Post festum
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 22 Svibanj 2025 16:06
Eto, izbori su iza nas. Stara vlast nastavlja svoj program, njeni su birači marljivo izišli na glasovanje, oni koji su u preostalih 60% - ostali su doma. Glasovi su se rastepli.
Jedni komentatori kažu da je pogrješno što su napadali Tomaševića zbog afere Hipodrom, drugi traže uzrok neuspjeha u tajnim dogovorima pobjednika s vlašću HDZ, treći uvode u izbornu priču trojanskoga konja u liku šarmantne lepršave pričalice čija je politička pozadina nejasna, a koja se ispriječila pred snažnim tradicionalnim likom junaka Hermana. Kao da se vraćamo u mitska vremena Nibelunga a jedino nemamo pravoga Siegfrida i ne znamo tko je Hagen: Tomašević ili Bero. A ni pripadnost zmaja nije jasna: on je navodno pravedan, silan i čuva blago, ali kao mitsko biće potpuno nevidljiv. Junaka Siegfrida na kraju ubijaju i s njim umire stara vjera. Preživjeli moraju prihvatiti novu vjeru.
Ta nova queer vjera ima izvore za preživljavanje novih sljednika: uhljebljeni su u 130 savršenih „nevladinih udruga“ punih blaga, koje se zovu čarobnim imenima. Nisu to zlatnici iz legende, nego euri, ali i s njima se da posve lijepo preživjeti. Kad su tim queerovcima javili da moraju na izbore, svi su umah potrčali svjesni da se radi o golom preživljavanju. Dolce far niente, slatko je ne raditi ništa, živjeti i ne raditi, a blago se polako i sigurno toči svakoga dana… Odvajkadni čovjekov san. Stoliću, prostri se!
Od svega ostaje u pameti ne samo usporedba s legendarnim svijetom germanskih mitova i njegovim propalim nadama, nego i sve ono zapisano u Bibliji. Ali to su samo asocijacije ostarjeloga profesora koji promatra svijet pomalo udaljen od praktikuma pa vidi i prošlo kao buduće, jer to i jest sadašnjost. Pade nam na pamet i gnjevno vino bluda (njezina) kojim se opiše narodi (Otkrivenje 17-18).
I sada je za očekivati da se ugase u narednim godinama razne hrvatske ustanove, posljednje novine, portali i časopisi, kako oni znanstveni, primjerice Jezik, tako i naklade što ih odobravaju iste vlasti.HKv logo25 Statistika je gadna stvar: odmah prikazuje ne samo brojke, nego i ideologiju i politiku vlastodršca. Ako se za Hrvatsko kulturno vijeće ne može naći ni jedan euro, ali baš ni jedan, a za srpske Novosti stotine tisuća eura, onda ta činjenica sadrži sve moguće ideologije i politike ove vlasti u glavnome gradu Hrvatske kao i na razini države tj. ministarstva. Kome je u interesu uništiti i na razini glavnoga grada i na razini države baš sve što diše hrvatski i što se usuđuje sjećati teških ili slavnih dana svoje prošlosti? Jer upravo to što postoje u okviru HKV akademski dobro obrazovani ljudi koji jasno iznose istinu i znaju svoju prošlost kao i prošlost naroda, čini se da smeta onim drugima koji to nisu. Sada su u modi furerice poput izvjesne gospođe Dalije koja previđa u svojoj snazi uma i srca onaj prijeglas na riječi furer. A cijeli Hrvatski državni sabor ni ne trepne okom.
U prilog našim zahtjevima za pravednošću neka posluži i ovaj groteskni događaj koji se zbio tijekom kampanje za lokalne izbore. Na portalu index.hr pozvan je dr. Tomislav Jonjić k novinaru Ilku Ćimiću, intelektualnom divu, mnogostruko nagrađivanom novinaru i slavnom utjerivaču pravde poznatom iz epidemije Covida, kada je javno tražio da policija pohvata sve koji iza 17 sati kupuju na benzinskim stanicama čips i ostalo! Poznat je kao istjerivač istine o strašnoj aferi Bartulica!, kao i po naslovima protiv desničarske udruge UIO Željke Markić koja je, moliću fino, primila od španjolskih desničara stotine tisuća eura!!! Sve te sudski izgubljene nebuloze svjedoče o snazi njegova znanja i lika. Ipak, ako budete htjeli gledati i slušati velebni okršaj dr. Tomislava Jonjića i našega junaka Ilka, priuštite si taj veseli unterhandlung zabilježen na portalu index.hr, vesele zgode i nezgode njih dvojice 16. svibnja.
Eto, nema brige za udrugu „Domino“, i dalje će dobivati do 170 000 eura, ni „Hulahopu“ ne će nedostajati: dobit će Dana 100 000 eura za „poticaj kulture“. I tako redom za sve do 130. udruge.250601 pride4 Na stranicama podataka financiranja tih sretnika možemovaca i queerovaca dosežu za nekoliko posljednjih godina 70 milijuna eura!
Eto vidite, zato je Dante najveći pjesnik koji je ikada pisao. On je auktor te divne izreke Dolce far niente! Sve je unatrag i unaprijed znao. Vražji Dante, da živi danas u glavnome gradu svih Hrvata, ostao bi bez centa i morao bi iseliti u daleke zemlje kao što je to onomad i bilo - istjerali ga iz Firenze! Poslije mu digli spomenik… Džaba kaže kasaba.
Ovih dana sjetili se rođaci i povjesničari nesretne djevojčice Friede Paulitsch: zgoda iz zabranjene oslobodilačke povijesti tamo negdje oko Pliberka kako to kažu Slovenci, a mi Hrvati Bleiburg. Potražite na demokracija.sl. Ima potanko o užasu toga kanibalskoga nagona osloboditelja. Ostali smo u strašnoj muci kako zaboraviti taj jedan u nizu sličnih događaja iz „oslobođenja“ našega. Za sada nas oslobađaju istine u svakom pogledu, pa i tu su svoju zločinačku rabotu upisali na spomenik da je djelo nacista! Slično su prošli i roditelji vrsnoga hrvatskoga pisca Nikole Pulića, koje su ubili četnici, a potom stavili njihova imena na spomenik žrtvama ustaškoga terora. Inače, Nikola je mislio ući u Zagreb s četom partizana, ali vrijedi pročitati što se dogodilo: o tome piše u publikaciji koju je objavio naš „Krug za trg“ u svibnju 2017. pod naslovom: „Zagreb/ Okupiran ili oslobođen?!/ Izvješća sudionika i svjedoka“. Tu je prvi prilog partizana Nikole Pulića: Balada o trgu.
Balade su rijetko vesele i prpošne. Zato smo se u posljednjem prilogu bavili našim zagrebačkim ljepotama, Botaničkim vrtom i lirskim fotografom Nikolom Piasevolijem. Spasit će nas vjera i ljepota. One smetaju samo dijaboličnim likovima. S nadom u budućnost Hrvatskoga naroda kako ju je vidio Ivan Mažuranić ostavljam vas premišljanjima o ovim crticama iz naše suvremenosti.
