relacija na europsko-ruskom prostoru što bi dugoročno ugrožavalo vodstvo SAD-a i moćnih zapadnih elita.
Nakon prevrata u Ukrajini 2014. g. Rusija se odlučila reagirati ofenzivno, vjerojatno na temelju procjena da bi daljnje čekanje ugrozilo mogućnosti obrane vitalnih ruskih interesa, a s obzirom na nastali ili prijeteći poremećaj vojne ravnoteže na štetu Rusije (dolaskom NATO-a na rusku granicu i ugrožavanjem ruske vojne pomorske baze na Krimu) te s obzirom na blokadu energetske infrastrukture prema Europi, kojom se ugrozilo rusku gospodarsku i financijsku, a time i političku stabilnost.
Inicijativa tri mora
Kao predstavnik klasične američke geopolitike Trump je i sam već u prvom mandatu pokušavao doprinositi kreiranju međunarodnih odnosa na način koji će slabiti ukupne odnose između Rusije i Europe, npr. kroz Inicijativu tri mora, obrušavanjem na izgradnju i funkcioniranje plinovoda Sjeverni tok 1 i 2 te općenito pridržavanjem Europe u bliskom i ujedno podređenom ili kontroliranom položajuu odnosu na SAD.
No, za razliku od svojih globalističkih oponenata, moglo bi se reći da Trump ima realan, životan ili zdrav osjećaj za dobru mjeru i da ne želi tjerati zapadne geopolitičke koncepcije na način ili preko granica koje uključuju čak i rizik od nuklearnog rata. Trump se već u prvom mandatu pokazao vjerodostojnim mirotvorcem i protivnikom pretjeranog i ne nužno potrebnog korištenja vojne sile u geopolitičke svrhe.
S druge strane, globalističke elite, bilo da su demokratskog ili neokonzervativnog liberalnog smjera, nemaju osjećaj za dobru mjeru u međunarodnim odnosima kao što nemaju ni osjećaj ili afinitet za normalnost, naravni red i tradicionalna moralna načela. S takve osnove globalisti doslovno srljaju u nuklearni rat s Rusijom vodeći se svojim mutnim fantazmagoričnim vizijama unipolarnog svijeta bez nacija, država, granica, religija, svijeta neograničene slobodne trgovine odnosno totalitarne i globalističke tiranije plutokratskih elita.
Inicirao pregovore: postoji rizik od nuklearnih udara!
Dolaskom na vlast, Trump je inicirao pregovore s ukrajinskim i ruskim vodstvom kao i s vladajućim europskim elitama no može se reći da ni na jednoj strani nije dobio podršku.
Ukrajinska vlast je usmjerena prema nastavku rata s osloncem na vodeće europske države, koje su nakon dolaska Trumpa, preuzele od SAD-a vodstvo nad političkim pokretom i idejom globalnog, unipolarnog svijeta. Njihov cilj je potiskivanje i poraz Rusije u Ukrajini. Zbog ukupnog odnosa snaga između Rusije s jedne strane te Ukrajine i glavnih EU i njima pridruženih sila s druge strane, takav ishod nije nerealan, poglavito na dulje razdoblje, ali nosi i najveći rizik od ruskog pribjegavanja taktičkom nuklearnom arsenalu i time katastrofi velikih razmjera.
Ključne članice EU u bliskoj suradnji s Velikom Britanijom i njenim satelitima, takvom će politikom nastaviti produbljivati nesklad i pojačavati konfrontaciju s Trumpovim SAD-om. Za sada inklinacije prema Trumpu pokazuju iz sastava EU Georgia Meloni, Viktor Orban, a implicite i hrvatski predsjednik Zoran Milanović koji, iako općenito nesklon i kritičan prema Trumpu, zagovara zaustavljanje rata u Ukrajini ne dopuštajući pritom opciju sudjelovanja hrvatske vojske u istome.
Zanimljivost je u ukupnoj strukturi i odnosima političke moći u EU da je npr. njemački oporbeni ali snažni AfD, koji se također protivi nastavku rata u Ukrajini kao i drugim globalističkim agendama, a naročito imigracijskim, odnedavno tretiran u Njemačkoj kao ekstremna politička stranka ili organizacija čiji će rad biti podvrgnut pojačanoj kontroli njemačke unutarnje sigurnosno-obavještajne službe.
