Titov sprovod
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 07 Lipanj 2025 17:04
Jugoslavenska politika jako se trudi održati isključivo lijepu sliku o Jugoslaviji i njenom vođi Josipu Brozu Titu. Gotovo svakodnevno se u medijima i po društvenim mrežama nameću teme koje veličaju i idealiziraju to jugoslavensko vrijeme.
Tako se često govori da je Tito sagradio tvornice i dao ih radnicima, a istina je da je Tito oduzeo tvornice vlasnicima, od kojih je mnoge pobio i protjerao.
U srži jugoslavenske politike su laži, manipulacije ili obmane
Drugim riječima, ta pretvorba na Titov način, krađa neviđenih razmjera i neizmjeran zločin, prikazuju se kao nešto dobro.
Kao i u svemu drugome, pa tako i u predstavljanju lika i djela druga Tita, u srži jugoslavenske politike su laži, manipulacije ili obmane.
Ali postoje i neke povijesne istine koje se na poseban način nameću javnosti i ističu kako bi se s tim istinama uvjerila javnost u dobrotu tog lika i djela, ali i svega drugoga u kontekstu Jugoslavije.
Najveći sprovod i najveći zločin
Jedna od omiljenih tema jugoslavenskih zagovaratelja i obožavatelja je sprovod njihovog voljenog maršala Tita.
Oni vole ponavljati kako je to bio najveći državnički sprovod na koji je došlo najviše državničkih predstavnika iz cijelog svijeta u povijesti čovječanstva.
To je očito povijesna činjenica koju nitko nije opovrgnuo, pa je time to istina.
Bilo je kroz povijest mnogo većih sprovoda, ali Tito je imao najveći državnički sprovod s najviše državničkih predstavnika iz cijelog svijeta u povijesti čovječanstva.
To je dakle činjenica, kao što je činjenica da je Tito najveći zločinac u povijesti čovječanstva u određenoj kategoriji zločina.
Tito je od polovice svibnja do polovice lipnja 1945. godine, dakle mjesec dana, danonoćno, neprestano i masovno ubijao ratne vojne i civilne zarobljenike, što predstavlja najveći zločin u određenom vremenskom intervalu u povijesti čovječanstva.
Takav zločin nikad nitko nije napravio u povijesti čovječanstva.
Moja malenkost je vjerojatno prva ovu činjenicu plasirala u javnost i pozvala struku da provjeri moje navode. S obzirom na to da ni to nitko nije demantirao, onda se može zaključiti kako je i to činjenica, dakle i to je istina.
To je druga činjenica vezana za lik i djelo druga Tita.
Dva pitanja
I sada, poznavajući ove dvije povijesne činjenice, treba postaviti dva pitanja:
1. Što nam o svijetu govori činjenica da je najveći zločinac u određenoj kategoriji zločina u povijesti čovječanstva imao najveći državnički sprovod u povijesti čovječanstva?
2. Što jugoslavenskim zastupnicima znači ta povijesna činjenica o sprovodu, preciznije što oni s njom dokazuju i kome to dokazuju?
Na prvo pitanje odgovor je vrlo jednostavan.
Svijet, kojeg vode velike ili bogate države i narodi, ne mari za sudbinu jednog malog naroda poput hrvatskog, niti se brine što se on nije uspio izboriti za svoju slobodu i svoju državu. Naprotiv, taj svijet voli okrupnjena tržišta, makar to bilo nauštrb malih.
Ne mari svijet za zločine počinjene nad malim narodima, pa makar taj zločin bio najveći u povijesti čovječanstva u određenoj kategoriji.
Nije svijet briga za te male osim ako ti mali nemaju naftu, zlato, minerale ili već nešto što bi svijetu moglo biti interesantno, a ni tada svijet ne mari za patnju malih, naprotiv te vrijednosti mogu biti povod svijetu da malima nanese još veću patnju.
Da je devedesetih godina Titova jugoslavenska armija bila učinkovitija i brzo porazila hrvatske branitelje, te ugasila Hrvatsku, za Ovčaru i mnoga druga stratišta nitko danas ne bi ni znao.
Svijet ne bi ni trepnuo, niti bi mario za žrtvu Vukovara, premda je to najveći zločin u Europi nakon Drugoga svjetskog rata, preciznije nakon onog najvećeg zločina u povijesti čovječanstva kojeg je napravio Tito nakon završetka Drugoga svjetskog rata.
Kao i Tito, ni Milošević nikad ne bi dospio u zatvor, niti bi bio zločinac, a na sprovod bi mu došli mnogi državnici.
Sprovod Titu najbolje govori kakav je svijet u kojem živimo
Srećom, devedesetih smo se obranili i svijet nije više imao izbora.
Kao mali, prisilili smo velike da nas priznaju, ali tek kad smo krvlju platili cijenu slobode.
Tako se svijet ponaša.
Sprovod Titu najbolje govori kakav je svijet u kojem živimo.
A na drugo pitanje još je jednostavnije odgovoriti.
Jugoslavenski zastupnici se ponašaju kao i svijet.
Oni pokušavaju biti kao i veliki.
Velika Srbija, zapakirana u fino ime Jugoslavija.
Kao i svijetu, njima zločin nad malim čovjekom ili narodom ne predstavlja ništa. Naprotiv, to što su učinili oni i ne smatraju zločinom.
Oni i danas govore kako su su sve žrtve koje su oni pobili zaslužili smrt. Tako bi govorili i za sve žrtve iz devedesetih, da je Titova jugoslavenska armija bila učinkovitija i na brzinu pobijedila.
