Francuski trenutak bliskosti
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 12 Lipanj 2025 18:01
Nekoć su Francuzi podarili svijetu takozvani francuski poljubac ili barem naziv za tu vrstu izmjene muško-ženskih nježnosti, premda u duhu političke ispravnosti treba uvažiti i punopravnost muško-muškog odnosno žensko-ženskog francuskog poljupca. Ovih dana Francuzi nas obradovaše novim iznašašćem na području muško-ženskih intimnih igara, obznaniše nam francuski trenutak bliskosti.
Prezentacija tog iznašašća prepuštena je prvoj dami Francuske i njezinom mužu, ponešto zbunjenom objektu na kojemu se trenutak bliskosti demonstrirao. Ta zlosretna pljuska ili trenutak bliskosti, kako su peglači Macronova lika i djela probali stvar zabašuriti, na simboličkoj je razini najbolji pokazatelj dekadencije i sunovrata zapadnog svijeta. Dođe čovjeku gotovo žao tog nevelikog Francuza, vremešna ga žena pljuska, nekoliko dana prije Erdogan mu na prijamu drži srednji prst i ne će da ga pusti, a nema ni koji mjesec tomu kako se junačio da će slati vojsku na Rusiju i obećavao drugim europskim zemljama da će ih braniti od ruske odmazde jer on ima nuklearno oružje. Najpametniji komentar cijele te priče dao je stara iskusnjara Trump: ''Pobrinite se da vrata ostanu zatvorena." Kako god, Macronovima pripada zasluga za originalno unapređenja trenutaka bliskosti.
Svoj trenutak bliskosti proživljavaju Zvonimir Boban i Dinamo. Taj se navodno spasonosni zagrljaj dugo već iščekivao i pripremao. Još dok je u Maksimiru Zdravko Mamić vedrio i oblačio, protumamićevci, od onih s ulice do onih iz elitnih kružoka, prizivali su Bobana kao spasonosno rješenje za isušivanje močvare i vraćanje stare slave Dinamu. Usput budi rečeno, iste one slave tijekom koje je Dinamo jedan jedini put uspio biti prvakom, i to zahvaljujući Ćiri Blaževiću koji po temperamentu i manirima kudikamo bliži Mamiću nego tipičnom Agrameru. Bilo kako bilo, Bobanov je trenutak u dinamoDinamu došao kada se Zekina, možemovskim duhom protkana ekipa, našla u ćorsokaku jer su se manje-više potrošile financijske, igračke i svake druge zalihe iz ere navodnog pljačkaša Mamića.
Kako će to ići s Bobanom, ne znam, nisam optimist. Možemovci temeljitije i uspješnije rade na devastaciji Hrvatske i Zagreba nego je to SDP-u, opterećenom nasljeđem Račanova opreza, ikada uspijevalo. Međutim, ovoj me temi privuklo nešto drugo. Pročitao sam opasku sportskog novinara Marija Zovka o Bobanovim prvim koracima u Dinamu. U tom s Facebooka prenesenom osvrtu posebno me zasmetala iritantna i besmislena konstrukcija: ''Trublje iz Guče = trubači iz Bobanove Drage.'' Novinar se kritički osvrće na nekritičko slavljenje Bobanovih prvih poteza u Dinamu, koji se, za sada, uglavnom svode na rastjerivanje ključnih igrača, a svrhu uštede. (Ah, ti trenutci bliskosti, zašto uvijek moraju biti bolni!?) Kritičnost treba pozdraviti, međutim otkuda sada Guča i Bobanova Draga u priči!? Prvo, u Bobanovoj Dragi nema nikakvih trubača, a ako se misli na Bobanove nekritičke slavitelje, oni sigurno nisu iz Bobanove Drage, nego iz Zagreba. Drugo, otkuda ta prokleta potreba da se za sve u Hrvatskoj traži neka paralela ili usporedba s nečim u Srbiji!? Treće, i sam je Boban u svrhu temeljitog rebrendiranja vlastitoga lika i djela vjerojatno uspio zaboraviti da vuče podrijetlo iz Bobanove Drage. Ukratko, ''dragi'' zagrebački novinari, prestanite već jednom za svaki zagrebački problem tražiti hercegovačkog Pedra. Uživajte u Guči, ostavite Bobanovu Dragu na miru.
Uostalom, večeras ćemo svjedočiti još jednom javnom trenutku bliskosti između Zagrepčana i protuhercegovačkih vrijednosti jer će u srazu možemovca Tomaševića, to što je po ocu Bosanac ovdje nije bino, i ''hercegovačke nevjeste'' možemoMarije Selak Raspudić pobijediti Tomašević. Premda ovo pišem u nedjeljnim prijepodnevnim satima, tolikim se prorokom ipak usuđujem biti. Tako će Zagrepčani dati još četiri godine aktivistima ideologije odrasta da saniraju ono što je navodno pokojni negativac iz Pogane Vlake uprskao. Zanimljiva je ta agramerska psihologija protkana grmečko-kozaračkim štihom. Grad je možda prljav, zatrpan smećem, Jakuševec smrdi, promet je u kolapsu, djece je sve manje, ali mjesta u vrtiću nedostaje sve više itd., no važno je da smo srušili Banditića i na vlast doveli poštene. Pritom, naravno, zaboravljajući da je čovjek umro, inače bi vjerojatno još uvijek za njega glasovali. O poštenju novih ovoga puta ne bih, o tomu puno više zna Kosta Kostanjević. Uglavnom, večerašnji trenutak bliskosti, kao i onaj od prije četiri godine, skupo će koštati Zagrepčane, puno više nego ona pljuska s početka teksta francuskog predsjednika Macrona. Ali kao što svojedobno rekoše ponosni veseli paraderi: "Zagreb to može progutati".
Damir Pešorda