Hrvatska politika i neuvjerljive usporedbe
Hrvatski premijer Andrej Plenković stoji dosljedno na liniji EU politike odnosno nastavka rata do potpunog oslobođenja Ukrajine poistovjećujući pritom nastup Rusije s agresijom Srbije na Hrvatsku devedesetih godina, a ignorirajući suštinu stvari odnosno činjenicu da je Srbija napala Hrvatsku kako bi spriječila njezino osamostaljenje ili cjelovitost dok je Rusija bez ikakvih problema priznala cjelovitu Ukrajinu, a rat je pokrenula tek kao odgovor na proturusko postavljanje Ukrajine u skladu sa zapadnim geopolitičkim konceptom okruženja odnosno dugoročno slabljenja, obaranja ili podvrgavanja Rusije kao konkurenta i naročito kao prepreke zamišljenom globalističkom, unipolarnom međunarodnom poretku.
Nastupa li hrvatski premijer na navedeni način iz uvjerenja ili iz razloga taktičkog pridržavanja uz EU, računajući da će time eventualno postići neke bolje učinke za Hrvatsku, teško se može zaključiti. U svakom slučaju, pridržavanjem uz politiku vodećih država EU prema Ukrajini, Hrvatska se potencijalno izlaže riziku od vojne konfrontacije s Rusijom, dok s druge strane predsjednik Milanović kao vrhovni vojni zapovjednik predstavlja u tom smislu važnu protutežu.
U slučaju nastavka sadašnje politike EU prema Ukrajini i Rusiji postoji visok rizik od otvorenog sukoba između Rusije i pojedinih članica EU, a zbog nejedinstva unutar EU kao i unutar NATO, nije izvjesno očekivati jedinstven odgovor EU ili NATO prema Rusiji, a u tom smislu niti obligacije Hrvatske kao članice navedenih saveza.
Ruski režim je također slabo reagirao na Trumpove mirovne inicijative što izaziva zabrinutost i iznenađenje s obzirom na štete koje Rusija trpi od rata i na pretpostavku da bi Trumpova mirovna ponuda uklonila glavne uzroke rata odnosno strateško opkoljavanje Rusije koje se manifestiralo ukrajinskim geopolitičkim zaokretom nakon 2014. g.
U tom smislu Trumpova mirovna ponuda zasigurno bi minimalno uključivala pripajanje Rusiji Krima i vojnu neutralnost Ukrajine. Zato je razloge ruskom nastavljanju rata teško pouzdano dokučiti, odnosno moguće ih je pretpostaviti u rasponu od toga da Rusija time želi ostvariti veće teritorijalne ciljeve nego što bi ih eventualno ostvarila Trumpovom mirovnom inicijativom, zatim da teži zauzimanju boljih taktičkih pozicija pred konačne pregovore ili da je rusko vodstvo žrtva pretjerane samouvjerenosti i zaslijepljenosti poduprte, između ostaloga, i rusko-pravoslavnom idejom o transcendentnoj ruskoj misiji i usudu obrane pravoslavlja ili čak kršćanstva u cjelini od protivnih odnosno zlih sila na svjetskoj sceni.
Podjela Zapada
Dolazak Trumpa na vlast podijelio je dosadašnji geopolitički i civilizacijski Zapad, uključujući npr. EU i NATO u dva tabora.
Jedan je tabor nastavio kročiti globalističkim smjerom koji su ranije predvodili Trumpovi prethodnici, predsjednici SAD-a, a danas se kao njegovi predvodnici naziru čelnici V. Britanije, Francuske i Njemačke te Europske komisije. Između ostaloga, isti se zalažu za nastavljak rata u Ukrajini sve do poraza Rusije, što uključuje vrlo visok rizik od uporabe nuklearnog oružja.
Drugi tabor predvodi Trump koji je otvorio perspektivu uspostave mira u Ukrajini, doziranjem vlastitih geopolitičkih ciljeva u skladu s realnim interesima SAD („America first“), a ne u skladu s globalističkim vizijama i koncepcijama.
Osim toga Trump je naznačio i povratak kršćanskim i tradicionalnim vrijednostima i moralnim načelima u politici te reafirmaciji nacije i države. U tom smislu treba gledati i na njegovu carinsku politiku koja je možda više nego bilo što drugo upravo čin reafirmacije nacionalne države, a nasuprot globalnim slobodno-tržišnim konceptima koji vode unipolarnoj vladavini korporativnih, financijskih i drugih oligarhija, isključujući pritom i postojanje istinski suverenih ili čak bilo kakvih nacionalnih država, kao i demokracije i dosegnutih standarda ljudskih prava i sloboda.
