Vatikan ih nije mogao spasiti kao što su pokušali sa Stepincem: Ovo je njihova priča
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 19 Svibanj 2025 12:59
Ratne simfonije se po svijetu opet skladaju, a Hrvatska još nije načisto tko je pobjednik u njenom zadnjem ratu.
Za jedne je to Franjo Tuđman 1995. godine, a za druge 1945. godine kolone smrti Josipa Broza Tita nakon Drugog svjetskog rata.
"Pobjednici" iz 1945. godine žilavi su i borbeni. Nedostatak srama, zbog svih komunističkih zločina i diktature, u kojem žive izvor im je "energije". To su oni koji priznaju samo "maj" 1945. godine, Marko Perković Thompson im proučuje "Ako ne znaš što je bilo" sjeti se Like, Dubrovnika, Vukovara, Škabrnje, 15.000 ubijenih u Domovinskom ratu, preko 400 djece…
Za povratak u mladost dovoljno je ponoviti sve gluposti iz mladosti… I dok nas partizani i njihovi fanovi svake godine negdje u svibnju podsjećaju na svoje nekadašnje dane "ponosa i slave", sada se javila i "udbašija" da i oni proslave "svoj dan". Udbaši i njihovi nasljedici mnogo vole šah. Valjda su, dok su "narodni neprijatelji" ležali u podrumima, udbaši igrali šah. Stoga je red da, u sjećanje na sve zlo koje su nanijeli Hrvatima u 45 godina komunizma, sada u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj - u kojoj svatko može što ga je volja osim nacionalno svjesnih – udbaši počnu slaviti svoje "herojske" podvige kroz ljubav prema šahu.
Tako je "vijest dana" u Sportskim novostima: "Šahovski klub" iz Zagreba "Travno" organizirao su brzopotezni turnir 13. svibnja pod nazivom "Dan bezbedosti u Travnom". Za one "koji ne znaju što je bilo" donosim informaciju kako je glavni sudac objavio turnir na Chess Resuts, službenoj platformi Svjetske šahovske federacije. Pa što, reći će neki? Tim turnirom obilježen je dan osnivanja "Odeljenja za zaštitu naroda" 13. svibnja 1944. godine. Kasnije je to "telo" postalo svima nama draga UDBA čiji krakovi su i danas vrlo djelotvorni u svim krajevima Lijepe naše.
Slave jer više nema Tuđmana
Kad drugovi udbaši odigraju pokoju "brzopoteznu" između sebe, kibici "prosto ne mogu da veruju". Što je najvažnije drugovi nisu senilni, pamte oni i čekaju da stigne dan kad će se naša "bezednost" ponovno naći u njihovim rukama. A što tada možemo očekivati, ostavljam imaginaciji onih koji ovo čitaju. Činjenica je da su i ovi drugovi "živnuli". Nema više "mrskog diktatora Franje Tuđmana". Kinezi kažu "dabog da živim u uzbudljiva vremena". Ne znam jel’ to znači da su sretni oni koji žive u Ukrajini, Gazi, na granici Indije i Pakistana.
Ne znam jesu li na udbaškom turniru sudjelovali samo stari ishlapjeli kadrovi ili i podmladak. U svakom slučaju bolje je da drugovi igraju "bezbednosne" turnire na kojima mogu žrtvovati drvene kraljice i kraljeve za topove i skakače, a mi da nastavimo živjeti u dosadna, ali mirna vremena slobodne i samostalne Hrvatske. Dinko Dedić dobro opaža: "Čudno je kako se u ove dane oko bleiburških nadnevaka na televiziji ljude počne brojati na drugačiji način, pa se ne spominju stotine tisuća nego se stotine ležerno pretvaraju u 'desetke'. Jasno je k’o dan da se radi o ostatku jugo novinara koji su dobro naučili 'posao' u staroj Jugi. Ležerna cenzura na djelu".
Evo kako u našem novinarstvu djeluje cenzura i autocenzura. Treba izbjeći priznati da će na Thompsonov koncert doći više od 500 tisuća ljudi. Onda napišeš ili kažeš u medijima da će ih biti ili da ih je bilo "više od 20 tisuća". Misliš da si lukav, a u stvari cenzuriraš istinu. Običan si cenzor. To se vrlo uspješno godinama radi osobito kad treba zamaskirati partizanske zločine. Ivica Marijačić u Hrvatskom tjedniku lucidno demaskira "jugoslavenstvo". Kaže kako su "antifašističke spodobe u Lisinskom i kraj Save po njemu direktni udar na Domovinski rat". Potpisujem! Nakon 34 godine samostalnosti, nakon što su komunisti i jugovići već davno trebali završiti na "đubrištu istorije", mi se svake godine u mjesecu svibnju vraćamo u povijesni "rikverc".