Sprovod Titu ne govori dakle gotovo ništa o Titu, nego o svijetu
Sprovod Titu ne govori dakle gotovo ništa o Titu, nego o svijetu i o ovima koji hvale i veličaju Tita.
Pogotovo o ovima drugima.
“Previše sam toga u životu ubio”
Tito je o sebi sve rekao još za života svojim djelima, tj. nedjelima, preciznije zločinima.
Rekao je to i doslovno, onako kroz lovačku šalu, jednom prilikom kad je izjavio “Previše sam toga u životu ubio”.
Previše je toga u životu Tito ubio.
Zbog svega navedenoga, potrebno je kontinuirano analizirati ponašanje nasljednika Titove ideologije i totalitarizma, a pogotovo jugoslavenske politike, te o tome javno govoriti.
Svatko od nas ima pravo na sjećanje, pa tako i na sjećanje iz Jugoslavije i to nam nitko ne može braniti, ali svako od nas ima obvezu prepoznati jugoslavensku politiku u tom stalnom blaćenju Hrvatske, a veličanju Jugoslavije, kada je sjećanje u pitanju.
Potrebno je razlučiti naša idealna sjećanja od političkog idealiziranja, a koja stalno nameću zastupnici jugoslavenske politike.
Njihovo hvalisanje i veličanje Tita i njegovog sprovoda ima klasičan cilj uvjeravati javnost kako su Tito i Jugoslavija bili isključivo nešto dobro, te nametati Jugoslaviju kao neku alternativu Hrvatskoj samostalnoj državi, koja naravno njima nije po guštu. Oni žele reći kako je Titovo dobro djelo prepoznao cijeli svijet, samo ne glupi, zaostali, primitivni, ekstremno desni hrvatski revizionisti, fašisti i ustaše.
Oni vjeruju kako Tito nije zločinac, a u isto vrijeme vjeruju da je Tuđman zločinac
Oni vjeruju kako Tito nije zločinac, a u isto vrijeme vjeruju da je Tuđman zločinac, premda je Tito iza sebe ostavio bezbroj masovnih prikrivenih stratišta s ljudskim kostima, a Tuđman nijedno.
Za njih je Ante Pavelić kukavica jer je na kraju rata pobjegao, a Tito im nije kukavica, premda je čitav rat bježao i pobjegao na Vis, oslobođeni teritorij, kojeg su mu drugi oslobodili i tamo se sakrio i bio do kraja rata daleko od rata.
Upravo je Tito bio oličenje ovakvih dvostrukih kriterija i komunističkog licemjerja. Govorio je o jednakosti svih ljudi, o pokvarenom kapitalizmu, bogatim privatnicima i neprijateljima naroda od kojih treba oduzeti i dati radničkoj klasi, a on se vozio u luksuznim limuzinama, skupim jahtama, provodio se u otmjenim vilama, zaposjeo nacionalne parkove prirode, te živio životom nekog kapitalističkog playboya, dok je radnička klasa bježala iz njegove Jugoslavije u svijet trbuhom za kruhom.
Još i danas žive u njihovim stanovima. I zarađuju novac na istim pričama
Ali jugoslavenski zastupnici ne vide ni zločin, ni licemjerje.
A i kako bi vidjeli kada su oni dio tog zločina i licemjerja.
Ne mogu ga ni vidjeti iznutra.
Oni su unutar toga.
Dobili su dio tog kolača oduzetog pokvarenim kapitalistima, bogatim privatnicima i neprijateljima naroda.
Još i danas žive u njihovim stanovima.
I zarađuju novac na istim pričama.
Bore se iz vlastitog interesa za interese svoje Jugoslavije
Bore se iz vlastitog interesa za interese svoje Jugoslavije, bez obzira na žrtve.
Troše milijune eura u obnovu jahte kojom se Tito vozio i drugih njegovih tekovina, samo kako bi o njemu i Jugoslaviji mogli isključivo lijepo govoriti, u tom svom interesu.
Iz dimenzije svoje propale države koju uporno nameću drugima, oni i danas gledaju na svijet. I vjeruju kako je Tito bio dobar, jer su mu svi oni državnici iz cijelog svijeta došli na sprovod.
Vjeruju u činjenicu da je imao najveći državnički sprovod u povijesti čovječanstva, ali ne vjeruju u činjenicu da je on najveći zločinac u povijesti čovječanstva u određenoj kategoriji zločina.
Vjernici
Oni jesu vjernici, ali vjeruju samo u ono što njihovoj religiji odgovara.
U ovo drugo ne vjeruju.
Ne vjeruju da je Tito zločinac.
I to najveći u povijesti čovječanstva.
U određenoj kategoriji zločina.
U to ne vjeruju.
Njihova komunistička religija ne dopušta im vjerovati u to.
Svima drugima je dopušteno vjerovati, ali i znati činjenice i istinu. Svima je na duši obveza prepoznati jugoslavenske laži, manipulacije i obmane, a koje su sakrile Titovu pljačku, kriminal, korupciju, nepotizam, progone, zatvaranja, eliminacije, ubojstva, zlo i zločine.
Pogotovo zločine.
Svima je na savjesti konačno pokopati Josipa Broza Tita u grob povijesti s naslovom kojeg je on sam sebi isklesao: “Najveći zločinac u povijesti čovječanstva u kategoriji ubijanje ratnih vojnih i civilnih zarobljenika u određenom vremenu”.
Svi trebaju imati na umu kako većina onih koje je Tito pobio danas nemaju grob.
A vjerovati nam je da su svi oni danas na nekom daleko boljem mjestu od onog na kojem je njihov ubojica i zločinac.
To je na svima nama da vjerujemo.
I da u toj vjeri živimo.