U Hrvatskoj je slab odaziv ili malo razumijevanja, a kamoli entuzijazma za Trumpovu politiku. Razlog tome mogla bi biti dugotrajna impregniranost državnih, političkih i javnih struktura globalističkim koncepcijama ili ideologijama. Naročito upada u oči da je gotovo nezapažena potpora Trumpu i sa strane aktera desnog političkog spektra u Hrvatskoj (izričitu i nedvosmislenu podršku Trumpovom ukupnom smjeru javno je od relevantnih političkih aktera istaknula jedino Karolina Vidović Krišto),što je nesumnjivo indikator da su i ti akteri ne samo žrtve prevladavajućeg ideološkog utjecaja nego čak i privjesak ili prikriveni protagonisti globalističkih struktura jer u protivnom bi bilo logično da kao hrvatski domoljubi i katolički konzervativci naginju prema mnogim aspektima Trumpove politike, pa čak i da prema istima daju iskaze izvjesnog oduševljenja.
Što će biti sa zapadno-balkanskom regijom?
Na kraju, ostaje neizbježno upitati se kako će se Trumpova pobjeda odraziti na zapadno-balkansku regiju koja je za Hrvatsku od najneposrednije važnosti?!
Logičnim se čini pretpostaviti da Trump za sada još uvijek čeka s rješenjima za ovu regiju dok ne raščisti odnose s Putinom. Ukoliko bi došlo do Trumpovog sporazuma s Putinom o Ukrajini, uključujući i suglasnost ostalih aktera (Ukrajina i EU), a što nažalost ne daje osobite nade, moglo bi se očekivati da čitava zapadno-balkanska regija pripadne u sferu Zapada odnosno da Rusija odatle digne ruke, barem za neko razdoblje. U tom slučaju, stvari bi se bitno relaksirale i regija bi vjerojatno bila usmjerena prema unutarnjoj konsolidaciji te možda i integraciji u EU.
Međutim, realnije je ipak da će se sukob u Ukrajini nastaviti i to podržavanjem ukrajinskih snaga od strane vodećih članica EU te V. Britanije i njenih satelita, a time da će rasti i napetosti i neusklađenosti između SAD-a, EU i Rusije općenito kao i na zapadno-balkanskom prostoru, manifestirajući se kroz visok stupanj nesigurnosti, nedorečenosti i neizvjesnosti.
U takvom scenariju otvorene su mnoge opcije. Jedna od njih je možebitna jednostrana inicijativa EU, bez suradnje sa SAD-om, oko integriranja zapadno-balkanskih zemalja, međutim ta opcija ipak nije realna utoliko što EU nema konsolidiranu vanjsku i sigurnosnu politiku niti s time povezanu politiku proširenja te utoliko što u sadašnjoj konfrontaciji protiv Rusije EU ne može prihvatiti u članstvo države koje su poput Srbije izrazito proruski orijentirane.
Koristi i štete za Hrvatsku
Za Hrvatsku bi inače pretpostavljena integracija zapadno-balkanskih država u EU bila korisna, naročito zbog ulaska BiH u isti pravni i politički prostor s Hrvatskom, što bi pogodovalo hrvatskim interesima s obzirom na položaj Hrvata u BiH, na prirodnu upućenost i povezanost teritorija RH i BIH, itd..
Loše rješenje za Hrvatsku bilo bi eventualno davanje prednosti pri pristupanju u EU Srbiji u odnosu na druge zemlje regije, a osobito u odnosu na BiH i Crnu Goru jer bi to između ostaloga značilo i podržavanje srpskih intencija oko faktičkog integriranja Republike Srpske odnosno oko pretvaranja Crne Gore u doslovno drugu srpsku državu.
Inače politika favoriziranja Srbije ima dugu tradiciju na Zapadu, bilo kao izraza interesa pojedinih zapadnih država na zapadno-balkanskom prostoru ili kao izraza globalističkih struktura i koncepcija koje su nesklone hrvatskom katoličkom tradicionalizmu ili konzervativizmu i nastoje ga sebi podložiti ili kontrolirati, između ostaloga i posredstvom Srbije.
Kao dio procesa pridobivanja srpskog političkog korpusa na zapadnu i globalističku stranu i uklanjanja prepreka zapadnim politikama regionalnog povezivanja može se uzeti pokretanje i podrška masovnih prosvjeda u Srbiji usmjerenih na uklanjanje s pozicija vlasti dominantno proruskog i ekstremno nacionalistički orijentiranog Vučića te također i pokušaj sudsko-političkog uklanjanja Dodika. Ti pokušaji su posebno dobili na značaju u kontekstu rata u Ukrajini i namjeravanog stvaranja šire proturuske fronte uključujući i one na Balkanu.
No, dolaskom Trumpa, koji iz naprijed navedenih razloga želi zaustaviti rat s Rusijom i fokusirati se na realne američke ciljeve, ti su pokušaji obustavljeni odnosno nastavljeni su samo po inerciji, zbog čega i ostavljaju dojam besciljnosti, nedorečenosti, odsustva vodstva i slično.