Papa Franjo Stepinca nije htio proglasiti svecem
Mi smo u svibnju zacementirali svoju državu, a oni su u tom istom svibnju dočekali pobjedu saveznika u ratu i krenuli u svoj "krvavi pir" koji priželjkuju da se ponovi. Domovinski rat, Oluja, Bljesak, akcija Maslenica i ostalo zacementirali su istinu o njima. Sad kad su se ponovno malo ohrabrili, uz svesvrdnu pomoć ljevičarskih medija, misle da je došlo vrijeme za njihov povratak na javnu scenu. O svibanjskom genocidu ni slova. Dan "oslobođenja" Zagreba je prava prilika da kreštavim glasom naglase kako su oni k’o bajagi nekog ili nešto "oslobodili". Hrvatska vojska je u Austriji razoružana od strane Engleza i potom predana jugoslavenskim partizanima. A oni su u tom istom svibnju, tragičnom mjesecu za bleiburške žrtve, vršili svakodnevne egzikucije diljem Austrije, Slovenije i Hrvatske.
Bilo je to vrijeme "komunističke demokracije" obilježeno masovnim uhićenjima i streljanjima bez ikakvog suda i presude. Dokaz o tome su Hude jame i brojna druga slična stratišta diljem Hrvatske. Sretna smo zemlja. Stari vjeruju u sve, srednjovječni sumnjaju u sve, a mladi znaju sve… Mnogi koji navodno nisu ništa znali o tim komunističkim zločinima, sigurno su znali za suđenje Alojziju Stepincu jer je bilo javno. To suđenje je ispalo kao teška blamaža Jakova Blaževića. On je kao "vrhunski" pravnik tražio odmah streljanje Stepinca bez suda. Umjesto toga provelo se suđenje na kojem je, bez ikakvih dokaza, osuđen na 16 godina zatvora. Na kraju su ga otrovali. Papa Ivan Pavao II., proglasio ga je blaženim. Papa Franjo ga nije htio proglasiti svecem.
Klasični bal vampira
Stepinac je, zato jer je bio javna osoba i jer je dopao šaka komunista nešto kasnije, izbjegao streljanje, ali desetci tisuća običnih ljudi nisu. Stoga bi proslave u Lisinskom i kraj Save trebale biti u spomen onim običnim Hrvatima koje Vatikan nije mogao spasiti kao što je pokušao sa Stepincem. Ivica Marijačić piše u Hrvatskom tjedniku kako Jugoslavena iz zloglasne 1945. godine više nema, ali ima njihovih nasljednika. To je ta "progresivna gomila" koja puni Lisinski, slavi kraj Save nešto čega se treba sramiti… "klasični bal vampira". Zapravo je veliki civilizacijski doseg što dva najgora partizanska stratišta (Huda jama i Jazovka) nisu našla svoje mjesto u Lisinskom.
Oscar Wilde ne misli baš najbolje o povijesti pa kaže: "Ono što djecu podučavamo i još nazivamo poviješću, običan je kalendar zločina i ništa više". Ako mislite da Wilde pretjeruje, sjetite se Bleiburga, Jazovke, Hude jame… Broj ubijenih u toj strašnoj 1945. godini je bio oko 150.000, što u Zagrebu, a što u široj okolici. U to su vrijeme bile bačene dvije atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki. U toj katastrofi poginulo je oko 130.000 Japanaca. Atomske bombe su svakako bile zločin, a smrt ovih u Hrvatskoj nazivaju ”oslobođenjem”. Zato je Oscar Wilde, kao i obično, u pravu… "Epohe u povijesti žive kroz svoje anakronizme", zaključuje Oscar Wilde.
Druga je stvar što o tome misli Hrvoje Klasić. No dobro, on je istoričar, a ne povjesničar. Glavni problem naših lijevih povijesničara i generala je višak olovnih vojnika… Muškarci iznad 80 ganu svoje mlađe žene. Uvjek obećavaju vjernost do groba.