Zbog činjenice da EU još uvijek nema konsolidiranu vanjsku i sigurnosnu politiku, za očekivati je da će SAD kao i do sada nastaviti igrati glavnu ulogu u regiji i da će pod imenom Otvoreni Balkan ili kakvim drugim imenom nastaviti s razvijanjem dosadašnjeg geopolitičkog koncepta, u suštini jedne zasebne zapadno-balkanske regije kao labave ekonomsko-političke zajednice pod američkim vodstvom, s krajnjom namjenom dodatnog američkog osigurača naspram širenja ruskih i eventualnih europskih i drugih protuameričkih interesa. Takva zajednica temelji se na viziji prekograničnog povezivanja i ravnoteži triju nacionalnih projekata, srpskog, albanskog i bošnjačkog, uz svjesno zanemarivanje crnogorskog nacionalnog projekta kao i položaja Hrvata u BiH i interesa Hrvatske u cjelini kojoj takav projekt otežava mogućnost utjecaja u prostoru od vitalne geopolitičke i strateško-sigurnosne važnosti.
Ruski utjecaj
U slučaju zaživljavanja navedenog američkog koncepta, ruski utjecaj bi trebao biti smanjen odnosno sveden na mjeru američkih geopolitičkih interesa, a individualno miješanje Rusije u zapadno-balkansku regiju, pod navedenim okolnostima, ne bi moglo biti naročito izraženo.
U slučaju povlačenja SAD-a iz regije, što neki zastupaju, a zapravo nije realno zbog važnosti regije za SAD u širokom polju geopolitičkog nadmetanja s Rusijom i drugim velikim silama, ruski utjecaji bi naglo porasli. Također, u slučaju ponovne pobjede globalista u SAD-u, njihov sukob s Rusijom mogao bi se oštrije manifestirati i u zapadno-balkanskoj regiji, prije svega među Srbima koji bi se u tom slučaju možda i još snažnije i odlučnije priklonili Rusiji i s osloncem na istu pokušavali izboriti velikosrpske ciljeve uključujući i ratovima.
Nadalje, kao dio djelovanja europskih i globalističkih struktura može se gledati nedavni sporazum Hrvatske, Albanije i Kosova o obrambenoj suradnji, a sličan sporazum Srbije i Mađarske kao odgovor na to od strane proruski orijentiranih država. S globalističkih gledišta kojima je Hrvatska za sada očito primarno podložna, ovim se sporazumom nastoji oko uspostave protuteže prema ruskim eksponentima u regiji ali još više se nastoji provocirati širi regionalni sukob u koji bi se uvukla Rusija te kojim bi se ometalo Trumpove šire napore oko uspostave mira s Rusijom.
U svemu tome Hrvatska bi se trebala držati suzdržano i trezveno, bez istrčavanja i posebno bez navlačenja na razne mamce kao što su podjela BiH, vojno povezivanje s Kosovom i Albanijom i slične sumnjive projekte koji nisu izraz autentičnih hrvatskih potreba i interesa nego prikrivenih vanjskih interesa i njihovih manipulativnih utjecaja.
Za Hrvatsku je daleko najbolje rješenje uspostavljanje što bližeg partnerstva s Trumpovom Amerikom, što podrazumijeva podršku konsolidaciji zapadno-balkanskog regionalnog koncepta uz određene kompenzacije negativnih učinaka tog koncepta na hrvatske interese te zagovaranje mirnog rješenja problema u Ukrajini.
U navedenom okviru suradnje s Trumpom i njegovom administracijom Hrvatska bi mogla naći svoje dobre prilike i interese, a dodatno i nasljedovanjem Trumpovih konzervativnih svjetonazorskih politika i otpora globalističkim agendama, rodnim, migracijskim, klimatskim, svjetsko-zdravstvenim i sličnim kao i praksama reduciranja demokracije i dosegnutih nivoa političkih i ukupnih ljudskih prava i sloboda.
I na kraju, ukoliko se na Trumpove politike gleda s pozicija mirotvorstva, te kršćanskog i tradicionalnog svjetonazora ili poimanja etičnosti i naravnog reda, može se zaključiti da je njegova uloga izvanredno pozitivna. No naslijeđeni ili nagomilani problemi su takvi da ih nikome pa ni Trumpu neće biti moguće lako i brzo rješavati, a tu će situaciju nastojati kritički eksploatirati njegovi politički protivnici što neće ostati bez utjecaja ni na njegove načelne i izvorne zagovornike.
